1              Poslovni broj: Gž-910/2020-3

Poslovni broj: Gž-910/2020-3

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću kao sudcu pojedincu, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja: 1. M. L. iz S., OIB: … i 2. Z. L. iz S., , OIB:… i predloženika: 1. M. L. iz S., 2. I. L. iz S., , 3. A. M. iz S., , koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S. i 4. L. L. iz S., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. i p. u S., radi diobe suvlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj 53 R1-639/2016 od 18. listopada 2019., 18. rujna 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj 53 R1-639/2016 od 18. listopada 2019.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

"I. Postupak u ovoj izvanparničnoj stvari se obustavlja, te se predlagatelji ad 1) M. L. iz S., i ad 2) Z. L. iz S., upućuju da protiv protustranaka ad 1) M. L. iz S., ad 2) I. L. iz S., ad 3) A. M. iz S., ad 4) L. L. iz S., pokrenu parnicu sa zahtjevom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak."

Protiv prvostupanjskog rješenja žale se predlagatelji pobijajući to rješenje u cijelosti navodeći određeno žalbene razloge bitne povrede odredaba postupka i pogrješne primjene materijalnog prava iz članka 353 stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 132/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP) sadržajno predlažući pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je prema stanju u spisu, u bitnom utvrdio sljedeće:

-kako su predlagatelji u prijedlogu radi razvrgnuća suvlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 5169/1, 5169/2 i 5170/1, sve K.O. S., naveli da su stranke suvlasnici tih nekretnina i kako predlagateljima ne odgovora suvlasništvo pa se predlaže izvršiti razvrgnuće, odnosno diobu suvlasništva nekretnina,

-kako su se predloženici usprotivili predloženom načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice i ustrajavali u razvrgnuću, ali ne parcijalno samo za predmetne nekretnine položene u k.o. S., nego su inzistirali da se izvrši podjela, odnosno razvrgnuće cjelokupne imovine i svih čestica u suvlasništvu stranaka, nekretnina položenih u k.o. S., k.o. Ž. i k.o. S.,

-kako su predloženici osporavali i suvlasničke dijelove predlagatelja navodeći da oni nisu navedeni prema "pravim suvlasničkim omjerima", s tim što su dostavljali podneske kojima su taksativno navodili svaku pojedinu zemljišnoknjižnu česticu, za svaku katastarsku općinu te su posebno označavali na koji način bi trebalo koji suvlasnički dio pripasti strankama, posebice uzimajući u obzir i kako su stranke za pojedine čestice trebali prethodno provesti postupak cijepanja i formiranja novih čestica,

-kako spomenuti prijedlog predloženika predlagatelji nisu prihvatili držeći taj prijedlog neutemeljenim i da je usmjeren na maksimalno odugovlačenje postupka razvrgnuća suvlasništva,

-kako iz izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 7553, Z.U. 7753 i Z.U. 3579 proizlazi zaključak da su predlagatelji i predloženici upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina.

S obzirom na ovakva utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako su se protustranke usprotivile prijedlogu radi razvrgnuća suvlasništva nekretnina osporavajući i prava predlagatelja, odnosno kako između stranaka u tom pogledu nije moguće postići sporazum pa da očito postoji spor između stranaka o činjenici zbog kojeg daljnje vođenje izvanparničnog postupka nije moguće te je postupak obustavljen, a predlagatelji upućeni protiv protustranaka pokrenuti parnični postupak radi razvrgnuća suvlasništva.

Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. u svezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj sud drži kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju bitnu povredu postupka sadržajno ukazuje žalba pa se pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

Člankom 48. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da kad se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje o izvanparničnom postupku ako zakon ne određuje drukčije.

Iz članka 50. stavak 1. ZVDSP-a proizlazi da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom dijelu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Iz stavka 2. ovog članka proizlazi da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1., djeljive pokretne stvari dijelit će fizički, a nekretnine geometrijski. Konačno, člankom 50. stavak 4. ZVDSP-a propisano je da ako dioba iz stavka 2. tog članka nije moguća, a da se znatno umanji vrijednost sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podjeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

U smislu paragrafa 268. negdašnjeg "Zakona o sudskom vanparničnom postupku", a koja odredba se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), da bi se u izvanparničnom postupku moglo razvrgnuti suvlasništvo, među suvlasnicima moraju biti nesporni predmet diobe i opseg zajedničke stvari ili imovine, zatim pravo vlasništva pojedinih suvlasnika i veličina njihovih alikvotnih dijelova.

Prvostupanjski sud je, prema shvaćanju ovog suda, probijanim rješenjem pravilno odlučio izvanparnični postupak obustaviti, a predlagatelje uputiti pokrenuti parnični postupak radi razvrgnuća suvlasništva, sukladno paragrafu 269. negdašnjeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku, jer je očito kako protustranke osporavaju predmet diobe, kao i pravo suvlasništva predlagateljima.

Glede žalbenih navoda koji se u bitnom svode na to kako sve protustranke nisu dale svoje prijedloge diobe, a da je prijedlog M. L. neutemeljen, nezakonit i neprovediv, treba navesti kako te činjenice ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja jer sud ne može u izvanparničnom postupku odlučiti o diobi ako postoji spor o predmetu diobe ili postoji spor o pravu vlasništva stranaka, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. I svi ostali žalbeni navodi predlagatelja ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke s obzirom da, kako je rečeno, u okolnostima kada postoji spor o predmetu diobe ili postoji spor o pravu vlasništva sud ne može u izvanparničnom postupku odlučiti o diobi, već je takvu odluku moguće donijeti jedino u parničnom postupku.

Žalitelji navode i kako bi prvostupanjski sud počinio "niz netočnih navoda i krivih upisa imena", ali ne ističu određeno u čemu bi se sastojale pogrješke u pisanju pa se takvi navodi ukazuju neosnovanim. U slučaju očite pogrješke u pisanju imena ili brojeva bilo bi potrebno postupiti prema članku 342. u svezi s člankom 381. ZPP-a i takve očite pogrješke ispraviti.

Iz svega navedenog proizlazi kako je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz spomenutih odredaba kada je odlučio izvanparnični postupak obustaviti, a predlagatelje uputiti pokrenuti parnični postupak.

Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 18. rujna 2020.