REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-193/2017

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužiteljice D. T. O. … iz S., koju zastupa punomoćnik
I. G., odvjetnik u S. protiv tuženika pod 1 A. izleti d.o.o. K., O.
…, pod 2 S. I. O. … i pod 3 P. I. O.
.., svih iz K., , koje zastupa punomoćnik M. B.,
odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene

20. srpnja 2020. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika
L. A., odvjetnika u S., na ročištu radi objave odluke, dana 18. rujna 2020.

r i j e š i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1 Utvrđuje se da su tuženi samovlasno smetali tužiteljicu u posjedu nekretnine –
kamene kuće sagrađene na čest. zem. 7328 ZU 3792 K.O. K., na način da su
dogradnjom zidanim blokovima na čest. zem. 7326/3 Z. 3804 K.O. K. neposredno uz
sjevernu stranu kuće tužiteljice istoj oduzeli svjetlo i zrak.

2 Nalaže se tuženima uspostaviti stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda tužiteljice
te da podignuti zid od blokova na čest. zem. 7326/3 uz među i sjevernu stranu kuće tužiteljice
na čest. zem. 7328 k.o. K., uklone u roku od 48 sati ili će isto izvršiti tužiteljica o trošku
tuženih",

dok se odbija u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje smetanja posjeda dogradnjom uz zapadnu stranu kuće.

II Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"3 Utvrđuje se da su tuženi samovlasno smetali tužiteljicu u posjedu zemljišta oznake
čest. zem. 7328 ZU 3824 KO K., rušenjem međašnog suhozida.

4. Nalaže se tuženima uspostaviti stanje kakvo je bilo prije smetanja i oduzimanja
posjeda tužiteljice i to obnovu međašnog suhozida na zapadnoj strani čest. zem. 7328 K.O.
K.",

2 Psp-193/2017

dok se odbija u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje smetanja posjeda zemljišta oznake
čest. zem. 7343/6 ZU 3824 KO K., na način da su tuženici napravili iskop uzdužnog
dijela i postavili podupirače na zemljištu tužiteljice i dijelom oduzeli posjed čest. zem. 7343/6
gradnjom temelja i zida betonskog objekta tuženika uz sjevernu među na čest. zem. 7343/6
K. K., kao i u dijelu kojim se tuženicima nalaže vraćanje tužiteljici posjeda i uklanjanje
podupirača i dijela betonskog objekta uzduž sjeverne međe na čest. zem. 7343/6 K. K..

III Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere koji glasi:

"1 Nalaže se tuženima odmah obustaviti do pravomoćnog okončanja ovog postupka
građevinske radove na dogradnji kamene kuće na B. oznake čest. zgr. 1498 ZU 3804 i
čest. zem. 7326/3 i 7343/5 KO K. i zabranjuje gradnja zidanim blokovima neposredno
uz među i sjevernu stranu kuće tužiteljice sagrađene na zemljištu oznake čest. zem. 7328 ZU
3792 KO K..

2. Nalaže se tuženima odmah obustaviti do pravomoćnog okončanja ovog postupka
građevinske radove betonskog objekta na južnom dijelu čest. zem. 7343/5 u posjedu tuženika
i sjevernom dijelu čest. zem. 7343/6 KO K. u posjedu tužiteljice."

IV Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

Dana 18. rujna 2017. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi smetanja posjeda
nekretnine oznake čest. zem. 7328 ZU 3792 K.O. K., u naravi kamene kuće na otoku
B. s dvorištem i prolazom položenim na čest. zem. 7326/1 i 7326/2 , sve Z. 3792 K.O.
K.. Navodi kako je po dolasku na B. 31. kolovoza 2017. vidjela građevinske radove
započete na dogradnji susjedne kamene kuće koja je u posjedu i knjižnom vlasništvu tuženika
A. izleti, osnivača i direktora tuženika S. i P. I., a za čiju dogradnju i
izdavanje građevinske dozvole nije bila službeno obaviještena. Dodaje kako su izvedeni
radovi proširenja betonskih temelja, željezne nosive konstrukcije i zidova od blokova visine
oko 2 m neposredno uz sjevernu stranu njezine kuće, 13 cm udaljenog, čime se potpuno
zatvara prozor kuhinje i oduzima svijetlo objekta. Pored toga navodi kako su na prolazu i
dvorištu njezine kuće tuženici ostavili drvena vrata i prozore, metalne šipke i drvenu građu.
Na kraju ističe kako je zbog ovih radova podnijela prijavu nadležnoj građevinskoj inspekciji,
M. kulture i K. uredu, jer je područje otoka B. pod posebnom
zaštitom. Pored svega tužiteljica je podnijela prijedlog radi određivanja privremene mjere
osiguranja obustavom predmetnih radova do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

U svom odgovoru od 18. listopada 2018. tuženici su iskazali protivljenje tužbi ističući
prigovor prekluzije roka za podnošenje tužbe, promašene pasivne legitimacije u odnosu na
tuženike pod 2 i 3, jer je isključivo tuženik pod 1 ishodio dozvolu za gradnju i angažirao
izvođača radova. Dodaju kako je tuženik pod 1 upisani posjednik i vlasnik za cijelo
nekretnina na kojima se izvode sporni radovi te osporavaju da bi se radilo o smetanju posjeda
budući je objekt tužiteljice derutan i urušenog krovišta, a pored toga ima slobodne otvore s
južne i zapadne strane, tako da ima uredan dotok svijetla i zraka. Nadalje navode kako
tužiteljica nikad nije bila mirni posjednik nekretnina na kojima su izvedeni radovi te kako je
građevinski materijal uklanjan po završetku svakog radnog dana, stoga je neutemeljen tužbeni
zahtjev kojim se zahtjeva njegovo uklanjanje.

3 Psp-193/2017

Podneskom od 22. prosinca 2017. tužiteljica je izvijestila o dodatnim radovima za koje
je saznala prilikom dolaska na lice mjesta 26. studenog 2017., a odnose se na rušenje suhozida
koji je bio položen između zemljišta parničnih stranaka oznake čest. zem. 7343/5 i 7343/6 te
rušenju dijela suhozida između njihovih zemljišta čest. zem. 7343/5 i čest. zem. 7328 K.O.
K. u dužini od oko 7 m, a na udaljenosti od oko 50 cm od objekta tužiteljice, kao i
gradnju betonskih temelja i zida objekta tuženika te iskop dijela puta uz stavljanje podupirača
za gradnju zida na čest. zem. 7343/6 duž cijele parcele uz među do 1 m širine, zbog čega
prijeti opasnost statici njezine kuće. Istodobno, tužiteljica je izvijestila kako su u
međuvremenu tuženici uklonili građevni materijal pred njezinim dvorištem i ulazom na čest.
zem. 7326/1 i 7326/2 te postavila tužbeni zahtjev i prijedlog radi određivanja privremene
mjere na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove odluke.

U tijeku postupka izvedeni su dokazi koje su stranke priložile i predložile do
zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 7. veljače 2018. i to
pregledom izvoda iz katastarskog plana od 15. rujna 2017. prijepisa posjedovnih listova br.
742 od 14. rujna 2017. i br. 1218 od 5. rujna 2017., svih fotografija lica mjesta, prijava od 7. i

14. rujna te 22. listopada i 20. studenog 2017., dopisa od 15. siječnja i 1. veljače 2018.
rješenja Ministarstva kulture od 15. veljače i 26. ožujka 2017., dopisa Ministarstva
graditeljstva i prostornog uređenja od 14. ožujka 2018. te rješenja tog naslova od 10. siječnja

2018., poziva Prekršajnog suda u Splitu od 20. ožujka 2018., potvrde U. odjela za
graditeljstvo i prostorno uređenje, I. V. od 19. ožujka 2018., potvrde
K. odjela u S. od 26. veljače 2018., zapisnika U. odjela za prostorno
uređenje, I. V. od 16. travnja 2018. s prilogom, rješenja Ministarstva graditeljstva i
prostornog uređenja od 4. rujna 2018., izvoda iz registra Trgovačkog suda u Splitu od 21.
prosinca 2017., očevidom održanim na licu mjesta 12. rujna 2019. uz sudjelovanje sudskog
vještaka za geodeziju R. R. i pregledom njegovog nalaza od 15. studenog 2019. s
prilozima te dopune vještva i očitovanja od 9. ožujka i 30. lipnja 2020., saslušanjem svjedoka
E. Z., M. V., B. K. i L. K. te tužiteljice i tuženika pod
2 i 3 kao parničnih stranaka.

Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama nije sporno da su predmetne radove izveli radnici angažirani po
tuženiku pod 1, već je kao sporno valjalo utvrditi je li tužba podnesena u zakonskom roku,
jesu li tuženici pod 2 i 3 pasivno legitimirani, pitanje posljednjeg mirnog posjeda te
predstavljaju li predmetni radovi smetanje posjeda tužiteljice.

Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), propisano je
kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze
kojima se te činjenice utvrđuju.

Odredbom iz članka 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje o tužbi zbog
smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja
posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi,
savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

4 Psp-193/2017

Odredbom iz čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV)
propisano je kako pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom
posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo. Pravo na zaštitu posjeda prestaje
protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a
najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba iz st. 3.
Odredbom iz čl. 22. st. 1. propisano je kako je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj
posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja
uspostave ranije posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

Uzimajući u obzir sadržaj odgovora tuženika, odnosno njihov prigovor prekluzije roka
za podnošenje tužbe te prigovor promašene pasivne legitimacije, prije svega valja navesti
kako je predmetna tužba zaprimljena putem pošte 15. rujna 2017., a zaključak o trenutku
saznanju tužiteljice za čin smetanja i počinitelja, temelji se na kazivanjima stranaka i
svjedoka. Tužiteljica u svom iskazu tvrdi kako su je o početku radova obavijestili susjedi u
travnju ili svibnju 2017., dok je temeljem razgovora s tuženikom pod 3 saznala kako se radi o
adaptaciji njegovog objekta, ali je tek prilikom dolaska na lice mjesta 31. kolovoza 2018.
ustanovila stvarno stanje i radove koji su ugrozili njezin posjed. Izneseno potvrđuje
svjedokinja E. Z. spominjući kako je krajem kolovoza 2017. boravila u
tužiteljičinoj kući u uvali P. i s njom u društvu otišla na lice mjesta gdje su zatekle
strojeve, sporni zid od cigle, ukop na mjestu današnjeg objekta tuženika natkrivenog
armiranobetonskom pločom, ali ne i stari suhozid, zbog čega je tužiteljica nazvala tuženika
pod 3 telefonom i zatražila objašnjenje. Svjedokinja L. K. spominje kako je
tužiteljicu o stanju na terenu obavijestila telefonom u kolovozu 2017., jer su se tek tada radovi
tuženika približili posjedu tužiteljice pa su, po njezinoj procjeni, mogli predstavljati ugrozu za
objekt tužiteljice. Na temelju tog razgovora zaključuje kako je tužiteljica znala za radove
tuženika, ali ne i o njihovoj cjelini, odnosno obujmu i načinu izvođenja te dodaje kako je par
dana nakon njihovog razgovora tužiteljica stigla na B. i pristupila licu mjesta uz
svjedokinju Z. nakon čega joj je i pozlilo.

Iskazima tužiteljice i označenih svjedokinja poklanja se vjera u cijelosti, a ostali
dokazi ne osporavaju njihove tvrdnje niti ih kako dovode u sumnju. Naime, poklanja se vjera i
tuženiku pod 3 kada spominje kako je s tužiteljicom u travnju ili svibnju 2017. razgovarao o
radovima i pokazivao joj idejno rješenje objekta kojeg je namjeravao graditi, budući te
navode potvrđuju svjedokinja Z. i tužiteljica, a isti zaključak proizlazi i iz iskaza
svjedokinje K.. Međutim, iz iskaza tužiteljice, ali i svjedokinja, jasno proizlazi kako
tuženik pod 3 nije tužiteljici prikazao sve radove koje namjerava obaviti, a da i nije tako, očito
je kako tužiteljica, nakon tuženikove prezentacije fotografija s mobitela na kojima je virtualno
prikazan izgled lica mjesta, nije imala jasnu sliku o budućem izgledu susjedne nekretnine i
upravo o tome govori svjedokinja Z.. Konačno, rok za podnošenje tužbe radi
smetanja posjeda počinje teći od dana saznanja za čin smetanja, u ovom slučaju od saznanja
za stvarno izvedene radove, a ne od prikaza nejasne i buduće slike lica mjesta. S tim u vezi
nije od značaja ni dolazak tužiteljičinog sina na lice mjesta u veljači i travnju 2017., o čemu
govore svjedoci M. V. i B. K., jer radovi tuženika izvedeni u toj fazi nisu
predstavljali smetanje posjeda tužiteljičine nekretnine, već znatno kasnije i to u kolovozu, o
čemu govori svjedokinja K.. Konačno, reakcija tužiteljice prilikom dolaska na lice
mjesta u kolovozu (slabost i praktički istodoban telefonski poziv upućen tuženiku pod 3)
jasno ukazuje na prirodno i spontano ponašanje osobe uznemirene zatečenim stanjem, stoga
sud smatra kako je tužiteljica tek 31. kolovoza 2017. saznala za činjenice zbog kojih je i
zatražila sudsku zaštitu. Dakle, tužba zaprimljena 15. rujna 2017. podnesena je u zakonskom

5 Psp-193/2017

roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja, tako da se prigovor prekluzije smatra neutemeljenim.

Što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika pod 2 i 3, treba istaknuti
kako je u parnici radi smetanja posjeda pasivno legitimirana osoba koja je počinila čin
smetanja, ali isto tako i osoba koja je dala nalog za smetanje, kao i osoba u čijem je interesu
smetanje počinjeno, a ona se od toga nije ogradila. Iz iskaza tuženika pod 3 P. I.
proizlazi kako je od prvog trenutka osobno angažiran na radovima na B. te je jasna
njegova aktivna uloga kao nalogodavca od samog idejnog projekta do provedbe. U svakom
slučaju, brinuo je o dokumentaciji, izvođenju i dinamici radova, s tužiteljicom je kontaktirao u
vezi ovog projekta, stoga nema dvojbe kako je sve rađeno i u njegovom interesu. Ovakav
odnos stranke prema izvedenim radovima nije nelogičan jer se radi o suprugu direktorice
tuženika pod 1, ovdje tuženoj pod 2 S. I., koja u svom iskazu potvrđuje kako je
tuženik pod 1 nositelj projekta, dok je tuženik pod 3 preuzeo cjelokupnu brigu o svim fazama
njegove realizacije, dodajući kako je ona, kao zakonska zastupnica tuženika pod 1, od prvog
trenutka bila upoznata s projektom i kako je sve rađeno uz njezino znanje i suglasnost. Dakle,
tuženici pod 2 i 3 pasivno su legitimirani u ovoj parnici jer su bili zainteresirani za radove koji
su izvedeni i u njihovom osobnom interesu, a ni na koji način se od njih nisu ogradili, radi
čega se i ovaj prigovor drži neosnovanim.

Na okolnost utvrđenja i identifikacije predmetnih nekretnina dana 12. rujna 2019.
izveden je dokaz očevidom na licu mjesta na otoku B. (predio P. kada je tužiteljica
sudcu i sudskom vještaku za geodeziju R. R. pokazala predmet spora, uz napomenu
kako među strankama nije sporno kako su njihove nekretnine međašne. Radi se nedovršenom
zidu od cigle izgrađenom neposredno uz sjevernu fasadu prizemnog objekta tužiteljice
(udaljenom oko 13cm, visine oko 180cm), koji je oko 2-4cm viši od donjeg ruba prozora
(svjetlarnika) tužiteljice, a u njegovoj je strukturi betonski stup s armaturnom žicom koja je
položena okomito iznad njega oko 150 cm. Prizemnica tužiteljice stari je i zapušteni objekt u
derutnom stanju s dotrajalim krovištem, a svjetlarnik je površine 110cm x 22cm, dok je
ostatak nesporno zatvore betonom prije pedesetak godina. Pored toga, kao predmet spora
tužiteljica je pokazala trasu starog kamenog suhozida (nesporne širine oko 1m) čije su
fotografije priložene spisu, a koja se proteže od javnog betonskog puta u smjeru istok-zapad i
prati južni i istočni rub objekta tuženika koji je natkriven armiranobetonskom pločom, a
dijelovi tog suhozida vide se u krajnjem, istočnom dijelu, položenom uz armiranobetonsku
ploču.

Sudski vještak je u svom nalazu od 15. studenog 2019. identificirao pokazane
nekretnine utvrdivši kako je kuća tužiteljice položena na dijelu čest. zem. 7328 i taj objekt
prikazao je na skici lica mjesta narančastom bojom, dok je sporni zid od cigli (dužine 6,13m,
širine 20cm, visine 2m) izgrađen na čest. zem. 7326/3 i prikazan na skici crvenom bojom.
Betonski objekt tuženika-cisterna za skupljanje kišnice, natkriven armiranobetonskom pločom
položen je na južnom dijelu dvorišta tuženika oznake čest. zem. 7343/5 i od kuće tužiteljice
udaljen 45cm, a na skici označen plavom bojom, dok je južno od njega staza širine 2m,
položena na čest. zem. 7343/6. Suhozid koji je vidljiv i zatečen na licu mjesta širine je oko
70cm, a po mišljenju vještaka granica između parcela stranaka (tuženikove čest. zem. 7343/5 i
tužiteljičine 7328) ide sredinom suhozida koji je na skici označen rozom bojom. Trasu
nekadašnjeg suhozida na temelju kazivanja tužiteljice ne utvrđuje sa sigurnošću, već iznosi
mišljenje kako bi taj suhozid trebao pripadati parceli tuženika čest. zem. 7343/5.

6 Psp-193/2017

Očitujući se na primjedbe tužiteljice vještak u dopuni vještva od 9. ožujka 2020.
Navodi kako je zid od cigle 2-4 cm prešao visinu donjeg ruba svjetlarnika, a ustraje u
navodima o suhozidu označenom roza bojom, uz dodatak kako je "jerula" (kamena ograda za
cvijeće) položena na čest. zem. 7343/5. Cijeneći fotografije priložene spisu smatra kako je
nekadašnji suhozid pripadao čest. zem. 7343/5 uz obrazloženje kako je vidljivo da se radilo o
podzidu koji je predstavljao među između čest. ze. 7343/5 i 7343/6 i potporu zemlji na čest.
zem. 7343/5. Ovome dodaje kako katastarski plan ima nedostataka jer su očita njegova
odstupanja u odnosu na stanje u naravi, što se vidi i na orto-foto snimku koji je priložila
tužiteljica, a taj zaključak temelji na pregledu katastarskog plana i usporedbi s mjernim
podacima. U svom očitovanju od 30. lipnja 2020. vještak ustraje u iznesenim nalazima i
dodaje kako "jerulu", odnosno njezin točan položaj i dimenzije nije mogao utvrditi i izmjeriti
jer je uništena, a čest. zem. 7343/6 označava kao put, držeći se katastarskih i
zemljišnoknjižnih podataka i isprava u kojima je ta nekretnina upravo te oznake.

Na iskazano mišljenje vještaka tužiteljica je iznijela primjedbe s prijedlogom
provođenja dodatnog očevida uz sudjelovanje novog sudskog vještaka za geodeziju što je sud
odbio. Naime, prije svega valja navesti kako je vještak postupio po nalogu suda te
identificirao nekretnine koje su prikazane kao predmet spora i prikazao ih na skici lica mjesta,
a tužiteljica nije iznijela dokaze koji bi njegovo mišljenje na jasan način osporili ili ih kako
doveli u sumnju. Suprotno tome, u svom očitovanju od 9. ožujka 2020. ukazao je na
nedostatke katastarskog plana i orto-foto snimke koje je priložila tužiteljica te na nesklad
između službenog katastarskog plana i stanja u naravi, budući se granice ne podudaraju u
cijelosti u odnosu na one materijalizirane na licu mjesta. Pored toga, primjedbe su se odnosile
i na položaj "jerule" koja nije predmet spora, niti je kao sporna pokazana prilikom očevida.
Zbog svega, primjedbe tužiteljice nemaju valjanog činjeničnog ni zakonskog uporišta, radi
čega je prijedlog za provođenjem geodetskog vještačenja valjalo odbiti, a vještvo R.
R. prihvatiti kao stručno i objektivno. Ovome valja dodati kako je odbijen i prijedlog
tužiteljice za određivanjem prekida postupka do pravomoćnog okončanja parnice koje stranke
vode radi utvrđenja međa, budući se u ovom sporu utvrđuje isključivo postojanje faktičke
vlasti na stvari i njezino smetanje, tako da pitanje utvrđenja i rješavanja međusobnih
vlasničkih odnosa stranaka u drugom sudskom postupku nema utjecaja na ishod ove parnice.

Uzimajući obzir sve dokaze izvedene u tijeku postupka, kako svaki pojedinačno, tako
ih cijeneći u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, za navesti je kako slijedi:

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva označenog pod 1 i 2 koji se odnosi na zid od cigle
izgrađen uz kuću tužiteljice, valja istaknuti kako tuženici ne čine spornim da je tužiteljica bila
mirna posjednica tog objekta prije predmetnih radova, a tuženik pod 3 u svom iskazu
spominje kako je unatrag nekoliko godina vozio tužiteljicu do ovog objekta i uklanjanjem
lokota na vratima omogućio joj samostalnu faktičku vlast. Među strankama nije bilo sporno
da je zid izgrađen na površini u posjedu tuženika, niti su bile sporne njegove dimenzije i
položaj u prostoru, a te činjenice utvrđene su i pregledom prilikom očevida te pregledom
nalaza vještaka koji je utvrdio kako je izgrađen na čest. zem. 7326/3. Dakle, nedvojbeno je
kako tuženici izgradnjom zida nisu tužiteljici oduzeli posjed, međutim njegov položaj i
dimenzije svakako predstavljaju smetanje, jer se radi se o samovlasnom postupanju,
poduzetom protivno volji tužiteljice i tim činom je njezina faktička vlast na kući položenoj na
čest. zem. 7328 u svakom slučaju ograničena. Naime, izgradnjom zida koji je tek 13cm
udaljen od kuće i proteže se praktički duž cijele njezine sjeverne fasade u visini oko 2m,
tuženici su bez sumnje u velikoj mjeri ograničili funkcionalnost tog objekta, oduzimajući mu
zračnost i svjetlost, pri čemu nije od značaja kako se radi o derutnom objektu, budući je

7 Psp-193/2017

njegovo stanje stvar promišljanja i trenutnih mogućnosti posjednika, a u svakom trenutku
može biti plan i predmet uređenja i adaptacije. Osim toga, ovaj čin tuženika sadrži element
protupravnosti jer je zid izgrađen na nekretnini čest. zem. 7326/3 koja je stavljena pod
preventivnu zaštitu rješenjem K. odjela u S. od 15. veljače 2018., a pored
svega, zbog gradnje bez građevinske dozvole, tuženiku pod 1 naloženo je njegovo rušenje,
kako to proizlazi iz rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 10. siječnja

2018.

U skladu s iznesenim okolnostima, tužiteljici u odnosu na zid od cigli pripada pravo na
sudsku zaštitu, stoga je valjalo prihvatiti njezin tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje
smetanje posjeda sjeverne strane kuće i nalaže tuženima uklanjanje tog objekta izgrađenog na
čest. zem. 7326/3, a odbiti u dijelu zahtjeva kojim se utvrđuje smetanje posjeda zapadne
strane kuće jer uz tu fasadu nema zida od cigle i očito se radi o grešci prilikom pisanja, a da je
tomu tako ukazuje i dio zahtjeva koji je postavljen na uklanjanje zida isključivo uz sjevernu
stranu kuće.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva označenog pod 3 i 4 kojim se zahtjeva utvrđenje
smetanja posjeda na nekretninama oznake čest. zem. 7343/6 i 7328 i to rušenjem međašnog
suhozida, prije svega valja navesti kako je prilikom očevida zatečen tek preostali urušeni dio
njegove strukture položen u smjeru jug-sjever, a vještak za geodeziju ga je na skici lica mjesta
označio roza bojom. U tijeku postupka, a ni nakon zaprimanja nalaza vještaka, tuženici nisu
činili spornim kako taj suhozid razdvaja posjede stranaka, a iz geodetskog vještva proizlazi
kako granica njihovih parcela (čest. zem. 7343/5 i 7328) ide po sredini suhozida (na skici
prikazana crtkanom linijom), što jasno upućuje na zaključak kako je prije predmetnih radova
suhozid širine oko 70 cm predstavljao međašni objekt u suposjedu parničnih stranaka. Kako su
tuženici prilikom izvođenja radova srušili ovaj suhozid bez znanja i suglasnosti tužiteljice,
radi se o uznemiravanju faktičke vlasnice i činu smetanja njezinog posjeda. Sud dopušta
mogućnost da rušenje, odnosno urušavanje suhozida nije bilo moguće izbjeći prilikom
izvođenja radova na gradnji objekta-gustirne tuženika položenoj na čest. zem. 7343/5, ali su
nakon okončanja izgradnje tog objekta tuženici svakako trebali lice mjesta vratiti u prvobitno
stanje obnovom suhozida po staroj trasi. S tim u vezi, trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u
dijelu koji je postavljen radi utvrđenja smetanja posjeda rušenjem graničnog suhozida na
dijelu čest. zem. 7328 uz nalog uspostave ranijeg posjedovnog stanja njegovom obnovom,
dok se u preostalom dijelu vezanom za označenu nekretninu, a postavljenom radi utvrđenja
smetanja iskopom uzdužnog dijela i postavljanja podupirača te uklanjanjem tih podupirača,
zahtjev drži neosnovanim. Naime, već je ranije navedeno kako su tuženici prilikom gradnje
objekta na čest. zem. 7343/5, duž dijela zapadne granice tužiteljičine čest. zem. 7328 izvodili
radove na gradnji temelja i napravili iskop u smjeru jug-sjever i tom prilikom postavili
podupirače na čest. zem. 7328, međutim, takvo postupanje ne može se ocijeniti kao smetanje
posjeda već kao građevinski neophodno, a time i opravdano privremeno korištenje susjednog
zemljišta, uz napomenu kako tužiteljica nije dokazala da se u konkretnom slučaju ono moglo
izbjeći. Također nije dokazala da se gradnja objekta tuženika odvijala protivno pravilima
građevinske struke te da tuženici tom prilikom nisu morali izvoditi radove na gradnji temelja,
odnosno napraviti iskop na čijem je mjestu danas objekt-gustirna koja je prema nalazu
vještaka položena u cijelosti na posjedu tuženika i na skici označena plavom bojom.

Što se tiče zahtjeva postavljenog radi smetanja posjeda nekretnine čest. zem. 7343/6,
prije svega valja ukazati kako tuženici ističu gradnju objekta-gustirne na nekretnini tuženika i

8 Psp-193/2017

s tim u vezi osporavaju aktivnu legitimaciju tužiteljice, koja je u takvim okolnostima, a
uzimajući u obzir citiranu odredbu iz čl. 7. st. 1. ZPP, trebala dokazati posljednji mirni posjed
označene nekretnine i položaj objekta tuženika koji bi ukazivali na osnovanost tužbenih
navoda, međutim raspoloživa dokazna građa ne ide u prilog tome, već ukazuje na suprotan
zaključak. Tako pregledom izvoda iz posjedovnog lista broj 742 KO K., priloženog uz
nalaz vještaka od 15. studenog 2019., proizlazi kako čest. zem. 7343/6 nije upisana kao posjed
tužiteljice, već kao put, a vještak R. to potvrđuje u svom očitovanju od 30. lipnja 2020.
navodeći kako je nekretnina tako označena i u katastarskoj i zemljišnoknjižnoj evidenciji.
Dakle, radi se o nekretnini koja ima status javnog dobra, što znači da je na takvoj površini
isključeno stjecanje posjeda pa s tim u vezi i posjedovna zaštita na takvom zemljištu. U
suprotnom, tužiteljica je trebala dokazati da je ova nekretnina prestala biti javno dobro
odlukom nadležnog tijela, odnosno da je u međuvremenu faktički izgubila svojstvo i svrhu
javnog dobra, a što bi se moglo zaključiti na osnovu trajanja mirnog posjeda te da se u ovom
slučaju radi o nekretnini u njezinom samostalnom i mirnom posjedu pa da joj zbog toga i
pripada pravo na zaštitu. Kako tužiteljica u odnosu na ove odlučne činjenice nije priložila ili
predložila nikakve dokaze, niti na iznesene okolnosti o tome govore saslušani svjedoci, ostaje
utvrđenje kako se radi o javnom dobru na kojem nije moguće stjecanje posjeda pa tako ni
zaštita, pogotovo što na njegovoj površini nema tragova aktivnih posjedovnih radnji
tužiteljice ili njezine obitelji, odnosno pravnih prednika. Osim toga, posjedovnu zaštitu u
odnosu na ovu nekretninu nije joj bilo moguće pružiti i iz razloga što je objekt tuženika
položen u cijelosti na čest. zem. 7343/5, kako to proizlazi iz nalaza vještaka za geodeziju, koji
pored toga iznosi mišljenje kako je predmetni stari suhozid položen u smjeru istok-zapad
pripadao upravo ovoj parceli tuženika. Vještak svoj nalaz o njegovom položaju i trasi nije
mogao iznijeti s potpunom sigurnošću što je i logično jer je zid uklonjen prilikom izvođenja
predmetnih radova, već isključivo na temelju stanja lica mjesta, katastarskih operata, ali i
fotografija izrađenih prije spornih događaja (listovi 67 i 68), a iz njihovog prikaza ne može se
uočiti odstupanja koja bi bila od značaja u ovom sporu. Tako fotografija prije izvedenih
radova ukazuje da je stari suhozid predstavljao podzid, odnosno potporni objekt zemljištu
položenom na krajnjem južnom dijelu čest. zem. 7343/5 koja je visinom znatno iznad čest.
zem. 7343/6, a tako izgleda i novi kamenobetonski zid tuženika s razlikom što sjeverno od
njega nema zemljišne površine, već je objekt-gustirna natkriven armiranobetonskom pločom.

Na temelju svega iznijetog odlučeno je kao u točki II izreke,

Cijeneći ishod spora, prijedlog radi određivanja privremene mjere nije osnovan i u
skladu s odredbom iz čl. 346. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).
Naime, predlagateljica osiguranja nije u cijelosti učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine,
niti je učinila vjerojatnim da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno
otežao ostvarenje tražbine, odnosno vjerojatnim da je mjera potrebna u cilju sprječavanja
nasilja ili nastanka nenadoknadive štete. Osim toga, sud je prilikom očevida utvrdio kako na
licu mjesta nema radnika ni strojeva angažiranih po tuženiku te kako su njihovi radovi
zaustavljeni, stoga je izricanje privremene mjere nesvrsishodno, a njezin smisao ostvaren je i
rješenjem M. graditeljstva i prostornog uređenja, U. za inspekcijske poslove,
P. ureda u S. od 10. siječnja 2018. kojim je investitoru, ovdje tuženiku pod 1
naloženo uklanjanje radova izvedenih bez građevinske dozvole.

U skladu s iznesenim odlučeno je kao u točki III rješenja.

Kod donošenja odluke o parničnom trošku valjalo je uzeti u obzir kako su tuženici dali
tužiteljici povoda za tužbu, a njezin tužbeni zahtjev dijelom je prihvaćen, dok je dijelom

9 Psp-193/2017

odbijen, kao što je odbijen u cijelosti i prijedlog radi određivanja privremene mjere, stoga je
primjenom odredbe iz čl. 154. stavka 2. ZPP valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj
trošak ovog postupka, kako je i odlučeno u točki IV izreke rješenja.

Split, 18. rujna 2020.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi županijskom sudu, a
putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužiteljice
- pun. tuženika