Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 17 P-226/2019-30
Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: 17 P-226/2019-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz J., J. …, OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. V. & R. & C. C. d.o.o. iz G., protiv tuženika A. B. d.d. iz Z., S. a. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u O. d. Š. & p. d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 18. rujna 2020.
p r e s u d i o j e
I. N a l a ž e s e tuženiku A. B. d.d. Z., S. a. ..., OIB: ..., da tužiteljici D. B. iz J., J. …, OIB: …, isplati iznos od 29.740,90 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja je do 31.12.2007. godine propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1.1.2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31.7.2015. godine određeno za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te nadalje od 1.8.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznose od:
- 479,90 kn počev od 23.12.2008. godine pa do isplate,
- 917,38 kn počev od 18.9.2009. godine pa do isplate,
- 955,45 kn počev od 22.12.2009. godine pa do isplate,
- 925,75 kn počev od 26.3.2010. godine pa do isplate,
- 403,82 kn počev od 18.5.2010. godine pa do isplate,
- 285,15 kn počev od 22.6.2010. godine pa do isplate,
- 70,30 kn počev od 7.8.2010. godine pa do isplate,
- 385,15 kn počev od 8.9.2010. godine pa do isplate,
- 261,07 kn počev od 5.10.2010. godine pa do isplate,
- 281,15 kn počev od 11.11.2010. godine pa do isplate,
- 564,68 kn počev od 20.4.2011. godine pa do isplate,
- 435,15 kn počev od 17.5.2011. godine pa do isplate,
- 358,15 kn počev od 10.6.2011. godine pa do isplate,
- 425,15 kn počev od 2.7.2011. godine pa do isplate,
- 521,15 kn počev od 26.8.2011. godine pa do isplate,
- 485,15 kn počev od 23.9.2011. godine pa do isplate,
- 414,15 kn počev od 8.10.2011. godine pa do isplate,
- 423,15 kn počev od 1.12.2011. godine pa do isplate,
- 485,15 kn počev od 23.12.2011. godine pa do isplate,
- 410,15 kn počev od 6.1.2012. godine pa do isplate,
- 466,15 kn počev od 3.2.2012. godine pa do isplate,
- 455,15 kn počev od 7.3.2012. godine pa do isplate,
- 450,15 kn počev od 11.4.2012. godine pa do isplate,
- 452,15 kn počev od 5.5.2012. godine pa do isplate,
- 470,15 kn počev od 5.6.2012. godine pa do isplate,
- 455,15 kn počev od 4.7.2012. godine pa do isplate,
- 1.958,15 kn počev od 30.8.2012. godine pa do isplate,
- 299,60 kn počev od 14.11.2012. godine pa do isplate,
- 385,15 kn počev od 24.1.2013. godine pa do isplate,
- 433,15 kn počev od 20.2.2013. godine pa do isplate,
- 435,15 kn počev od 19.3.2013. godine pa do isplate,
- 485,15 kn počev od 25.4.2013. godine pa do isplate,
- 392,15 kn počev od 18.5.2013. godine pa do isplate,
- 830,30 kn počev od 18.6.2013. godine pa do isplate,
- 420,15 kn počev od 1.8.2013. godine pa do isplate,
- 425,15 kn počev od 8.8.2013. godine pa do isplate,
- 436,15 kn počev od 18.10.2013. godine pa do isplate,
- 442,15 kn počev od 7.11.2013. godine pa do isplate,
- 447,15 kn počev od 10.12.2013. godine pa do isplate,
- 445,15 kn počev od 8.1.2014. godine pa do isplate,
- 458,15 kn počev od 4.2.2014. godine pa do isplate,
- 456,15 kn počev od 8.3.2014. godine pa do isplate,
- 359,78 kn počev od 19.6.2014. godine pa do isplate,
- 1.959,15 kn počev od 2.8.2014. godine pa do isplate,
- 475,15 kn počev od 11.9.2014. godine pa do isplate,
- 427,60 kn počev od 10.12.2014. godine pa do isplate,
- 2.003,15 kn počev od 18.2.2015. godine pa do isplate,
- 500,15 kn počev od 7.3.2015. godine pa do isplate,
- 486,15 kn počev od 25.4.2015. godine pa do isplate,
- 989,30 kn počev od 25.6.2015. godine pa do isplate,
- 535,15 kn počev od 2.7.2015. godine pa do isplate,
- 1.020,31 kn počev od 18.9.2015. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. N a l a ž e s e tuženiku A. B. d.d. Z., S. a. ..., OIB: ..., da tužiteljici D. B. iz J., J. …, OIB: …, isplati iznos od 49.723,33 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja je do 31.12.2007. godine propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1.1.2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31.7.2015. godine određeno za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te nadalje od 1.8.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznose od:
- 1.114,06 kn počev od 23.12.2008. godine pa do isplate,
- 1.142,17 kn počev od 1.5.2009. godine pa do isplate,
- 781,72 kn počev od 26.8.2009. godine pa do isplate,
- 850,80 kn počev od 22.12.2009. godine pa do isplate,
- 680,64 kn počev od 26.3.2010. godine pa do isplate,
- 634,34 kn počev od 18.5.2010. godine pa do isplate,
- 451,60 kn počev od 14.1.2011. godine pa do isplate,
- 262,47 kn počev od 17.5.2011. godine pa do isplate,
- 720,16 kn počev od 21.6.2011. godine pa do isplate,
- 720,16 kn počev od 2.7.2011. godine pa do isplate,
- 890,16 kn počev od 26.8.2011. godine pa do isplate,
- 670,16 kn počev od 23.9.2011. godine pa do isplate,
- 687,16 kn počev od 8.10.2011. godine pa do isplate,
- 3.490,16 kn počev od 23.12.2011. godine pa do isplate,
- 580,16 kn počev od 6.1.2012. godine pa do isplate,
- 778,16 kn počev od 3.2.2012. godine pa do isplate,
- 777,16 kn počev od 7.3.2012. godine pa do isplate,
- 743,16 kn počev od 11.4.2012. godine pa do isplate,
- 759,16 kn počev od 5.5.2012. godine pa do isplate,
- 773,16 kn počev od 22.6.2012. godine pa do isplate,
- 780,16 kn počev od 4.7.2012. godine pa do isplate,
- 1.540,32 kn počev od 30.8.2012. godine pa do isplate,
- 731,16 kn počev od 23.10.2012. godine pa do isplate,
- 756,08 kn počev od 5.11.2012. godine pa do isplate,
- 1.510,32 kn počev od 24.1.2013. godine pa do isplate,
- 763,70 kn počev od 20.2.2013. godine pa do isplate,
- 715,16 kn počev od 27.3.2013. godine pa do isplate,
- 783,16 kn počev od 10.4.2013. godine pa do isplate,
- 3.217,16 kn počev od 18.5.2013. godine pa do isplate,
- 700,16 kn počev od 18.6.2013. godine pa do isplate,
- 695,16 kn počev od 1.8.2013. godine pa do isplate,
- 710,16 kn počev od 8.8.2013. godine pa do isplate,
- 740,16 kn počev od 16.10.2013. godine pa do isplate,
- 712,16 kn počev od 7.11.2013. godine pa do isplate,
- 770,16 kn počev od 10.12.2013. godine pa do isplate,
- 730,16 kn počev od 8.1.2014. godine pa do isplate,
- 771,16 kn počev od 4.2.2014. godine pa do isplate,
- 770,16 kn počev od 8.3.2014. godine pa do isplate,
- 762,16 kn počev od 23.4.2014. godine pa do isplate,
- 770,16 kn počev od 14.5.2014. godine pa do isplate,
- 745,16 kn počev od 19.6.2014. godine pa do isplate,
- 776,16 kn počev od 24.7.2014. godine pa do isplate,
- 1.620,32 kn počev od 11.9.2014. godine pa do isplate,
- 810,16 kn počev od 22.10.2014. godine pa do isplate,
- 820,16 kn počev od 6.11.2014. godine pa do isplate,
- 811,16 kn počev od 10.12.2014. godine pa do isplate,
- 1.662,32 kn počev od 18.2.2015. godine pa do isplate,
- 842,16 kn počev od 7.3.2015. godine pa do isplate,
- 817,16 kn počev od 25.4.2015. godine pa do isplate,
- 1.672,32 kn počev od 25.6.2015. godine pa do isplate,
- 870,16 kn počev od 2.7.2015. godine pa do isplate,
- 1.840,37 kn počev od 18.9.2015. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženiku A. B. d.d. Z., S. a. …, OIB: …, nalaže se da tužitelju D. B. iz J., J. …, OIB: …, isplati iznos od 498,88 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim počam od 1. listopada 2015. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. godine propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31.7.2015. godine određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena te nadalje od 1.8.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana."
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.797,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana 19.9.2020. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu navodeći da je s prednikom tuženika H. – A. – A. B. d.d. Z. zaključila Ugovor o kreditu broj: ..., a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z. pod brojem: OV-... Navedenim ugovorom je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita kredit u iznosu od 20.234,00 CHF u protuvrijednosti u kunama. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 120 mjeseci, te je u trenutku podnošenja tužbe kredit otplaćen u cijelosti.
Tužiteljica je također s pravnim prednikom tuženika i to sa H. – A. – A. B. d.d. Z. zaključio dana 8.2.2008. godine Ugovor o kreditu broj: ..., a koji je solemniziran kod javnog bilježnika J. Č. iz Č. pod brojem: OV- ..., kao i Aneks navedenom ugovoru od dana 15.2.2008. godine, koji je solemniziran kod javnog bilježnika J. Č. iz Č. pod brojem: OV- ... od 15.2.2008. godine. Tim ugovorom je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita kredit u iznosu od 35.692,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 120 mjeseci te je u trenutku podnošenja tužbe kredit otplaćen u cijelosti.
Za trajanja otplate kredita po ugovorima iz ove tužbe, kamatne stope su s početnih koje su navedene u ugovorima, više puta mijenjane na štetu tužiteljice, a sve to sukladno odredbi čl. 6. Ugovora o kreditu koja glasi: "promjenjivost kamatne stope".
Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je među inim tuženik, odnosno njegovi pravni prednici u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine.
Ugovori iz ove tužbe su osim sa promjenjivom kamatnom stopom, zaključeni i s valutnom klauzulom u švicarskim francima (dalje: CHF).
Odlukom VTS RH od 14.6.2018. godine broj: Pž-6632/17 utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. O ugovaranju valutne klauzule svoje tumačenje je dao i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-2521/2015 i dr., kao i u rješenju broj: U-I-3685/2015 i dr., a temeljem navedenih tumačenja donijeta je i odluka VTS RH od 14.6.2018. godine.
Čl. 502. toč. C Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istog Zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09, dalje: ZZP) koji određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje je potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
Tužiteljica je s pravnim prednikom tuženika zaključila i Anekse uz Ugovor o kreditu i to dana 21.1.2016. godine koji je zaključen u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, no međutim, tužiteljica potpisom tih ugovora te provedbom konverzije nije obeštećena za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF.
U vrijeme zaključenja Aneksa ugovoru nije još bila donesena odluka VTS RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio u bitnome drugačije. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu "Franak", odnosno utvrđenje ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli CHF, je stav da se u konkretnom slučaju ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF.
Isto tako, osim sa naslova preplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope te tečajnih razlika, tužiteljica ima i potraživanja sa naslova razlike glavnice i to one određene u valuti EUR nakon provedene konverzije u kunskoj protuvrijednosti, te one kakva je trebala biti na dan konverzije da nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
S obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.9.2003. i 31.8.2008. godine, kao što su nepoštenim određene i odredbe o ugovaranju valutne klauzule, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u vezi s čl. 1111., 1115. i 1046. ZOO-a. Tužiteljica je na kraju postavila tužbeni zahtjev kao u izreci.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor zastare utuženog iznosa, navodeći da tužiteljica potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta te da se u predmetnom slučaju primjenjuje zastarni rok sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima koji navodi da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
Ističe kako tužiteljica na kojoj je teret dokazivanja u ovome postupku nije navela ni jednu relevantnu tvrdnju niti predložila jedan dokaz kojim bi dokazala svoje tvrdnje o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, već osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2014. godine, presudi Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 i presudi Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/17, koje su donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava H. s. u. za z. p. Tuženik ističe kako ovaj sud nije vezan za utvrđenja iz presuda Trgovačkih sudova u kolektivnom sporu.
Tuženik ističe kako je svako pozivanje tužiteljice na utvrđenja iz presuda iz kolektivnog spora, odnosno na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u ovome predmetu u potpunosti promašeno jer tužiteljica nije sklopila Ugovor o kreditu s tuženikom u svojstvu potrošač, već kao vlasnik O. p. g. s ciljem nabave poljoprivredne mehanizacije radi obavljanja profesionalne djelatnosti. Tužiteljica se ne može pozivati na odluke koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno na zakonske odredbe iz Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, iz 2007. godine i 2009. godine koje se primjenjuju isključivo na potrošače. U odredbi čl. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine je jasno navedeno kako se navedenim zakonima uređuje zaštita osnovnih prava potrošača, dok je u odredbi čl. 3. jasno naznačeno kako se potrošačem smatra isključivo fizička osoba koja sklapa posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Da se utvrđenje iz presuda Trgovačkih sudova te odredbe Zakona o zaštiti potrošača ne mogu primijeniti u ovome predmetu, utvrdio je i Trgovački sud u Pazinu u presudi broj: P-266/2018 od 22.2.2019. godine u sličnom predmetu.
Ističe da je u vrijeme kada je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača koji uopće nije poznavao takvu vrstu tužbe, niti davao pojedinačnim potrošačima da pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora pokreću parnicu. Štoviše, taj je zakon jedino predviđao mogućnost da osobe s pravnim interesom zatraže da trgovci prestanu s određenim nepoštenim postupanjem. Naslovni sud nije vezan za utvrđenje iz presuda Trgovačkih sudova, budući da tužiteljica potražuje povrat stečenog bez osnove, a ne naknadu štete. Naime, odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača jasno propisuju kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Očigledno je stoga da ovaj sud nije vezan za utvrđenje iz presuda Trgovačkih sudova, odnosno da tužiteljica nije navela ni jednu odlučnu činjenicu niti priložila i jedan relevantan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je tužbeni zahtjev osnovan. Tuženik stoga svakako predlaže odbiti tužbeni zahtjev za isplatu.
Tuženik zatim ističe da je tužiteljica prije podnošenja tužbe pristala na konverziju kredita ugovorenu s tuženikom s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje: ZIDZPK), te je sklopila Aneks uz Ugovor o kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka.
Tuženik ističe da je sklapanjem Aneksa došlo do promjene valute kredita iz CHF u EUR i do promjene kamatne stope. Samim time otpala je i osnova potraživanja navodne preplate CHF kredita na koje se tužiteljica poziva. Tužiteljica stoga više nije ovlaštena potraživati bilo kakve iznose koje je platila po CHF kreditu, budući da su svi navedeni iznosi iskorišteni za namirenje EUR kredita, što je vidljivo i iz izračuna konverzije od 6. studenog 2015. godine.
Ističe kako konverzija djeluje ex tunc. EUR kredit je zamijenio onaj u CHF i to u valuti obveze i kamatnoj stopi. Od samog početka tužiteljica je isključivo korisnik EUR kredita. Kako je retroaktivno prestao postojati CHF kredit, a samim time i CHF kamata, jasno je kako više ne mogu postojati niti bilo kakve tražbine vezane za istu.
Tužiteljica tužbu temelji na navodima kako je odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF ništetna, budući prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu, te da je posljedica toga neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužiteljica navodi kako je stoga predmetna odredba nepoštena ne navodeći niti jednu odredbu koja isto utvrđuje.
Ističe kako je odredba Ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva jer je ispisana velikim slovima "Ugovor o kreditu". U navedenoj odredbi je na jasan i na lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Odredbe u kojima je sadržana valutna klauzula su stoga jasne, lako razumljive i uočljive. Stoga nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača.
Tuženik osporava navode tužiteljice kako istoj od strane tuženika nisu pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak. Tuženik je pažljivo educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti švicarski franak te dao upute o prodaji navedenih proizvoda.
Tuženik je nakon sklapanja Ugovora o kreditu, a upravo zbog neočekivanog rasta tečaja švicarskog franka, poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit, što samo potvrđuje činjenicu da tuženik u svom poslovanju djeluje savjesno u skladu s dobrim trgovačkim običajima, pravilima morala i poštenom poslovnom praksom. Ističe kako odredba Ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu i koja je predmetom tužbe u ovom postupku nije ništetna.
Nadalje, tuženik ističe kako odredba Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna.
Tuženik smatra da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi s obzirom na to da je bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope te je donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa. Ističe da je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena, pa nije ništava stoga što bi bila protivno prinudnim propisima, a niti stopa koju je tužena banka naknadno odredila temeljem ovlasti iz odredbe čl. 3. toč. 3. Ugovora i ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. Smisao ugovaranja promjenjive kamatne stope je da se stopa prilagođava uvjetima na tržištu za koju je izvjesno da će se mijenjati u tako dugom vremenskom razdoblju od 25 godina na koje je sklopljen sporni Ugovor, pa se stoga ne može uzeti da kamata nije odrediva.
Tuženik ističe da u ovome slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isti dolazi u obzir isključivo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Sukladno čl. 1112. st. 1. ZOO-a tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
S obzirom da nije utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu koju tužiteljica u tužbi navodi, a da se tužiteljica u predmetnoj parnici radi vraćanja stečenog bez osnove sukladno čl. 502.c ZPP-a nije ovlaštena pozivati na utvrđenja iz kolektivne tužbe, tuženik ističe kako tužiteljica nije dokazala zašto bi se trebalo smatrati da pravne osnove nema ili da je otpala.
Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva te se protivi provođenju vještačenja, jer je Ugovor o kreditu konvertiran te su sve uplate na temelju glavnice i redovne kamate po CHF Ugovoru o kreditu iskorištene za namirenje EUR kredita, sukladno Aneksu kojim je izvršena konverzija kredita.
U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu (list 425-426), svjedoke K. K. (list 306-307), I. S. (list 307), K. I. (list 307-308), D. B. (list 308), I. K. C. (list 416), I. G. (list 425), sudsku vještakinju Đ. S. – B. dipl. oec. (list 416-417), te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: … od 8.2.2008. godine (6-8), u Aneks uz Ugovor o kreditu broj: … od 15.2.2008. godine (list 8-9), u izračun konverzije (list 10), u Aneks uz Ugovor o kreditu broj: … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21.1.2016. godine (list 11-12), u potvrdu (list 14), u Ugovor o kreditu broj: … od 27.11.2007. godine (list 15-19), u izvadak iz S. r. (list 20), u Aneks Ugovora o kreditu broj: … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21.1.2016. godine (list 21-26), u izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 6.11.2015. godine (list 27-28), u potvrdu od 20.3.2019. godine (list 29-31), u zapisnik (list 57-58), u novi zapisnik (list 59-61), u presudu Općinskog suda u Varaždinu broj: 13 P-809/15-9 (list 62-66), u presudu Općinskog suda u Vukovaru broj: 26 P-945/15 (list 67-72), u presudu Općininskog suda u Zagrebu broj: 82 P-3183/2015-17 (list 73-75), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 14 P-1792/15-21 (list 76-78), u presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-1657/2016-2 (list 79-80), u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-730/2018-2 (list 81-82), u presudu Županijskog suda u Karlovcu, Stalna službe u Gospiću broj: 4 Gž-477/2017-2 (list 83-85), u presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-683/2017-2 (list 86-87), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž-517/2018-3 (list 88-90), u presudu Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-816/2018-2 (list 91-95), u presudu u postupku S. P. A. i dr. protiv B. R. (list 96-101), u članak analize rizika koje nose krediti u valutnoj klauzuli i s promjenjivom kamatnom stopom (list 102-110), u mišljenje nezavisnog odvjetnika (list 111-118), u rješenje Ustavnog suda RH (list 119-126), u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž-2658/12-2 (list 127-128), u metodologiju promjene kamatnih stopa (list 129), u odluku Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-2462/03-3 (list 130), u često postavljena pitanja i odgovore iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (list 131), u metodologiju promjene kamatnih stopa (list 132-136), u obavijest o provedenoj konverziji (list 143-146), u otplatni plan (list 151-153), u nalog za arhiviranje (list 154), u isplatni nalog i obračun (list 155), u specifikaciju isplata kredita (list 156), u isplatni nalog obračun (list 157-159), u otplatni plan (list 160-174), u izračun konverzije (list 175-177), u simulirani otplatni plan u EUR (list 178-180), u popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30.9.2015. godine (list 181-183), u nacrt Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 184-187), u prihvaćanje izračuna konverzije (list 188-190), u izračun konverzije (list 191-193), u simulirani otplatni plan u EUR-ima (list 194-196), u popis uplata (list 197-199), u nacrt Aneksa Ugovora o kreditu broj: … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 200-203), u prihvaćanje izračuna konverzije (list 204-206), u specifikaciju uplata (list 207-211), u obavijest o parametrima kamatne stope (list 212-213), u pregled prometa za klijenta (list 214-304), u nalaz i mišljenje sudske vještakinje Đ. S. B. dipl. oec. od 3.4.2020. godine (list 314-335), u izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH (list 361-365), u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-3486/2019-2 od 9.1.2020. godine (list 366-369), u presudu Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-377/2018-5 (list 374-386), u rješenje Županijskog suda u Zadru broj: Gž-1435/2016-2 (list 388-393), u rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1562/2017-2 (list 394-401), u rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-1418/2017-2 (list 402-404), u očitovanje vještakinje Đ. S. – B. dipl. oec. od 23.5.2020. godine (list 407-408), u presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj: P-346/2019-13 (list 429-439) i u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 78 P-3632/2019-24 (list 440-460).
Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: … od 8.2.2008. godine (list 6-8) solemniziranog kod javne bilježnice J. C. iz Č. pod brojem: OV- … od 12.2.2008. godine i Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: … od 15.2.2008. godine (list 8-9) solemniziranog kod javne bilježnice J. C. iz Č. pod brojem: OV- ... od 15.2.2008. godine, utvrđeno je da je H. – A. – A. B. d.d. Z., S. a. ..., pravni prednik tuženika A. B. d.d. Z. s tužiteljicom D. B. kao korisnicom kredita i fiducijarnim dužnikom, zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisnici kredita staviti na raspolaganje iznos od 35.692,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF H. – A. – A. B. d.d. važećim na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, a rok vraćanja je 10 godina. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se kamate od 6,50 % dekurzivno godišnje, kamate se obračunavaju mjesečno od stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta banke. Kredit se otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 405,28 CHF, obračunatim po srednjem tečaju za CHF H. – A. – A. B. d.d. na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, a prvi anuitet dospijeva zadnji dan u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.
Nakon zaključenja navedenog ugovora zaključen je Aneks uz Ugovor o kreditu broj: ... od 15.2.2008. godine kojim su ugovorne strane sporazumno mijenjale broj računa prodavatelja na koji se isplaćuje kredit (list 8-9).
Nadalje, temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: … od 27.11.2007. godine (list 15-18) solemniziranog kod javne bilježnice Ž. H. P. iz Z. pod brojem: OV- … od 29.11.2007. godine, utvrđeno je da je H. – A. – A. B. d.d. Z., S. a. ..., pravni prednik tuženika A. B. d.d. Z. s tužiteljicom D. B. kao korisnicom kredita i fiducijarnim dužnikom, zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisnici kredita staviti na raspolaganje iznos od 20.234,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF H. – A. – A. B. d.d. važećim na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, a rok vraćanja je 10 godina. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se kamate od 6,50 % dekurzivno godišnje, kamate se obračunavaju mjesečno od stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta banke. Kredit se otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 229,76 CHF, obračunatim po srednjem tečaju za CHF H. – A. – A. B. d.d. na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, a prvi anuitet dospijeva zadnji dan u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.
Nakon podizanja predmetnih kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja P. – H. s. u. za z. p., Z., Lj. P. ..., protiv tuženika osam banaka, među kojima je 5. tužena bila ovdje pravna prednica tužene H. – A. – A. B. d.d.
U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 5. utvrđeno da je 5. tužena H. – A. – A. B. d.d. u razdoblju od 1.6.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 5. tužena H. – A. – A. B. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 5. tužena H. – A. – A. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.6.2004. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene H. – A. – A. B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 5. tužena H. – A. – A. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 5. tužene H. – A. – A. B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time 5. tužena H. – A. – A. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 5. koja se odnosi na 5. tuženu H. – A. – A. B. d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 5. tužena H. – A. – A. B. d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
Nadalje, odbijena je žalba 5. tužene H. – A. – A. B. d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 5. izreke kojom se utvrđuje da je 5. tužena H. – A. – A. B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorna redovna kamatna stopa koja
je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je H. – A. – A. B. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
Potom je Vrhovni sud odlučujući o reviziji tužitelja i revizijama 1. – 7. tuženika, protiv presude i rješenja Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine donio odluku broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine kojom je revizija 1. – 7. tuženika odbijena kao neosnovana, kao i revizija tužitelja. Dakle, odbijena je revizija protiv odluke Visokog trgovačkog suda kojom je pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene H. – A. – A. B. d.d. te kojom je pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba u potrošačkim ugovorima u kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
Nakon navedene odluke Ustavni sud Republike Hrvatske je donio odluke broj: U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2016 od 13.12.2016. godine, kojom je djelomično usvojio ustavnu tužbu te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a kojima je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te u tome dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovni postupak. U preostalom dijelu odbijene su ustavne tužbe podnositelja.
Povodom ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio novu presudu broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je odbio žalbu tuženih banaka te je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 5. izreke kojom je utvrđeno da je 5. tužena A. B. d.d. – ranije H. – A. – A. B. d.d. i S. b. d.d. od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je 5. tužena banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82., 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP).
Dakle, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.
U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena A. B. d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjive kamate i promjene tečaja CHF po Ugovoru o kreditu broj: ... od 8.2.2008. godine (list 6-9) i Ugovoru o kreditu broj: ... od 27.11.2007. godine (list 15-17), zaključenih između tužiteljice i prednika tuženika i potraživanje s naslova razlike glavnice nakon provedene konverzije da nije bilo ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
Kako se tužiteljica izričito pozvala na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika A. B. d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnih ugovora. Stoga nije bilo nužno u ovome postupku ponovno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule vezane za CHF.
Tijekom postupka sud je unatoč navedenom zaključku saslušao tužiteljicu (list 425-426) i svjedoke K. K. (list 306-307), I. S. (list 307), K. I. (list 307-308), D. B. (list 308), I. K. C. (list 416), I. G. (list 425), koji su u svojim iskazima potvrdili da se nije posebno pregovaralo o promjenjivosti kamatnih stopa i o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, što ukazuje na ništetnost navedenih odredbi ugovora utvrđene u kolektivnom sporu.
Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018-10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo.
Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem tih ništetnih povećanih kamatnih stopa i ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.
Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Đ. S. – B. dipl. oec. od 3.4.2020. godine (list 314-335) i prema njenom iskazu danom na glavnoj raspravi (list 416-417) tužiteljica je tuženiku temeljem povećanih kamatnih stopa po Ugovoru o kreditu broj: ... od 27.11.2007. godine, koje su bile iznad početne od 6,50 % godišnje i kretale su se do 6,990 % godišnje i temeljem promjene tečaja vezanog za CHF, koji je bio iznad početnog tečaja od 4,4170 kn za 1 CHF tijekom otplate kredita koji se je otplaćivao u razdoblju od 31.1.2008. godina pa do 30.9.2015. godine, kada je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR, uplatila više, tj. preplatila ukupan iznos od 29.740,94 kn, u mjesečnim iznosima kao u izreci. Navedeni nalaz je u tome dijelu jasno obrazložen i sud ga je stoga prihvatio. Stoga je sud usvojio precizirani tužbeni zahtjev koji je postavljen nakon provedenog vještačenja, te je odlučio kao pod točkom I. izreke.
Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Đ. S. – B. dipl. oec. od 3.4.2020. godine (list 314-335) i prema njenom iskazu danom na glavnoj raspravi (list 416-417) tužiteljica je tuženiku temeljem povećanih kamatnih stopa po Ugovoru o kreditu broj: ... od 18.2.2008. godine, koje su bile iznad početne od 6,50 % godišnje i kretale su se do 6,990 % godišnje i temeljem promjene tečaja vezanog za CHF, koji je bio iznad početnog tečaja od 4,5150 kn za 1 CHF tijekom otplate kredita koji se je otplaćivao u razdoblju od 31.3.2008. godina pa do 30.9.2015. godine, kada je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR, uplatila više, tj. preplatila ukupan iznos od 49.723,33 kn, u mjesečnim iznosima kao u izreci. Navedeni nalaz je u tome dijelu jasno obrazložen i sud ga je stoga prihvatio. Stoga je sud usvojio precizirani tužbeni zahtjev koji je postavljen nakon provedenog vještačenja, te je odlučio kao pod točkom II. izreke.
Vještakinja je u svome nalazu utvrdila da je po predmetnim kreditima vršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da je konverzija ispravno provedena te da je sačinjena u skladu sa zakonskim propisima. Sve uplate koje je tužiteljica izvršila po predmetnim kreditima ušle su u konverziju te su iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranim kreditima s valutnom klauzulom u EUR-ima.
U konverziji očito nisu uzete u obzir činjenice ništetnosti promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule vezane za CHF.
Prema nalazu vještakinje razlika između glavnica u CHF po tečaju na dan zaključenja ugovora i preračunate glavnice u EUR-ima na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, iznosi za kredit broj: ... od 27.11.2007. godine u iznosu od 498,88 kn i da je to mala razlika nastala u obračunu pri uzimanju decimalnih mjesta. Tužiteljica na temelju toga nalaza zahtijeva isplatu navedenog iznosa pod točkom III. izreke.
Kako je tijekom postupka utvrđeno da je po predmetnim kreditima provedena konverzija kredita, sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZIDZPK kojim je propisan način potpune restitucije potrošača iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.9.2015. godine, te da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom namirenjem, budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, navedeno potraživanje nije osnovano, te je sud u tome dijelu odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom III. izreke.
Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.
Od 13.6.2014. godine u odnosu na kamatu i od 14.6.2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 16.5.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.
Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine.
Nakon zaključenja prethodnog postupka tužiteljica je dana 19.6.2020. godine dostavila podnesak kojim je precizirala tužbeni zahtjev (list 418-421). Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b st. 3. i 4. i čl. 325.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP), te je nakon što je tuženik dostavio potrebne podatke za provođenje vještačenja i nakon što je provedeno vještačenje, postavila određeni tužbeni zahtjev. U takvim okolnostima je temeljem čl. 190. ZPP-a dozvoljena preinaka tužbe.
Tijekom postupka je utvrđeno da su po predmetnim kreditima zaključeni Aneks uz Ugovor o kreditu broj: ... sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21.1.2016. godine (list 21-24) i Aneks uz Ugovor o kreditu broj: ... sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21.1.2016. godine (list 11-12), sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.
Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.
Po ocjeni ovoga suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF.
Glavni motiv navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF.
Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.
Sama činjenica da su stranke sklopile Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima i utvrđen iznos preplate sa sporazumom o isplati iste, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorene kamatne stope. Isto tako, niti da je vraćen novčani iznos na temelju utvrđene ništetne valutne klauzule vezane za CHF.
U takvim okolnostima gdje je postupak konverzije prema nalazu vještaka ispravno proveden sukladno zakonu i Aneksu ugovora zaključenog između tužiteljice i tuženika, stav je ovoga suda da tužiteljica svakako ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora, a koje je utvrđeno nalazom vještaka i navedeno pod točkom I. i II. izreke presude.
Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gos 1/2019-36 Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZIDZOPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa stoga ne utječe na pravo tužitelja na novčano potraživanje po osnovi preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora.
Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za saslušanjem javnih bilježnika koji su ovjeravali potpisivanje predmetnih Ugovora o kreditu i njihovih aneksa, jer je po ocjeni ovoga suda u ovome predmetu činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.
Tijekom postupka tuženik je istakao da tužiteljica nije sklopila predmetne ugovore u svojstvu potrošača, već kao vlasnica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva s ciljem nabave poljoprivredne mehanizacije radi obavljanja profesionalne djelatnosti, pa da se stoga tužiteljica ne može pozivati na odluke koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno na zakonske odredbe iz Zakona o zaštiti potrošača koje se primjenjuju isključivo na potrošače. Ističe kako se potrošačem smatra isključivo fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
Kako je tijekom postupka utvrđeno da je predmetne ugovore o kreditima tužiteljica zaključila kao fizička osoba te da je kupljena poljoprivredna mehanizacija koja je u jednom dijelu prema iskazu svjedoka D. B. (list 308) i K. I. (list 307-308) predana na korištenje sestri od tužiteljice, a u drugom dijelu da će se koristiti za potrebe kućanstva koje nisu namijenjene njezinoj djelatnosti i da već posjeduje mehanizaciju za obradu zemlje, te da je tuženik je nakon zaključenja predmetnih ugovora o kreditu s tužiteljicom kao potrošačem dana 21.1.2016. godine zaključio dva Aneksa Ugovora o kreditu sukladno ZIDZPK (list 11-12 i 21-24), ocjena je ovoga suda da je time priznala status potrošača, te da je tužiteljica u predmetnim ugovorima potrošač i da se u ovome predmetu primjenjuju odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u skladu s čl. 502.c ZPP-a.
Parnični troškovi tužiteljice iznosili su 13.797,00 kn, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, od troškova zastupanja na tri rasprave u iznosu od 3.000,00 kn, od troškova sastava tri potrebna podneska u iznosu od 3.000,00 kn, od PDV-a u iznosu od 1.750,00 kn, od troškova vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn, te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 1.047,00 kn.
Kako je tužiteljica u pretežitom dijelu uspjela u sporu, tuženik joj je temeljem čl. 154. st. 3. ZPP-a dužan nadoknaditi navedene troškove zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate.
Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Slatini 18. rujna 2020.
Sudac:
Zoran Šljivac
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana prijama ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.