- 1 -              Poslovni broj: Usž-4998/19-3

Poslovni broj: Usž-4998/19-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. u. m. i u. H., Ž., kojeg zastupa opunomoćenik Z. D., odvjetnik iz T., protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Z. d.d. iz Z., koju zastupa opunomoćenik D. G., odvjetnik iz S., radi registracije oznake izvornosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-213/17-14 od 30. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2020.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-213/17-14 od 30. travnja 2019.

Obrazloženje

Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, povodom tužbenog zahtjeva tužitelja, poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/I-310-26/10-01/8, urbroj: 525-09/1341-17-45 od 5. travnja 2017. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak. Navedenim rješenjem tuženika odbija se tužiteljev zahtjev za registraciju oznake izvornosti naziva D. m. u.

Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom zakonitost iste pobija u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Osvrće se, pored ostalog, na sadržaj presude iz kojeg proizlazi da se prvostupanjski sud poziva na zapisnike sa 4. i 5. sjednice Povjerenstva za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (dalje u tekstu: Povjerenstvo), te odluku Povjerenstva sa 5. sjednice da se podnositelja prigovora pozove na dopunu prigovora, temeljem odredbe iz članka 73. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.-dalje u tekstu: ZUP), nakon čega prvostupanjski sud zaključuje da odredba članka 17. stavka 2. Pravilnika o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda („Narodne novine“, broj 88/09. i 53/10. - dalje: Pravilnik) propisuje da se prigovor odbacuje ako Povjerenstvo utvrdi da prigovor ne ispunjava sve uvjete te iznosi svoje stajalište kako Povjerenstvo nije imalo zakonsko ovlaštenje pozvati podnositelja prigovora na dopunu istog pozivom na odredbu članka 73. stavka 2. ZUP-a. Tuženik, međutim, vezano za zatraženu dopunu prigovora, ističe da je Povjerenstvo, u ispitivanju prigovora u smislu članka 17. stavka 1. alineja 1. Pravilnika, utvrdilo da podnositelj prigovora nije objasnio pravni interes podnošenja prigovora pa, s obzirom da je pravni interes samo jedan od formalnih uvjeta koji moraju biti zadovoljeni te, s obzirom da je u članku 17. stavku 2. Pravilnika jasno propisano kako se prigovor odbacuje samo ako Povjerenstvo utvrdi da prigovor ne ispunjava sve uvjete, to je zaključkom zatražena dopuna dokumentacije u smislu dostavljanja obrazloženja pravnog interesa, a u skladu sa člankom 73. stavkom 1. ZUP-a. Upire i na članak 3. ZUP-a, prema kojem se taj Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima te dodaje da se, iako je većina upravnih stvari u postupku registracije oznake izvornosti podnošenja prigovora definirana Zakonom o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda („Narodne novine“, broj: 84/08., 75/09. i 20/10.) i Pravilnikom, na upravne stvari koje nisu definirane tim propisima izravno se primjenjuje ZUP. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu.

Tužitelj i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon time što je poništio rješenje tuženika i predmet vratio istom tijelu na ponovni postupak. Pri tomu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni materijalnog i postupovnog prava.

Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tuženik upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava i pravila upravnog postupka, osnovano zaključio da, nakon što je utvrdilo da zainteresirana osoba ne ispunjava formalne uvjete jer nije objasnila pravni interes podnošenja prigovora niti dostavila potrebne dokaze, Povjerenstvo nije imalo zakonsko ovlaštenje pozivati zainteresiranu osobu na dopunu prigovora, temeljem odredbe članka 73. stavka 2. ZUP-a, već je trebalo primijeniti odredbu članka 17. stavka 2. Pravilnika, prema kojoj se, ako Povjerenstvo utvrdi da prigovor ne ispunjava sve uvjete, prigovor odbacuje, o čemu se obavještava podnositelj prigovora te se postupak registracije nastavlja.

Dakle, da bi se o prigovoru moglo meritorno odlučivati, i po ocjeni ovoga Suda, isti mora ispunjavati uvjete propisane odredbom članka 17. stavka 1. Pravilnika, a, u suprotnom, temeljem izričite odredbe stavka 2. te odredbe, prigovor se ima odbaciti. S tim u vezi Sud nalazi potrebnim dodatno napomenuti da je prigovor pravni lijek, podnošenje kojeg je vezano na propisani (neproduživi) rok, zbog čega i dopuna prigovora mora biti podnesena u roku propisanom za podnošenje prigovora, a što ovdje nije slučaj.

Slijedom izloženog, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 73. stavka 2. ZUP-a, jer se ovdje ne radi o nedostacima u podnesku kakve ima u vidu citirana zakonska odredba, a što ima za posljedicu da je prigovor zainteresirane osobe valjalo odbaciti, kako je to naveo i prvostupanjski sud u osporenoj presudi, pravilno ocjenjujući osnovanim tužbene navode tužitelja s tim u vezi.

S obzirom da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog upravnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 18. rujna 2020.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.