- 1 -              I Kž 505/2020-4

Broj: I Kž 505/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. J., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 5. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97. i 27/98. – ispravak, - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 30. srpnja 2020. broj Ik I-450/2020-11, u sjednici održanoj 18. rujna 2020.

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika M. J..

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu rješenjem od 30. srpnja 2020. broj Ik I-450/2020-11 odbio je molbu za uvjetni otpust M. J., zatvorenika Kaznionice u L..

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćeniku, odvjetniku T. F. s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "usvoji žalbu i žalbene navode, te preinači ožalbeno rješenje na način da odobrava uvjetni otpust zatvoreniku M. J. uz obvezu javljanja policijskoj postaji i probacijskom uredu ili ožalbeno rješenje ukine i predmet vrati I. stupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi sa člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak 11/02. - ispravak 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07. - 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba zatvorenika nije osnovana.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da, iako kod zatvorenika postoji pozitivno izvješće i mišljenje Kaznionice u L. o ispunjenju svrhe kažnjavanja u specijalnom smislu, uz visoke ocjene izvršenja pojedinačnog programa, radne ocjene, uredno korištenje izvankaznioničkih pogodnosti, zadržanu podršku obitelji i osiguran postpenalni prihvat, ipak je odnos između neizdržanog dijela kazne prema ukupno izrečenoj kazni krajnje nepovoljan i uvjetno otpuštanje zatvorenika gotovo 3 godine prije isteka kazne ne bi bilo u skladu s načelima opće i specijalne prevencije, a sve ovo cijeneći i ličnost zatvorenika i njegov prijašnji život.

Slijedom navedenog i po stavu ovog drugostupanjskog nisu ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust zatvorenika iz članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.).

Neosnovano zatvorenik u žalbi navodi kako pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama te da su razlozi navedeni u obrazloženju rješenja nejasni, nerazumljivi i dijelom proturječni sami sebi pa se rješenje ne može ispitati čime je ostvarena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a ovo iz razloga što iz obrazloženja proizlazi da zatvorenik ispunjava sve uvjete iz članka 157. stavka 1., članka 158. stavka 1. i članka 159. stavka 3. ZIKZ-a.

Naime, navedene odredbe ZIKZ-a su odredbe procesne naravi kojima je regulirano provođenje postupka temeljem prijedloga za uvjetni otpust i prema kojima je navedeni postupak i proveden. Prvostupanjski sud je nasuprot tome, kako je to već gore navedeno, zaključio kako nisu ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust iz članka 59. stavka 2. KZ/11. i za to je dao dostatne i razumljive razloge u kojima nema proturječja.

S obzirom na navedeno neosnovani su i navodi žalbe zatvorenika kako je dosadašnjim izdržavanjem kazne i na temelju svega navedenog u mišljenju Kaznionice u L. ostvario sve uvjete potrebne da mu se odobri uvjetni otpust, kao i da ostatak neizdržane kazne i okolnosti počinjenja kaznenih djela ne mogu biti razlog za odbijanje uvjetnog otpusta.

Što se tiče navoda žalbe zatvorenika da je smisao i svrha uvjetnog otpusta da se nagrađuju zatvorenici koji su to svojim ponašanjem u tijeku izvršenja kazne zaslužili ističe se da zatvorenik upravo zbog njegovog pozitivnog ponašanja tijekom izdržavanja kazne zatvora kaznu izdržava na poluotvorenom odjelu, a od 30. kolovoza 2019. koristi i pogodnost izlaska u mjesto prebivališta te od 25. listopada 2019. godišnji odmor kod kuće u dva dijela.

Slijedom navedenog nije prihvaćena žalba zatvorenika, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba zatvorenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 18. rujna 2020.