1

Poslovni broj: UsImio-280/20-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te I. L. zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Ž. E. iz Z., , zastupanog po opunomoćeniku M. K., odvjetniku u Z., , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, A Mihanovića, zastupanog po opunomoćeniku Ž. Mi., službenoj osobi tuženika, radi ponovnog obračuna mirovine, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 10. rujna 2020., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 18. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/20-01/03341783087, Urbroj: 341-99-05/3-20-2576 od 5. svibnja 2020.

 

                                                                          i

 

r i j e š i o   j e

 

            Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika od 5. svibnja 2020. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., Klasa: UP/I 141-02/19-01/03341783087, Urbroj: 341-24-05/3-19-8044 od 13. ožujka 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ponovnim obračunom mirovine.

         Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te navodi i da je rješenje nepotpuno i nedovoljno obrazloženo, suprotno čl. 120. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku. Tako je ustvrdio da postoji kontradikcija između izreke rješenja i obrazloženja rješenja, te da stoga sadrži nedostatke koji ga čine nezakonitim. Neosporno je utvrđeno kako je tužitelj bio pripadnik djelatnog sastava … gardijske brigade u razdoblju od …. do …. na dužnosti gardista, zatim u razdoblju od … do … kao pripadnik S. p. GS HV na dužnosti zapovjednika voda, a u razdoblju od … do … na dužnosti zapovjednika voda, a navedeno proizlazi i iz potvrde Klasa: …, Urbroj: …, koju je tužitelj dostavio u spis. Tužitelj ističe da je .... podnio zahtjev nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje radi usklađivanja mirovine temeljem obnašanja časničke dužnosti tijekom Domovinskog rata. Smatra da tuženik u osporenom rješenju pogrešno primjenjuje odredbu članka 134. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ustvrdio je da tuženik rješavajući u ovom predmetu ne razlikuje postupak odlučivanja o mirovini i postupak usklađivanja mirovina. U odnosu na primjenu materijalnog prava smatra i da tuženik pogrešno primjenjuje Zakon o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji u Domovinskom ratu iz 2001. u vezi sa Zakonom o DVO, PS i OSO, te obrazloženje da se u skladu sa navedenom odredbom članka 134. stavkom 1. ZOMO-a primjenjuje propis na temelju kojeg je ostvareno pravo tužitelja, odnosno temeljem pravomoćnog rješenja od 7. prosinca 2004. Sukladno navedenom pogrešno tuženik utvrđuje da za izračun vrijednosnih bodova nije odlučna plaća pripadnika djelatnog sastava prema obnašanju dužnosti, već da je odlučna plaća pripadnika djelatnog sastava oružanih snaga RH istog čina i ustrojbenog mjesta te da nije od utjecaja na promjenu visine i ponovno određivanje svote invalidske mirovine. Navedeno utvrđenje je između ostaloga kontradiktorno, nerazumljivo i nema uporište u zakonskim odredbama, kako u odredbama koji su bili na snazi u vrijeme ostvarivanja prava tužitelja na temelju pravomoćnog rješenja od … tako ni u zakonskim odredbama koji su na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, a koje su u biti i predmet ovog upravnog spora. Ukazuje na činjenicu da je iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da tuženik ne spori tužiteljevo obnašanje časničke dužnosti tijekom Domovinskog rata i to upravo onako kako je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske na temelju vjerodostojnih isprava utvrdilo, a to je da je tužitelj pripadnik S. p. GS HV na dužnosti zapovjednika voda u razdoblju od … do ..., a na dužnosti zapovjednika veze u razdoblju od … do ... koji sukladno Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske odgovara ustrojbenom mjestu satnik -bojnik. Također tužitelj je u razdoblju od .... do ... bio pripadnik ... gardijske brigade na dužnosti gardista. Primjenom citirane odredbe na predmetnu upravnu stvar vidljivo je da je prvostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju pogrešno zaključilo da se osobni bod ostvaren prema članku 86. Zakona o mirovinskom osiguranju povećava za 10% ne uzimajući u obzir da tužitelj ima utvrđen status dragovoljca, čime je osobni bod ostvaren prema članku 86. Zakona o mirovinskom osiguranju trebao biti povećan za 30% sukladno odredbi članka 27. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji iz Domovinskog rata. Sukladno iznesenim primjedbama, razvidno je kako je izostala pravilna i cjelovita ocjena svih relevantnih dokaza kao i ukupnost činjeničnog stanja, što osporena rješenja čini nezakonitim. Slijedom navedenog razvidno je da je tužitelj bio pripadnik ... gardijske brigade na dužnosti gardista, da je obnašao zapovjednu dužnost i to kao zapovjednik voda i kao zapovjednik veze koje odgovara ustrojbenom mjestu satnik - bojnik te da je bio dragovoljac iz Domovinskog rata sukladno čemu je tuženo tijelo bilo dužno uskladiti priznatu mirovinu. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te da tužitelju prizna pravo na invalidsku mirovinu kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata -dragovoljcu, za ustrojbeno mjesto satnik - bojnik temeljem opće nesposobnosti za rad, … uzrok bolest u svezi s člankom 2. stavkom 2. ZOPHBDR-a. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova upravnog spora.

          Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu ostao kod razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Sud je 10. rujna 2020. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenik tuženika.

Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku u ovom upravnom sporu, a na okolnosti utvrđivanja uzroka opće nesposobnosti za rad, kao suvišan, jer predmet upravnog postupka nije bio utvrđivanje uzroka invalidnosti tužitelja.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

           Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od ... radi ponovnog  obračuna mirovine temeljem obnašanja časničke dužnosti zapovjednika tijekom Domovinskog rata. Uz zahtjev je tužitelj priložio i očitovanje M. o. R.H. od ..., te potvrdu M. o. R. H. od …, kojom se potvrđuje da je tužitelj bio djelatnik M. o. od …. do …. u statusu djelatne vojne osobe te da je u osobnom činu stožernog narednika bio raspoređen na ustrojbeno mjesto natporučnika, na dužnost zapovjednika voda.

           Prema odredbi članka 134. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/2015, 93/2015, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZOMO-a), ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

           Među strankama je sporno je li u predmetnom upravnom postupku temeljem podnesenog zahtjeva tužitelja pravilno odbijen zahtjev za ponovnim određivanjem mirovine prema dužnosti zapovjednika, te s tim u svezi je li pravilno primijenjena odredba članka 134. stavak 1. i 2. ZOMO-a.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., Klasa: UP/I-140-18-03-01/OB, Urbroj: 341-25-03/1-03-104192 od 7. prosinca 2004., hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od ... i to … zbog bolesti i … zbog ozljeda koje su neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i … zbog bolesti nastalih izvan tih okolnosti. Tim rješenjem tužitelju je mirovina u dijelu koji je uzrokovan sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske izračunata sukladno tada važećoj odredbi članka 76. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj: 94/01, 122/02, 17/04 i 48/04 - dalje: ZOPHBDR-a), uz uvećanje prema članku 77. ZOPHBDR-a, te uz primjenu članka 7. i 8. Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine, broj: 128/99, 16/01 i 22/02).

U konkretnom slučaju je prvostupanjsko tijelo  o zahtjevu  tužitelja za ponovnim određivanjem mirovine od …. pravilno odlučivalo kao o prijedlogu za obnovu postupka na temelju nove činjenice, odnosno dokaza.

Prije svega, po pravnom shvaćanju ovog suda, pod novim činjenicama podrazumijevaju se takve činjenice koje su postojale u vrijeme provođenja postupka čija se obnova traži, ali se tada za njih nije znalo ili ih se nije moglo upotrijebiti, a pod novim dokazima podrazumijevaju se dokazi o ranije poznatim ili nepoznatim činjenicama za koje se ili nije znalo, ili se znalo ali se nisu mogli pribaviti, te time niti upotrijebiti u postupku. Isto tako, da bi se „nove“ činjenice i dokazi mogli uzeti kao razlog za obnovu postupka nije dovoljno da činjenice i dokazi budu novi, nego i da budu takvi da bi njihovo izvođenje i upotreba u prijašnjem postupku doveli do drukčijeg rješenja upravne stvari. Izloženo pravno shvaćanje izraženo i u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, sada Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-14099/2009-4 od 14. srpnja 2010. godine (www.upravnisudrh.hr).

Pri tome se kod korištenja izvanrednih pravnih lijekova, što je i obnova postupka, u pravilu primjenjuju odredbe važećeg postupovnog propisa, dok se sama stvar rješava prema materijalnom propisu koji je bio na snazi u vrijeme ranije okončanog postupka, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: … od ..., koje u cijelosti kao pravilno prihvaća i ovaj Sud, pa su utoliko neosnovani prigovori tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

           Kako tužitelj uz prijedlog za obnovu postupka nije dostavio potvrdu iz koje je razvidno da je imao čin i ustrojbeno mjesto zapovjednika, to imajući u vidu odredbu članka 76. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj: 94/01, 122/02, 17/04 i 48/04 - dalje: ZOPHBDR-a), te s tim u svezi članka 7. i 8. Zakona o mirovinskom osiguranju djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, nije bilo osnova za usvajanjem zahtjeva tužitelja za ponovnim određivanjem mirovine prema činu, odnosno ustrojbenom mjestu zapovjednika, koji odgovora činu satnika-bojnika, jer je tužitelj imao osobni čin stožernog narednika, te je bio raspoređen na ustrojbeno mjesto natporučnika.

           Stoga, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i citiranu odredbu članka 134. ZOMO-a, rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje su zakonita i pravilna.

Nastavno tomu, po ocjeni ovog suda, u postupku koji je prethodio ovom sporu relevantno činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka.

Stoga, a budući da je rješenje tuženika zakonito, te budući nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

          Budući da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

 

 

 

 

 

U Splitu, 18. rujna 2020.

   S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. i 79. stavak 7. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

I. L.