- 1 -              II Kž 393/2020-4

Broj: II Kž 393/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca  Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Đ. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 25. lipnja 2020. broj Kv I-Us-68/2020-12 (K-Us-22/2018.) o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog D. G. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. Đ. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. i drugih KZ/11. i drugih, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. u vezi članka 99. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.), protiv optuženog D. G. produljena je primjena mjere opreza redovitog javljanja Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Prvoj policijskog postaji R. i to načelniku navedene policijske postaje ili osobi koju on odredi, dva puta mjesečno. Optuženi D. G. je upozoren da će se, ukoliko se ne bude pridržavao izrečene mjere opreza, ona zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. G. po branitelju, odvjetniku I. B., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine mjeru opreza.

Žalba nije osnovana.

U žalbi se navodi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, no navedena žalbena osnova nije obrazložena. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavku 4. ZKP/08. koja propisuje da će sud ispitujući žalbu, po službenoj dužnosti paziti je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ovog Zakona te je li povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika. Međutim, nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanom rješenju, žalitelj zapravo osporava postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime, ističe da je od inkriminiranog događaja proteklo četiri godine; da se nakon ukidanja istražnog zatvora i određivanja jamstva, pridržavao obećanja da neće ometati kazneni postupak i ponoviti kazneno djelo; da se nakon određivanja mjere opreza redovito javljao u nadležnu policijsku postaju; da više ne čini kaznena djela i da poštuje pravni poredak.

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da kod žalitelja i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela uzimajući u obzir da je ranije osuđivan u 19 navrata, a od toga u osam navrata zbog kaznenog djela vezanih za zlouporabu droga, pri čemu se optuženiku i u ovom kaznenom predmetu stavlja na teret da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11. s velikom kriminalnom količinom u pogledu organiziranosti postupanja, količine droge i protupravne imovinske koristi.

Dakle, iz sadržaja žalbe je vidljivo da optuženi D. G. smatra da one iste okolnosti koje optuženiku idu u prilog i koje sud uzima kao argument da opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nije takvog intenziteta da bi bilo nužno lišenje slobode optuženika (zbog čega će mjera opreza biti dovoljna garancija da optuženik neće činiti kaznena djela), treba cijeniti u pravcu zaključka o izostanku te opasnosti. Ovaj sud za sada ne prihvaća takvo stajalište žalitelja, a slaže se sa stavom pobijanog rješenja o postojanju relevantne opasnosti od ponavljanja djela te nužnosti daljnje primjene mjere opreza, zbog čega je žalba neosnovana.

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 21. rujna 2020.