Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1505/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja
J… d.o.o., P.1, kojeg zastupa opunomoćenik D. G., odvjetnik u P., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područne jedinice u P.2, P.2, radi obustave građenja izricanjem novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1624/2019-5 od 25. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2020.
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1624/2019-5 od 25. veljače 2020.
Obrazloženje
Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/19-02/1080, URBROJ: 443-14-1-3-1-19-4 od 26. studenoga 2019. godine.
Tim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj, nakon obustave građenja od 20. rujna 2019. i postavljanja službenog znaka zatvaranja gradilišta i nakon donošenja inspekcijskog rješenja o uklanjaju, KLASA: UP/-362-02/19-02/1080, URBROJ: 443-14-1-3-1-19-1 od 16. listopada 2019., kojim mu je naloženo uklanjanje poluugrađene višestambene zgrade oznake „A“ i to prizemlja i započete etaže kata sve izgrađeno bez građevinske dozvole na dijelu k.č. 3408/1 k.o. P.3 (buduća čestica oznake k.č. 3408/7 k.o. P.3), nastavio s građenjem na način da je izveo etažu I. kata s međukatnom konstrukcijom te etažu II. kata radi čega je isti prisiljen na obustavu daljnjeg građenja novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn.
Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, ne spori da je nakon obustave građenja nastavio s gradnjom predmetne zgrade, ali pojašnjava da je gradnja nastavljena na temelju građevinske dozvole od 20. studenoga 2019., izdane prije donošenja osporenog rješenja, koja je u međuvremenu postala pravomoćna i izvršna. S obzirom na navedeno, tužitelj je očekivao da će tuženik obustaviti postupak uklanjanja, kao i da će rješenje o izrečenoj novčanoj kazni staviti izvan snage. Poziva se na članak 6. Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj: 23/18., dalje: Naputak), prema kojem se izvršenik neće prisiljavati novčanim kaznama ukoliko je podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, a koji zahtjev je u konkretnom slučaj i podnesen. Osporava obrazloženje prvostupanjskog suda da je izdavanje građevinske dozvole samo prvi korak u obustavi inspekcijskog postupka, odnosno da tuženik prethodno treba ispitati da li građevinska dozvola pokriva izvedene radove jer predmet ovog spora nije pitanje je li gradnja vršena u skladu s izdanom građevinskom dozvolom. Smatra da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za rješavanje spora bez održavanja rasprave. Predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i postupi sukladno odredbi članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS).
Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti koji bi ukazivali na njenu nezakonitost.
Među strankama nije sporno da je, točkom 2. inspekcijskog rješenja o uklanjanju od 16. listopad 2019., utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka na započetoj gradnji zgrade dana 20. rujna 2019., obustavljeno građenje na dijelu k.č. 3408/1 k.o. P.3, da je tužitelj upozoren da će se, u slučaju nastavka gradnje, na obustavu gradnje prisiliti izricanjem novčanih kazni i da je, unatoč tome, nakon zatvaranja gradilišta, nastavio s građenjem, koja okolnost je i dodatno utvrđena kontrolnim inspekcijskim pregledom od 19. studenog 2019. godine.
Stoga su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za izricanje novčane kazne, sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.).
Kraj takvog stanja stvari, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno je tužitelju izrečena prva novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kn, sukladno članku 3. Naputka.
Neosnovano tužitelj upućuje na primjenu čl. 6. Naputka, jer se navedena odredba odnosi na situaciju kada se novčana kazna izriče u svrhu prisiljavanja izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju pored ostalog, pod pretpostavkom da je obustavio daljnje građenje, čemu ovdje nije udovoljeno upravo radi kršenja zabrane obustave daljnjeg građenja.
Za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika nije pravno relevantno jesu li radovi građenja izvršeni nakon zatvaranja gradilišta, izvedeni sukladno pravomoćnoj i izvršnoj građevinskoj dozvoli, jer iz sveza spisa ne proizlazi da je građevinska dozvola od 20. studenog 2011., u trenutku donošenja rješenja tuženika od 26. studenog 2019., postala pravomoćna i izvršna, zbog čega stajalište prvostupanjskog suda nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
S obzirom na u postupku nesporno utvrđene činjenice ovog predmeta, nije bilo potrebe provoditi raspravu pred sudom pa je prvostupanjski sud pravilno riješio spor bez održavanja glavne rasprave, sukladno odredbi članka 36. stavka 4. ZUS-a.
Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 18. rujna 2020.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.