1              Poslovni broj: Gž R-666/2019-2

Poslovni broj: Gž R-666/2019-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, u pravnoj stvari I tužitelja K. K. iz O., OIB: ..., II tužitelja J. M. iz V., OIB: ...,  III tužitelja S. K. iz O., OIB: ...,  IV tužitelja D. G. iz N., OIB: ... i V tužitelja V. M. iz V., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku M. Č., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republika Hrvatska, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: .., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko upravni odjel Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Pr-356/18 od 16. svibnja 2019., dana 18. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Pr-356/18 od 16. svibnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti na ime naknade štete radi nabavke građanskog odjela za 2013., 2014. i 2015. godinu tužitelju pod 1. tužitelju K. K., 2. tužitelju J. M. i 3. tužitelju S. K. i 4. tužiteljici D. G. iznos od po 9.240,61 kunu (devettisućadvjestočetrdeset kuna i šezdesetjednu lipu), a 5. tužiteljici iznos od 3.030,32 kunu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi i na iznose pobliže navedene pod točkom I. do V. izreke.

 

Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 16.625,00 kuna ( točka . VI. Izreke).

 

Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP-a), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), predlažući ovom sudu da presudu preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Tužitelji su odgovorili na žalbu tužene te osporili navode žalbe i predložili žalbu tužene odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

 

Žalba tuženice nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime naknade za građansko odijelo u razdoblju kroz 2013., 2014. i 2015.godini.

 

S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a, što znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga ovaj drugostupanjski sud nije ni ocjenjivao navode žalbe koji u suštini predstavljaju sadržaj ovog žalbenog razloga.

 

Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima tuženice, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Iz stanja u spisu predmeta u bitnom proizlazi:

- da su tužitelji zaposleni u Ministarstvu unutarnjih poslova, PU I. u Sektoru pravnih, financijskih i tehničkih poslova na radnom mjestu sudaca prvostupanjskog disciplinskog suda u Osijeku,

- da tužitelji imaju policijske ovlasti 24 sata dnevno, te imaju službene iskaznice i ovlašteni su koristiti vatreno oružje,

-da je na poleđini službene iskaznice navedeno "nosilac ove iskaznice ovlašten je pod uvjetima predviđenim zakonom, utvrditi identitet, zadržati i privesti osobu nadležnom tijelu, ući u tuđi dom i druge prostorije i obaviti pretragu bez pismene naredbe, obaviti uvid u određenu dokumentaciju pravnih osoba, privremeno oduzeti predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku, te obavljati ostale poslove predviđene zakonom i drugim propisima“,

- da tužitelji svoje redovne radne zadatke obavljaju u civilnom odijelu, a da tuženica u razdoblju od 2013. do 2016. tužiteljima nije platila naknadu za isto niti im ga je osigurala.

 

Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade za građansko odijelo i obuću, a sukladno odredbama čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo, jer je smatrao kako  pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji; i Pravilnika ima policijski službenik koji, sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine, obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

 

Naime, odredbom članka 28. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16.) propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu (stavak 2.). Pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu (stavak 4.). Način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisat će ministar pravilnikom (stavak 5.).

 

Odredbom članka 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09., 92/14.) propisano je da su policijski poslovi zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, postupanje prema strancima, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim vodama iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom (stavak 1.). Policijski poslovi obavljaju se primjenom policijskih ovlasti (stavak 2.).

 

S obzirom da je tužitelji kao policijski službenici koji ima policijske ovlasti, odnosno koji su sukladno svojoj službenoj iskaznici, a kako je već naprijed navedeno, ovlašteni utvrditi identitet, zadržati i privesti osobu nadležnom tijelu, ući u tuđi dom i druge prostorije i obaviti pretragu bez pismene naredbe, obaviti uvid u određenu dokumentaciju pravnih osoba, privremeno oduzeti predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku te obavljati i ostale poslove predviđene zakonom i drugim propisima, kao i držati vatreno oružje, ostvaruje pravo na građansko odijelo koje joj tuženica nesporno nije osigurala, slijedom čega je u obvezi isplatiti naknadu za isto u visini cijena dostavljenih od same tuženice, kako to uostalom smatra i prvostupanjski sud.

 

Naime, u čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko tijelo („Narodne novine“, broj 34/11) utvrđeno da pravo na građansko odijelo prema odredbama Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11) i toga Pravilnika ima policijski službenik koji, sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine, obavlja  policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo građanskom odjelu.

 

Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da svi tužitelji kao službene osobe obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom dijelu, to su bez osnove navodi žalbe o potrebi razlučivanja konkretnih poslova koje obavljaju tužitelji radi ostvarivanja prava na ovu naknadu.

 

U odnosu pak na navode žalbe kako je sadržaj službene iskaznice, koju je u dokazne svrhe pregledao sud prvog stupnja, u međuvremenu izmijenjen za odgovoriti je da se žalitelj ne može s uspjehom pozivati na nove činjenice u žalbenom stadiju postupka sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a pa su utoliko i u ovom dijelu pravno neodlučni navodi žalbe. Osim toga, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti prema visini pojedinačnih zahtjeva tužitelja, pa utoliko žaliteljica žalbenim navodima nije ovlaštena osporavati pravilnost činjeničnih utvrđenja u postupku.

 

Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, a kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. Stavak 2. ZPP-a, odlučno je kao u izreci.

 

Split, 18. rujna 2020.