- 1 -              I Kž-Us 78/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 78/2020-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog D. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2020. broj K-Us-40/2019, u sjednici održanoj 18. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog D. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivima optuženi D. S. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. te je, na temelju istog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa mu je, na temelju članka 56. stavaka 1. i 2. KZ/11., izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te optuženi D. B. zbog poticanja na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. u vezi s člankom 37. KZ/11., te je, na temelju istih zakonskih propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa mu je, na temelju članka 56. stavaka 1. i 2. KZ/11., izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od optuženog D. S. oduzet je mobitel marke Samsung, model GT-S 5610 Utopia, crno-sive boje, IMEI broja … s pripadajućom SIM karticom  operatera serijskog broja … U3,1 H 99 i micro SD memorijskom karticom marke ,,Sandisk“ serijskog broja … te pripadajućim punjačem, prethodno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta … od 8. siječnja 2014., te će isti biti uništen, a sve nakon pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/2019. – dalje: ZKP/08.) optuženi D. S. i optuženi D. B. obvezani su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od po 500,00 (slovima: petsto) kuna svaki.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. B. po branitelju, odvjetniku M. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenim sankcijama. Predlaže ,,ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu“.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi D. B. u žalbi tvrdi da se ,,presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječi iznijetim razlozima, a u odnosu na odlučne činjenice nema razloga dok su iznijeti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni“ kao i da ,,o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava ili zapisnika“, čime, dakle, upire na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

              Utemeljenje za takve tvrdnje optuženi D. B., prije svega, nalazi u tome što je prvostupanjski sud na četvrtoj stranici pobijane presude kao nesporno utvrdio da je supruga optuženog D. B., B. B., istog prijavila zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je ,,smještena na sigurnu adresu“, a koje utvrđenje, prema mišljenju žalitelja, nema nikakvog uporišta u provedenim dokazima niti u ispravama u spisu.

 

              Međutim, činjenica da se B. B. kritične zgode doista nalazila na sigurnom, na za optuženog D. B. nepoznatoj adresi kod prijateljice, nije osporena niti jednom od obrana obojice optuženika. Naime, iz njihovih suglasnih obrana proizlazi da je optuženi D. S. inkriminiranog dana javio optuženom D. B. da se B. B. nalazi kod jedne njezine prijateljice, dakle, da je smještana na adresi na kojoj se osjećala sigurnom.

 

Prema tome, ne radi se o spornoj činjenici kako to, postupajući pravilno u skladu s odredbom članka 459. stavkom 5. ZKP/08., s pravom utvrđuje prvostupanjski sud.

 

              Ostvarenje citirane bitne postupovne povrede optuženi D. B. nalazi i u tome što je prvostupanjski sud na četvrtoj stranici pobijane presude prilikom reproduciranja iskaza svjedoka M. B. propustio navesti dio iskaza tog svjedoka u kojem se iznose okolnosti vezano uz ispitivanje B. B. pa samim time i podatke koje je svjedok tom prilikom od iste saznao.

 

Međutim, niti u tom dijelu pobijane presude nije počinjena žalbom istaknuta bitna postupovna povreda. Naime, prilikom izrade pisane presude, sud nije u obvezi u cijelosti detaljno iznositi sadržaje tijekom postupka provedenih dokaza već je, u skladu s odredbom članka 459. stavka 5. ZKP/08., pored navođenja činjenica koje stranke nisu osporile, o čemu je naprijed već bilo riječi, dajući ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, dužan izložiti razloge zbog kojih je sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima.

 

Upirući, nadalje, na istaknutu bitnu postupovnu povredu optuženi D. B. ističe da postoji znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, a koje proturječje se ogleda u tome što je prvostupanjski sud na sedmoj stranici pobijane presude prilikom iznošenja sadržaja iskaza svjedoka M. B. pogrešno naveo da iz iskaza tog svjedoka proizlazi da B. B. ,,nije bila smještena po policijskim službenicima, već je sama pronašla smještaj na sigurnoj adresi kod prijateljice te je tražila od policijskog službenika M. B. kojem je prijavila obiteljsko nasilje da ne otkrije gdje se ona nalazi“.

 

Međutim, optuženi D. B. kod takvih tvrdnji propušta uočiti da se u žalbom citiranom dijelu obrazloženja presude ne iznose najvažniji dijelovi iskaza svjedoka M. B. već sud, nakon detaljne analize i ocjene provedenih dokaza, iznosi utvrđenja na kojima utemeljuje zaključak da je nedvojbeno dokazano da su optuženici kaznenopravno odgovorni za djela zbog kojih se osnovano sumnjiče u ovom kaznenom predmetu.

 

Stoga, budući da su u dijelu presude u kojem se iznosi sadržaj iskaza svjedoka M. B. (stranica 4. odlomak 6. presude) vjerno izneseni najvažniji dijelovi tog iskaza danog na raspravi te pred USKOK-om, a posebice oni dijelovi koji se odnose na relevantne i odlučne činjenice, dakle, da je kritičnog dana razgovarao s B. B. nakon što je ista pristupila u policijsku postaju u pratnji prijateljice, čiji identitet nije navela kao niti njezinu adresu stanovanja, već je samo istakla da će kod te prijateljice ostati par dana, ne radi se o ostvarenju navedenog oblika citirane bitne postupovne povrede, kako to tvrdi žalitelj.

 

Niti ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkom 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena kakva druga povreda odredaba kaznenog postupka na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prigovarajući pravilnosti i potpunosti činjeničnih utvrđenja, optuženi D. B. u žalbi tvrdi da je odlučna činjenica koju je u konkretnom kaznenom predmetu nedvojbeno trebalo utvrditi je li B. B. policijskim službenicima rekla na kojoj se konkretno adresi nalazi i je li decidirano zabranila da se taj podatak ne smije nikome priopćiti, a slijedom čega bi se, prema stavu žalbe, moglo smatrati da se smjestila na ,,sigurnu adresu“.

 

Međutim, u navedenom žalitelj nije u pravu.

 

Naime, u ovom je kaznenom postupku odlučno je li optuženi D. S., kao službena osoba iskoristivši okolnost da u okviru svog policijskog posla ima pristup podacima o aktualnim policijskim obradama, na traženje optuženog D. B., od kolege policijskog službenika M. B., saznao informaciju o tome gdje se nalazi supruga optuženog D. B., koju informaciju je potom prenio i tako ju učinio dostupnom optuženom D. B., pribavljajući mu na taj način korist.

 

Pritom, nije od važnosti ni žalbom isticana činjenica da optuženi D. B. na opisani način nije saznao adresu na kojoj se nalazi njegova supruga jer se u konkretnom slučaju radilo o dobivanju bilo kakve informacije o tome gdje se B. B. nalazi pa i takve da se nalazi na sigurnom kod prijateljice veterinarke.

 

Naime, kao što se to obranom kao ni žalbom niti ne spori optuženi D. B. kritičnog dana nije znao gdje se njegova supruga nalazi nakon što je ista uslijed obiteljskog nasilja dan ranije otišla od kuće, zbog čega je bio zabrinut. Budući da od policijskih službenika s kojima je kontaktirao nije došao do saznanja gdje se ista nalazi, nazvao je optuženog D. S. kojeg je smatrao osobom od povjerenja te ga, izražavajući zabrinutost za dobrobit svoje supruge, potaknuo da sazna podatak gdje se ona nalazi, a to je optuženi D. S. u konačnici i učinio.

 

Naime, iz sadržaja razgovora vođenih putem nadziranog telefona korisnika optuženog D. S., koji su preslušani u tijeku provedenog dokaznog postupka, proizlazi da je optuženi D. B. kritičnog dana nazvao optuženog D. S. te mu rekao da je njegova supruga otišla od kuće, da ne zna gdje je, da je mislio da je otišla kod mame te ga upitao može li saznati gdje je. Optuženi D. S. mu odgovara da će probati saznati gdje je ona nakon čega zove policijskog službenika M. B. te ga pita gdje je B. B. M. B. odgovara da je B. B. kod prijateljice u gradu, da je na sigurnom i da optuženom D. B. nije htio ništa govoriti. Također, M. B. odgovara da mu je B. B. rekla da ništa ne govori kao i to da mu nije htjela reći kako se prijateljica zove već samo da ,,dela na veterinarskoj u gradu“. Nakon toga optuženi D. S. javlja optuženom D. B. da je B. B. kod prijateljice koja radi na veterinarskom fakultetu ili laboratoriju, da ne znaju adresu, na što mu optuženi D. B. odgovara da je možda otišla ,,kod ove T.“.

 

Dakle, u situaciji kada je, nakon što je nesporno došlo do nasilja u obitelji, žrtva na čiju je štetu obiteljsko nasilje počinjeno, dolaskom u policijsku postaju navela da se sklonila kod prijateljice veterinarke u čijoj pratnji je došla, pritom ne dajući podatke o adresi na kojoj se nalazi, činjenica da je optuženi D. S. podatak o tome da se B. B. nalazi kod neke prijateljice veterinarke prenio optuženom D. B., nesporno predstavlja povjerljivu informaciju koja je trebala ostati tajna, osobito osobi prijavljenoj za počinjenje obiteljskog nasilja. Navedeno, dodatno potvrđuje i okolnost da je prilikom provjeravanja takvog podatka optuženi D. S. zatražio od kolege policijskog službenika da se odmakne u stranu da ga nitko ne čuje te da odgovara samo sa da i ne.

 

Kada se, uz izneseni sadržaj nadziranih razgovora, ima na umu i dio iskaza svjedoka M. B. iz kojeg proizlazi da mu je B. B. rekla da ju je strah supruga i da će biti kod prijateljice u čijoj pratnji je došla, a koja radi u veterinarskoj stanici, koji podatak je, na upit, istog dana putem telefona rekao optuženom D. S., i za ovaj drugostupanjski sud u dokaznom materijalu nema dvojbe da su u radnjama optuženog D. B. ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

 

Stoga, a protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud s pravom kritički pristupivši ocjeni obrane optuženika, posebice u dijelu u kojem tvrdi da je tek po povratku supruge doma doznao da je gospođa kod koje se nalazila veterinarka, te uzimajući u obzir potkrijepljenost takvih navoda u drugim dokazima, obranu optuženika cijeni neistinom.

 

Kraj takvog stanja stvari, neprihvatljiva je i žalba optuženog D. B. u dijelu u kojemu prigovara odluci prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznog prijedloga obrane ispitivanja u svojstvu svjedoka B. B. na okolnost činjenica djela te kome je i kada rekla gdje je bila. Naime, taj je dokaz, protivno žalbenim prigovorima optuženika, osnovano odbijen kao nevažan jer njegovo izvođenje, s obzirom na vrlo preciznu utvrđenost činjenica kroz druge provedene dokaze, ne bi dovelo do drugačijeg utvrđenja činjeničnog stanja, kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud.

 

Stoga, budući da optuženi D. B. žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedene zaključke prvostupanjskog suda, njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a samim time ni njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona koju izvodi iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (tzv. posredna povreda kaznenog zakona).

 

Isto tako, ni ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Optuženi D. B. uvodno u žalbi ističe da se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji, iako taj žalbeni osnov u sadržaju žalbe ničim ne obrazlaže.

 

Međutim, imajući na umu sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, kojima je prvostupanjski sud dao pravilan značaj, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je opravdano očekivati da će se upravo izricanjem uvjetne osude s izrečenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci te vremenom provjeravanja od dvije godine postići ciljevi specijalne i generalne prevencije. Naime, izrečena se kaznena sankcija ukazuje primjerenom kako težini i posljedicama djela, tako i stupnju krivnje optuženika te da će se istom u cijelosti ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 18. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.