Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31 000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenoga zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice O. državnog odvjetništva u O. broj: K-DO-1073/2018-21 od 12. veljače 2019. godine, nakon zaključene javne rasprave, koja je održana dana 17. rujna 2020. u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Ž. I., ošt. D. P., punomoćnika ošt. M. B., odvjetnika iz O., okr. S. M. i branitelja okr. A. J., odvjetnika iz O., a objavljena dana 18. rujna 2020.
p r e s u d i o j e
I.
Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u nastavku teksta ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog broj: K-116/2019-4 od 6. ožujka 2019. godine.
II.
Okr. S. M., zvana L., OIB:, kći M. i A. r. C., rođena u B., s prebivalištem u O., V. I. M. 102, državljanka R. Hrvatske, umirovljenica s mirovinom u iznosu od 1.620,00 kuna, razvedena, majke jednog punoljetnog djeteta, sa završenom srednjom stručnom spremom, vlasnica ½ dijela stana na adresi prebivališta, ½ dijela obiteljske kuće u B., B. R. 32 i osobnog vozila "Seat Marbella", god. proizvodnje 1990., neosuđivana,
k r i v a j e
što je:
dana 6. i 7. prosinca 2018., u O., u nakani zastrašivanja D. P., nakon što je dana 6. prosinca 2018. žrtvinoj punici S. P. rekla da će imenovani proći kao odvjetnik V. V. koji je ubijen, koje riječi je imenovana prenijela žrtvi, dana 7. prosinca 2018. u ugostiteljskom objektu P. P., R. ulica bb, rekla D. P. da će ga pojesti mrak, koje riječi su kod žrtve izazvale osjećaj uznemirenosti i bojazan za vlastitu sigurnost,
dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti,
čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.,
pa se okr. S. M., na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11
o s u đ u j e
na KAZNU ZATVORA u trajanju od 8 (osam) mjeseci,
ujedno se okr. S. M., sukladno čl. 56. KZ/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okr. u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
Sukladno čl. 148. st. 1. ZKP/08, nalaže se okr. S. M. da plati trošak kaznenog postupka – paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kuna, kao i da plati nagradu za zastupanje punomoćniku oštećenika M. B., odvjetniku iz O..
Optužnicom O. državnog odvjetništva u O. K-DO-1073/2018-21 od 12. veljače 2019. godine, optužena je okr. S. M., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.
Presudom Općinskog suda u O. broj: K-116/2019-4 od 6. ožujka 2019. prihvaćen je zahtjev ODO-a u Osijeku, te je izdan kazneni nalog kojim je okr. S. M. proglašena krivom zbog opisanih kaznenih djela i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, uz primjenu uvjetne osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okr. u vremenu od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
Protiv navedene presude okr. S. M. je podnijela prigovor.
Povodom prigovora okr. S. M., optužno vijeće je rješenjem broj: Kov-104/2019-10 od 9. travnja 2019. potvrdilo predmetnu optužnicu.
Očitujući se o osnovanosti optužnice okr. S. M. je na raspravi iskazala da se ne smatra krivom.
U dokaznom postupku ispitana je okr. S. M., ošt. D. P., te svjedokinje S. P. i S. J., te su pročitane sljedeće isprave: kaznena prijava ošt. D. P. od 7. prosinca 2018., zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve D. P. u O. O. od 9. siječnja 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka S. P. u O. O. od 17. siječnja 2019., zapisnik o prvom ispitivanju okr. S. M. sa D. snimkom ispitivanja od 28. siječnja 2019., zapisnik o ispitivanju svjedoka S. J. u ODO Osijek od 7. veljače 2019., izvadak iz kaznene evidencije na ime okrivljene.
Okr. S. M. je u obrani iskazala da nije počinila kazneno djelo prijetnje i da je ovaj kazneni postupak rezultat mržnje ošt. D. P. prema njoj zato što je ona u vezi s njegovim ocem a koju vezu oštećenik ne želi. Naglasila je da pozna S. P. i njenog muža s kojima je u dobrim odnosima. Bili su susjedi dok je živjela u D. ulici u O.. Ne zna zašto S. P. nju lažno tereti, ali je moguće da i njoj smeta ta veza između nje i D. oca. Srela je 6. prosinca 2018. S. P. na tramvajskoj stanici i kratko su pričali ali joj nije govorila ništa o D. P., niti o bilo čemu drugome u vezi njega ili njegove obitelji. Poriče da je oštećeniku u ugostiteljskom objektu P. P. u O. rekla da će ga pojesti mrak, ali priznaje da ga je srela 7. prosinca 2018. u navedenom ugostiteljskom objektu. Nije mu prijetila, nije spominjala V. V. kojega ne pozna.
Ošt. D. P. je iskaza da ga je 7. prosinca 2018. nazvala supruga i da je bila vrlo uzrujana, te mu je rekla da želi doći u njegov odvjetnički ured. Rekao joj je da dođe, a sjeća se da je supruga tada bila trudna i da mu je rekla da joj je prišla S. M. koja joj je rekla da ju vara sa raznim ljubavnicama i da s prijateljima iz USKOK-a ide u Mađarsku s ljubavnicama. Naglasila je da je i drugim njegovim prijateljima, te poznanicima S. M. govorila slične stvari. Pričala je da je nemoralan i da je homoseksualac itd., ali više nije mogao tolerirati takvo njeno ponašanje kada je okrivljena njegovoj punici rekla da će završiti kao V. V.. Okrivljenica ga već duže vrijeme prati po gradu, gnjavi ga, prilazi njegovim poznanicima i susjedima i govorim im razne gluposti o njemu, a jednom prilikom je prišla njegovom sinu dok se on igrao u parku u vrtiću i fotografirala ga je. Jednom prilikom mu je na mobitel putem viber aplikacije poslao video pornografskog sadržaja i predložila mu je spolni odnos. S obzirom da joj nije odgovorio, okrivljenica je počela pričati da je on homoseksualac. Zbog svega toga, kao i činjenice da zna da je član njene obitelji počinio ubojstvo, te smatrajući da okr. ima psihičkih problema, zaključio je da je okrivljenica opasna osoba i da je u stanju svašta učiniti. Osim što mu je poručila da će završiti kao V. V., rekla mu je da će ga pojesti mrak. Uplašio se svega i podnio je kaznenu prijavu. Osim navedenog, oštećenik je iskazao i da mu je njegov otac rekao ga okrivljenica maltretira i da je ona luđakinja. Otac živi s majkom i nikada nije živio sa okrivljenicom. Ne zna koji su njeni motivi za takvo ponašanje i za izrečene prijetnje, ali želi da prestane s takvim ponašanjem i da ostavi njega i njegovu obitelj na miru. Misli da ga okrivljena patološki mrzi.
Svjedokinja S. P. je iskazala da je 6. prosinca 2018. stajala pred NAMOM na tramvajskom stajalištu u O. i da joj je prišla okrivljenica te je počela ružno govoriti o njenoj obitelji, prvenstveno o njenom zetu D. P. za kojega je rekla da je gay i da je njegov brak farsa te da odlazi u Mađarsku zbog istospolnih odnosa. Bilo joj je vrlo neugodno to slušati, a okrivljenu inače zna iz Donjeg grada gdje je nekad živjela. Na kraju razgovora okrivljena joj je rekla da će njen zet završiti kao V. V.. Dobro zna za taj slučaj koji je bio medijski popraćen, te je odlučila razgovarati sa kćerkom i zetom i rekla im je što se dogodilo. Ne zna koji su motivi okr. zbog kojih joj je okrivljena prišla i zašto joj je govorila takve stvari o oštećenom.
Svjedokinja S. J. je iskazala da okrivljenicu ne pozna i da ju je prvi put srela kad joj je prišla u jednoj umirovljeničkoj radionici i tada joj je okr. počela pričati o D. P. i o njegovoj obitelji. Iznenadila se što je okr. znala puno stvari i o njoj, odnosno znala je gdje živi, na kojem katu živi, kao i da joj je brat profesor na P. fakultetu u O., te joj je pričala da je D. P. homoseksualac koji se sastaje s drugim muškarcima po stanovima u O.. To zapravo nije bio razgovor već monolog okr. S. M.. Sve joj je to bilo vrlo čudno.
Na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve dokaze, nedvojbeno je dokazano da je okr. S. M. počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na štetu ošt. D. P., te da nema ispričavajućih razloga.
Naime, odlučne činjenice koje čine zakonsko obilježje kvalificiranog kaznenog djela prijetnje, dokazane su kao nedvojbene. Osim iskaza oštećenika D. P. kojemu je sud u cijelosti povjerovao, jer je njegov iskaz uvjerljiv, detaljan i izravnoj podudarnosti s iskazom svjedokinje S. P., kojoj je sud također poklonio vjeru. Iskaz svjedokinje S. J. je vjerodostojan dokaz, iako nije od neposredne važnosti za predmetno kazneno djelo, jer ova svjedokinja govori o jednom događaju koji se zbio prije inkriminiranog, ali opisujući način ponašanja okrivljene, tj. njene navode o D. P., ukazuje na njenu fiksiranost i usredotočenost na oštećenika, a ujedno i na to da su istiniti iskazi D. P. i S. P..
Nasuprot tome, obrana okr. S. M. je neuvjerljiva, nelogična i u izravnoj suprotnosti s iskazima oštećenika i svjedokinje S. P.. Navodi okrivljene o razgovoru sa S. P. i općenito o njihovoj konverzaciji kritične zgode su usmjereni isključivo na izbjegavanje njene krivnje. Naime, okrivljena nije ponudila nikakav suvisli razlog o tome zašto bi S. P. izmislila da joj je okr. izjavila da će D. P. završiti kao V. V.. Posebice stoga što je oštećenik odvjetnik, kao što je to bio i pok. V. V. čiji tragični slučaj je potresao kako grad O. u cjelini, a posebice odvjetničku struku. Dakle, okrivljena zapravo tvrdi da je svjedokinja S. P. izmislila čitav ovaj navod i to bez ikakvog razloga. Nadalje, okrivljena posebno manjkavo iskazuje o njenom susretu sa oštećenikom u ugostiteljskom objektu P. P. tvrdeći da je istina to da ga je ona srela u P. P., ali da mu nije rekla da će ga pojesti mrak. Nije dala nikakvo objašnjenje o tome zašto je uopće prilazila oštećeniku i o čemu je s njim razgovarala. Motiv kojega je ponudila kao razlog oštećenikovim navodima je posebno neuvjerljiv, pa čak i djetinjast, jer to da oštećenik kao mladi odvjetnik ide lažno kazneno prijavljivati stariju gospođu samo zato što ne želi njenu vezu s njegovim ocem je sasvim neživotan, nelogičan i neinteligentan. Zato sud nije prihvatio obranu okrivljene kao vjerodostojan dokaz.
Dakle, na temelju iskaza oštećenika i navedenih svjedoka, sud je sa stupnjem izvjesnosti mogao donijeti odluku o krivnji okrivljene S. M.. Iz ponašanja okr. S. M. proizlaze sve odlučne činjenice koje čine biće kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, jer je dokazano da je okrivljena uputila takve prijetnje koje su po svojoj naravi i svim drugim okolnostima pod kojima su izrečene, bile ozbiljne.
Nesporno je da je okrivljena kritičnog događaja izrečenim navodima da će D. P. ''proći kao V. V. i potom da će D. P. ''pojesti mrak'', ozbiljno prijetila D. P.. Stoga, nije u pravu obrana kada navodi da bi se te riječi mogle i drugačije tumačiti tako da bi oštećenik nekako mogao nastradati, odnosno da bi mu se moglo dogoditi nešto loše, te da je to samo neko okrivljeničino predviđanje zla izvan njene namjere.
Naime, sudu je sasvim jasno da je riječ je o izravnoj i ozbiljnoj prijetnji.
Treba naglasiti da je za postojanje kaznenog djela prijetnje dovoljno da se ponašanje okrivljene, odnosno njeni prijeteći navodi po objektivnim kriterijima mogu obuhvatiti pod pojam ozbiljne prijetnje, bez obzira na to da li je okrivljena doista i namjeravala ostvariti te svoje prijetnje. Objektivno podobna prijetnja znači da važi za sve ljude podjednako i ne traži se neka specifična karakteristika kod oštećene osobe. Navedene riječi, pod svim okolnostima u kojima su izrečene su sasvim realno podobne da kod svakoga izazovu opravdani osjećaj straha za vlastitu sigurnost, te da uznemire pojedinca i stave ga u težak psihički položaj. Ovo posebice vrijedi za oštećenika D. P. koji je odvjetnik, baš kao što je to bio i pokojni V. V., kojega je na radnom mjestu u odvjetničkoj kancelariji ubila sumanuta stranka.
Okrivljena je započela radnju kaznenog djela već prilikom upućivanja prijetnje, a djelo je dovršeno kada je kod žrtve nastupilo stanje uznemirenosti, odnosno straha. Smisao prijetnje jest nagovještaj bilo kakvog zla drugoj osobi, a upravo je osobna sigurnost pojedinca kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode ono zaštitno dobro koje je objekt kaznenog djela prijetnje.
Treba naglasiti da je okr. počinila kvalificirani oblik djela (teži oblik osnovnog djela), jer je osobi ozbiljno prijetila smrću, što je propisano u čl. 139. st. 2. KZ/11.
Dokazano je da je okrivljena djelo počinila s izravnom namjerom (tzv. namjera drugog stupnja) jer je bila svjesna obilježja djela i bila je sigurna u ostvarenje tih obilježja.
Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje okrivljene, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to da kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njen prijašnji život i njeno ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
Kao olakotne činjenice sud je uzeo u obzir da okrivljena S. M. nije osuđivana osoba.
Činjenice koje predstavljaju one otežavajuće su da je okrivljena pokazala posebnu upornost u bezobzirnom postupanju prema oštećeniku na način da ga je pratila po gradu, da je prilazila njegovom djetetu, te da je njegovim prijateljima, kolegama i znancima govorila vrlo ružno o njemu i njegovoj obitelji. Iskazani stupanj okrivljeničine protupravne smjelosti i ustrajnosti u nerazumnom ponašanju prema žrtvi D. P. prema kojem očito ima nekakvu fiksaciju i njoj znanu fokusiranost čak ukazuje i na obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. KZ/11.
Shodno navedenom, okr. S. M. osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
Nadalje, sud je uvjerenja da nije neophodno izvršenje izrečene kazne zatvora jer smatra da će se ciljevi opće i specijalne prevencije u odnosu na okrivljenicu postići i uvjetnom osudom, s rokom provjere od dvije godine.
To je pravična i pravedna sankcija koja je adekvatna društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela i same počiniteljice.
Dakle, prema okrivljenici je primijenjena uvjetna osuda te je odgođeno izvršenje kazne zatvora i određeno je da se zatvorska kazna se neće izvršiti, ako okr. u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Stoga će i samo izricanje kazne bez izvršenja izraziti društveni prijekor zbog počinjenih djela, te će se time dovoljno djelovati na okr. S. M. da shvati da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je okrivljena nanijela oštećeniku, čime će se utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela.
Budući da je okrivljena proglašena krivom naloženo joj je da plati trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalni iznos od 500,00 kuna, a o naknadi za zastupanje punomoćnika oštećenika odvjetnika M. B. bit će doneseno posebno rješenje jer u vrijeme objave presude sud nije raspolagao potrebnim podacima u visini tih troškova.
Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 18. rujna 2020.
Ivan Sajter, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DOSTAVITI:
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Ljiljana Stolla
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.