- 1 -              I Kž 635/2018-10

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 635/2018-10

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. F., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. veljače 2018. broj K-18/17, u sjednici održanoj 18. rujna 2020. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog A. F., odvjetnika D. M.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prihvaća se žalba opt. A. F., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II.              Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Osijeku pobijanom je presudom proglasio krivim opt. A. F. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 te ga je na temelju odredbe čl. 246. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s tim da je izvršenje izrečene kazne zatvora primjenom uvjetne osude iz 56. KZ/11 odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od četiri godine.

 

Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku je naloženo da u roku od tri godine popravi štetu nastalu kaznenim djelom ošt. Trgovačkom društvu H. t. j.d.o.o. u iznosu od 456.772,33 kn.

 

Na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 optuženik je upozoren da će ukoliko počini jedno ili više kaznenih djela za vrijeme provjeravanja od četiri godine, odnosno ako isti bez opravdanog razloga u roku od tri godine po pravomoćnosti presude ne vrati imovinsku korist ostvarenim kaznenim djelom, sud opozvati uvjetnu osudu.

 

Na temelju odredbe čl. 158. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) optuženiku je naloženo da na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenom Trgovačkom društvu H. t. j.d.o.o. isplati na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva iznos od 456.772,33 kn.

 

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež iznosa od 7.668,00 kn na ime troškova vještaka i sudskog paušala.

 

Protiv te su presude žalbe podnijeli držani odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora i optuženik putem branitelja, D. M., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i imovinskopravnog zahtjeva, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, a optuženik je putem branitelja podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlozima da se žalbe suprotne strane odbiju kao neosnovane.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Kako je optuženik u odgovoru na žalbu zahtijevao da ga se izvijesti o sjednici vijeća to je i učinjeno te su o sjednici uredno izvješteni optuženik, branitelj i državni odvjetnik, međutim, sjednici je vijeća nazočio sam branitelj optuženika, tako da je sjednica na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika.

 

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika time postala bespredmetna.

 

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je imovinskopravni zahtjev u ovom kaznenom postupku postavila neovlaštena osoba stečajni upravitelj Z. N. i da o tome sud prvog stupnja nije u obrazloženju iznio razloge te da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl.468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Naime, iako je točno da je oštećeno Trgovačko društvo H. t. j.d.o.o., nakon što je 30. ožujka 2016. otvoren i zaključen stečajni postupak, dana 25. travnja 2016., brisano iz sudskog registra, a što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku, stečajni upravitelj Z. N. je bio ovlašten na temelju čl. 25. st. 1. toč. 12. te na temelju čl. 133. st. 1. Stečajnog zakona, kada je došao do saznanja da je bivše trgovačko društvo bilo oštećeno kaznenim djelom i da stoga ima potraživanje prema štetniku, u ime i za račun stečajne mase postaviti imovinskopravni zahtjev prema optuženiku. Stečajna masa ima procesno pravo sudjelovanja u kaznenom postupku (ius standi in iudicio) i prije upisa u sudski registar, tako da je stečajni upravitelj i nakon zaključenja stečaja ovlašten u ime i za račun stečajne mase, neovisno o proceduri upisa stečajne mase u sudski registar na koju ukazuje optuženik, u smislu st. 2. čl. 133. citiranog propisa, postaviti imovinski pravni zahtjev jer se njegova prava brisanjem društva time ne gase.

 

Dakle, pobijana se presuda, unatoč tome što o svim ovim okolnostima u obrazloženju nisu izneseni razlozi, u tom pravcu može ispitati i stoga sud nije počinio bitnu povredu na koju ukazuje optuženikova žalba.

 

Isto se odnosi i na procesni prigovor optuženika o povredi odredbe čl. 155. st. 3. ZKP/08 jer da za oštećenika ovlaštena osoba nije postavila određen imovinskopravni zahtjev i predložila na te okolnosti dokaze.

 

Naime, točno je da je navedeni stečajni upravitelj u svom iskazu od 29. lipnja 2017. naveo da postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu koji će biti određen vještačenjem, no nakon što mu je bio uručen nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, stečajni upravitelj je na raspravi (list 1142.) ustrajao na zahtjevu te ga je u određenoj mjeri i obrazložio. Dakle, kako se imovinskopravni zahtjev odnosi na iznos koji je utvrđen vještačenjem, a na koji stranke nisu imale primjedbi, to formalni propust da se u zahtjevu točno navedu iznosi za koje optuženik priznaje da ih je iz društva uzeo, iz toč. a. (247.850,00 kn) i toč. b. (207.322.23 kn) odnosno ukupno 456.772,23 kn nije u smislu odredbe čl. 468. st. 3. ZKP/08 utjecalo na zakonitost presude.

 

Međutim, osnovano žalitelj ukazuje da je sud prvog stupnja, dosuđujući imovinskopravni zahtjev nepostojećem Trgovačkom društvu H. t. j.d.o.o. u iznosu od 456.772,33 kn i nalažući optuženiku da taj iznos u roku od tri godine vrati tom trgovačkom društvu koje je brisano iz registra trgovačkog suda kao tzv. dvostruki uvjet pod prijetnjom opoziva uvjetne osude, time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je izreka u tom dijelu u toj mjeri nerazumljiva da se presuda ne da ispitati.

 

Naime, nakon zaključenja stečajnog postupka i brisanja navedenog trgovačkog društva iz sudskog registra to je društvo prestalo postojati kao dotadašnja pravna osoba H. t. j.d.o.o. i ono više ne može biti stranka u postupku već to može biti samo njegova stečajna masa koja, kao što je već naprijed navedeno, ima stranačku sposobnost. Stoga je sud prvog stupnja mogao imovinskopravni zahtjev dosuditi samo „Stečajnoj masi Trgovačkog društva H. t. j.d.o.o.“, a ne nepostojećoj pravnoj osobi prema kojoj stoga optuženik nikako niti ne bi mogao ispuniti uvjet određene pobijanom presudom.

 

Iz navedenih je razloga prihvaćanjem žalbe optuženika pobijana presuda ukinuta te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, te će njihovom savjesnom ocjenom, kako pojedinačnom, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, na temelju rezultata ukupnog postupka dokazivanja, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

 

Kako je pobijana presuda ukinuta zbog navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, to se o ostalim žalbenim osnovama nije odlučivalo, jer sve dok se ne otklone postupovne povrede, presuda se ne može ispitivati u pogledu daljnjih žalbenih osnova, tj. povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji.

 

Međutim, kako bi se u ponovljenom postupku izbjegle moguće dileme u vezi žalbenih prigovora o tome da je sud prvog stupnja u cilju pravilnosti i potpunosti utvrđivanja odlučnih činjenica trebao i bez prijedloga obrane utvrđivati da je optuženik novčana sredstva trgovačkog društva o čijim se interesima bio dužan brinuti koja uzeo, zapravo vratio s osnova prijašnjih ulaganja i da se zapravo radilo o trošenju novca u poslove svrhe, treba istaći slijedeće.

 

Novi ZKP/08 je prihvaćanjem tzv. stranačkog (akuzatorskog) koncepta napustio tzv. inkvizicioni koncept, a time i princip utvrđivanja po svaku cijenu tzv. materijalne istine, kao „jedine objektivne istine“, koju je utvrđivao sud, neovisno o dispozicijama stranaka.

 

Dakle, iako je na temelju čl. 3. st. 2. ZKP/08 teret dokazivanja krivnje na državnom odvjetniku i sud može na temelju čl. 419. st. 3. ZKP/08 izvesti odgovarajuće dokaze bez obzira na dokazne prijedloge stranaka, u procesnoj situaciji kada je optužba dokazala da je optuženik novac trgovačkog društva protupravno uzeo za sebe, a izvedeni dokazi koje je jedino predlagala optužba ne ukazuju da nije u pitanju protupravno prisvajanje, na optuženiku je teret da dokaže one tvrdnje koje mu idu u korist. Ne može se pozivom na citirane odredbu o teretu dokazivanja krivnje, od tužitelja i suda zahtijevati da se dokazuje i da se nije radilo o protupravnom prisvajanju novca, već je tu okolnost kao pozitivnu činjenicu, da je novac trošen u poslovne svrhe i da se radilo o povratu novca, dužna dokazivati osoba koja to tvrdi. Ona je na te okolnosti dužna i predlagati odgovarajuće dokaze budući da je njoj, po prirodi stvari, stanje stvari u tom pravcu poznato.

 

Prema tome, ukoliko sud prvog stupnja u ponovljenom postupku cijeneći rezultate dokaznog postupka nađe dokazanim navode optužbe, a obrana ne uspije dokazati svoje tvrdnje o tome da u njenom postupanju nema protupravnosti i ukoliko ovlašteni zastupnik stečajne mase bude ustrajao na zahtjevu da se naknadi šteta prouzrokovana predmetnim kaznenim djelom, odluka o tom dijelu moći će se odnositi samo na stečajnu masu bivšeg društva, a ne na pravnu osobu koja više ne postoji.

 

Iz naprijed navedenih je razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 18. rujna 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ratko Šćekić, v.r.