- 1 -              Gr1 18/2020-2

Broj: Gr1 18/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Marini Paulić, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz K., (OIB: ...), zastupane po punomoćnici V. Š. O., odvjetnici u Z., protiv tuženika Upravnog vijeća Doma zdravlja O., O., (OIB: ...), radi utvrđenja ništavom Odluke o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora M. P. mag. pharm, donesene od strane Upravnog vijeća Doma zdravlja O. U..broj:01-437/1-2019 od 24. rujna 2019., odlučujući o sukobu nadležnosti između Trgovačkog suda u Zagrebu koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj P-2260/19 od 25. studenog 2019. i Upravnog suda u Rijeci koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj UsI-8/20 od 17. siječnja 2020., 18. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski sud u Karlovcu.

Obrazloženje

              Tužiteljica je 22. studenog 2019. podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv tuženika kojom traži da se utvrdi ništavom Odluka Ur.broj: 01-437/1-2019 od 24. rujna 2019., kojom je tuženik odbio zahtjev tužiteljice za produljenje ugovora o zakupu poslovnog prostora Doma zdravlja O. i raskinuo postojeći ugovor o zakupu sklopljen 26. studenog 1998., s danom 31. prosinca 2019.

Trgovački sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj P-2260/19-3 od 25. studenog 2019. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u tom predmetu i po pravomoćnosti rješenja predmet je ustupio Upravnom sudu u Rijeci.

Kako je sukladno odredbi čl. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS) u vezi s čl. 70. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 100/18 – dalje: ZZZ) i čl. 4. Statuta Doma zdravlja O. tuženik javnopravno tijelo koje je osnovala jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno Karlovačka županija, a tužiteljica tužbom traži utvrđivanje ništetnim pojedinačne odluke javnopravnog tijela, odnosno Odluke Doma zdravlja O., za donošenje odluke po stavu Trgovačkog suda u Zagrebu, sukladno čl. 12. u vezi s čl. 3. ZUS nadležan je Upravni sud s obzirom na općemjesnu nadležnost za tužiteljicu sukladno čl. 13. st. 1. ZUS te čl. 8 Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18).

Upravni sud u Rijeci je dopisom poslovni broj UsI-8/20 od 17. siječnja 2020. izazvao sukob nadležnosti uz obrazloženje da Odluka upravnog vijeća iz čl. 106. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije upravni akt jer se istom ne rješava u konkretnoj upravnoj stvari, već takva odluka predstavlja akt poslovanja kojim Dom zdravlja raspolaže vlastitom imovinom, a s obzirom da je takva odluka pretpostavka bez koje se ne može nastaviti obvezno-pravni odnos zakupa, odnosno bez koje ne može doći do sklapanja ugovora o zakupu.

Stoga, kako Odluka tuženika od 24. rujna 2019., nije upravni akt nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 150. st. 1. ZUS temeljem koje bi se ugovori o zakupu koje domovi zdravlja sklapaju s fizičkim ili pravnim osobama mogli smatrati upravnim ugovorima, pa zbog toga nije riječ o predmetu spora iz nadležnosti upravnog suda u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZUS.

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan je Općinski sud u Rijeci.

Odredbom čl. 3. st. 1. ZUS određeno je da su predmet spora: 1.ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 2.ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek; 3.ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu; 4.ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.

Pojedinačne odluke (upravni akti), u smislu citirane odredbe čl. 3. st. 1. toč. 1. ZUS, jesu rješenja ili odluke drugih naziva koje po sadržaju imaju značenje rješenja, kojima nadležna tijela, primjenjujući općenormativne akte (zakone i podzakonske propise), odlučujući o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke u konkretnoj upravnoj stvari. Dakle, upravni akt je autoritativna odluka s kojom javnopravna tijela rješavanju o pravvima i obvezama pojedinaca u konkretnoj upravnoj stvari na jednostran način, a izaziva neposredan pravni učinak. Bitni elementi upravnog akta su: da je to pojedinačni akt, da se donosi na autoritativan način, da se odnosi na rješavanje u upravnoj stvari u nekom konkretnom pravu ili obvezi građanina ili pravne osobe, da je donesen u upravnom postupku od strane nadležnog tijela.

              Nadalje, prema odredbi čl. 150. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 – dalje: ZUP), da bi se pojedini ugovor smatrao upravnim ugovorom, potrebno je da su kumulativno ispunjenje sljedeće pretpostavke: (1) ugovorni odnos između javnopravnog tijela i stranke, (2) postojanje rješenja (upravnog akta), koji čini temelj za sklapanje ugovora, te radi izvršenja kojeg rješenja se ugovor sklapa, (3) postojanje izričite zakonske osnove za sklapanje upravnog ugovora. Potonja pretpostavka, po prirodi stvari, razumijeva postojanje odredbe posebnog (sektorskog) materijalnog zakona (koji zakon može sadržavati i pojedine procesne odredbe), koja norma čini pravnu osnovu za donošenje upravnog akta u određenoj (precizno normiranoj) vrsti upravnih stvari, u izvršenju kojega upravnog akta se sklapa upravni ugovor, pri čemu nije nužno da odredbom posebnog zakona bude izrijekom stipuliran termin "upravni ugovor".

              Ako upravni sud utvrdi izostanak makar jedne od navedenih pretpostavki, nije stvarno nadležan odlučivati o zakonitosti raskida odnosnog ugovora, koji nema sva propisana obilježja upravnog ugovora.

              Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 100/18 – dalje: Zakon o zdravstvenoj zaštiti) Dom zdravlja na temelju odluke upravnog vijeća može dati poslovni prostor u zakup pravnim i fizičkim osobama za obavljanje zdravstvene djelatnosti u mreži javne zdravstvene službe, a na temelju odluke upravnog vijeća, uz suglasnost osnivača, može poslovni prostor dati u zakup pravnim i fizičkim osobama za obavljanje zdravstvene djelatnosti izvan mreže javne zdravstvene službe.

              Odluka upravnog vijeća iz čl. 106. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije upravni akt jer se istom ne rješava u konkretnoj upravnoj stvari već takva odluka predstavlja akt poslovanja kojim Dom zdravlja raspolaže vlastitom imovinom, a obzirom da je takva odluka pretpostavka bez koje se ne može nastati obvezno-pravni odnos zakupa, odnosno bez koje ne može doći do sklapanja ugovora o zakupu. Imajući u vidu gore navedeno, razvidno je da Odluka tuženika od 24. rujna 2019. ne može predstavljati upravni akt. Samim time, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 150. st. 1. ZUP temeljem koje bi se ugovori o zakupu koje domovi zdravlja sklapanju s fizičkim ili pravnim osobama mogli smatrati upravnim ugovorima, pa stoga nije riječ o sporu iz nadležnosti Upravnog suda u Rijeci (čl. 3. ZUS).

Međutim kako odlučivanje u ovom postupku ne ulazi ni u nadležnost trgovačkih sudova sukladno čl. 34.b st. 1. ZPP, a s obzirom na općemjesnu nadležnost za tužiteljicu za postupanje u ovom predmetu nadležan je suditi Općinski sud u Karlovcu na temelju odredbe čl. 34. st. 2. ZPP i čl. 2. st. 1. toč. III ZPSS.

Stoga je primjenom odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 18. rujna 2020.