- 1 -              I Kž 471/2020-4

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 471/2020-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. A., zbog kaznenog djela iz članka 294. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 8. srpnja 2020. broj Kov-Us-4/2020, u sjednici održanoj 18. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog K. A.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kov-Us-4/2020 od 8. srpnja 2020. odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog K. A. da se iz spisa predmeta izdvoji kao nezakoniti dokaz zapisnik o ispitivanju svjedoka T. N. (list 110-111 spisa).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. A. putem branitelja M. V., odvjetnika, iz razloga propisanih člankom 467. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 53/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), ne precizirajući o kojoj žalbenoj osnovi bi se radilo, smatrajući da je navedeni zapisnik sačinjen protivno odredbi članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te da se zapisnik o ispitivanju navedenog svjedoka izdvoji kao nezakoniti dokaz odnosno podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj ističe kako prilikom ispitivanja svjedoka T. N. u prethodnom postupku državni odvjetnik (USKOK) nije proveo ispitivanje navedenog svjedoka sukladno odredbi članka 289. ZKP/08., zbog čega je iskaz navedenog svjedoka, po njegovom mišljenju, neodređen i u potpunosti nejasan „jer iz istoga nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada je, gdje i za koji iznos kupovao drogu od K. A.“, pa se stoga radi o nezakonitom dokazu, budući da je zapisnik o ispitivanju ovog svjedoka protivan članku 10. ZKP/08.

 

Međutim, protivno ovakvim žalbenim tvrdnjama okrivljenika, po ocjeni drugostupanjskog suda, potpuno je pravilan zaključak suda prvog stupnja u pobijanom rješenju da je zapisnik o ispitivanju svjedoka T. N., a čije je izdvajanje predloženo, zakoniti dokaz.

 

Naime, valja napomenuti, a imajući u vidu i razloge koji se navode u prijedlogu za izdvajanje ovog zapisnika kao nezakonitog dokaza, kako se u ovom konkretnom slučaju radi o dokaznoj radnji koju je državni odvjetnik proveo na vlastitu inicijativu, u okviru istrage koju je provodio temeljem zakonskih ovlasti, a u svrhu utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da je počinjeno određeno kazneno djelo, kako bi se nakon dovršene istrage moglo odlučiti hoće li se podići optužnica ili ne, dok će okrivljeniku tek u stadiju rasprave pred sudom prvog stupnja i u toj fazi kaznenog postupka, ako do nje dođe, biti omogućeno ostvarivanje konfrontacijskog prava na koje se poziva, uz maksimalno poštivanje načela jednakosti oružja i pravičnog suđenja te prava na obranu.

 

Dakle, u konkretnom slučaju radi se o dokaznoj radnji ispitivanja svjedoka koja je provedena u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage. Njegovo ispitivanje, a što proizlazi iz sadržaja zapisnika o ispitivanju ovog svjedoka, provedeno je pod pretpostavkama i na način kako je to propisano odredbama koje upravo reguliraju provođenje ove dokazne radnje (članak 283. do članka 300. ZKP/08.). Navedenim odredbama ZKP/08. nigdje nije izričito propisano da se tijekom provođenja tzv. državnoodvjetničke istrage o ispitivanju svjedoka moraju obavijestiti okrivljenik i njegov branitelj te da je nužna njihova nazočnost prilikom provođenja ove dokazne radnje, jer se u konkretnom slučaju ne radi o dokazu koji je pribavljen u skladu s odredbama članka 234. i 235. ZKP/08., a kada se o vremenu i mjestu provođenja dokazne radnje (članak 234. ZKP/08.), odnosno dokaznog ročišta (članak 235. ZKP/08.), po izričitim zakonskim odredbama, moraju obavijestiti i pozvati okrivljenik i njegov branitelj, te im se, ukoliko oni to zahtijevaju, mora omogućiti njihova nazočnost.

 

Prema tome, suprotno tvrdnjama žalitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o zakonito pribavljenom dokazu od strane državnog odvjetnika, pri čemu ipak treba napomenuti da iako se u konkretnoj situaciji radi o dokazu koji je pribavljen tijekom tzv. državnoodvjetničke istrage, u okviru zakonskih ovlasti državnog odvjetnika, te se isti, sukladno članku 431. stavku 2. ZKP/08., tijekom rasprave može i pročitati, samo na tom i tako sačinjenom zapisniku ne može se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

 

Prigovor žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o iskazu svjedoka koji je u sadržajnom smislu nedovoljno određen i u potpunosti nejasan i neprecizan, u suštini se odnosi na ocjenu vjerodostojnosti i uvjerljivosti danog iskaza navedenog svjedoka, što svakako može biti predmet raspravljanja u jednom kontradiktornom kaznenom postupku, ukoliko do njega dođe, međutim u ovom trenutku nije od utjecaja na ocjenu koja se tiče pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da okrivljenikovom žalbom nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. rujna 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v. r.