- 1 -              II Kž 389/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 389/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 26. kolovoza 2020. broj Kzd-3/2019-90, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 21. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog A. P. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi A. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. P. po braniteljici, odvjetnici M. M. s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, eventualno odredi jedna od mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

U žalbi optuženika se, kao i u svim ranijim žalbama, osporava osnovana sumnja u odnosu na visok stupanj upornosti, nepopustljivosti i učestalosti u poduzimanju protupravne radnje prema kćeri, a posebno u odnosu na okolnost da bi isti koristio teško psihičko stanje svoje kćeri i njezinu ranjivu i osjetljivu dob. Suprotno tome, donošenjem nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci, osnovana sumnja sada ima čvršći temelj nego u ranijem stadiju postupka dok je bila na snazi potvrđena optužnica. Osim toga, rezultati dokaznog postupka provedenog na raspravi su doveli do toga da je državni odvjetnik izmjenom optužnice produljio inkriminirano razdoblje za još dva mjeseca, slijedom čega je optuženik nepravomoćno proglašen krivim za veću kriminalnu količinu od one koja mu se stavljala na teret prvotnom optužnicom. To su sve okolnosti zbog kojih nisu dovedeni u pitanje stavovi prvostupanjskog suda o ustrajnosti okrivljenika u ponašanju zbog kojeg je proglašen krivim i zbog čega i dalje postoje one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. kao osnova za produljenje istražnog zatvora optuženiku.

 

Nadalje, isti je nepravomoćno proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta na štetu svoje kćeri koje je uključivalo analne i vaginalne spolne odnose tijekom sedmomjesečnog razdoblja, unatoč tome što je, prema podacima u spisu, obitelj optuženika tijekom inkriminiranog razdoblja bila u tretmanu Centra za socijalnu skrb. Kod takvog stanja stvari, jedino se mjera istražnog zatvora ukazuje kao efikasno pravno sredstvo sa ciljem onemogućavanja optuženika da naudi oštećenici. Stoga se predložene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 9. ZKP/08. ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode optuženika.

 

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je povrijeđeno načelo razmjernosti, upirući pritom na vrijeme koje je od 10. svibnja 2019. proveo u istražnom zatvoru. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu sa člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir težinu kaznenog djela, visinu nepravomoćno izrečene zatvorske kazne od tri godine i šest mjeseci te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora koji za predmetno kazneno djelo nakon izricanja nepravomoćne presude do pravomoćnosti presude može trajati dvije godine i šest mjeseci (članak 133. stavak 3. u vezi stavka 1. točke 5. ZKP/08. i članka 166. stavka 1. KZ/11.). Uzevši u obzir sve navedeno, načelo razmjernosti nije ugroženo, niti se zadržavanje okrivljenika u istražnom zatvoru pretvorilo u izdržavanje kazne.

 

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. rujna 2020.