- 1 -              II Kž 348/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 348/2020-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 31. srpnja 2020. broj Kv-I-96/2020. (K-55/2019.) o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. P., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) ukinut je istražni zatvor protiv optuženog M. P. te je isti odmah pušten na slobodu. Pod točkom II. izreke, na temelju odredbe članka 98. stavka 1. i stavka 2. točaka 1. i 2. ZKP/08., protiv optuženika je određene mjere opreza i to zabrana napuštanja prebivališta u Z., ... i zabrana posjećivanja kladionica. Pod točkom III. izreke optuženik je upozoren da će u slučaju nepridržavanja mjera opreza, iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. produlji istražni zatvor optuženiku.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud na strani optuženog M. P. pravilno utvrdio postojanje razloga za istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ali da se ista svrha u konkretnoj situaciji može postići naloženim mjerama opreza.

 

Državni odvjetnik kao argumente za primjenu mjere istražnog zatvora u žalbi ističe raniju osuđivanost zbog pretežito imovinskih kaznenih djela na temelju koje se može zaključiti o upornosti u činjenju takvih kaznenih djela, da dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru od 13 mjeseci nije na njega dovoljno utjecao da više ne čini kaznena djela, a da u zatvorskim uvjetima ima režim prehrane prilagođen njegovim zdravstvenim problemima koliko je to objektivno moguće, kao i da činjenica teškoće u nabavljanju lijekova nije utvrđena s dovoljnom izvjesnošću. Stoga smatra da naložene mjere opreza nisu dovoljna za otklanjanje iteracijske opasnosti.

 

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, no propušta imati u vidu da će dosadašnji boravak u istražnom zatvoru, kao i posljedice u slučaju kršenja mjera opreza, svakako utjecati na razmišljanje i buduće ponašanje optuženika, zbog čega ta opasnost nije one razine da bi bio neophodan istražni zatvor. Kod takvog stanja stvari, izrečene mjere opreza se pokazuju kao dostatna garancija da optuženik neće kršiti zakon, unatoč njegovoj ranijoj osuđivanosti. Prema tome, polazeći od načela restriktivne primjene istražnog zatvora iz članka 95. stavka 1. ZKP/08 i članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08., odnosno načela da će se istražni zatvor, kao krajnja mjera, odrediti jedino onda kada se ne može očekivati da će se ista svrha postići blažim mjerama, osnovano je prvostupanjski sud ukinuo istražni zatvor optuženom M. P. i odredio mu mjere opreza.

 

Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. rujna 2020.