Poslovni broj: 16 P-779/19-17

1

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji S. O., u pravnoj stvari tužiteljice M. S., iz Ž., V. N. 55, OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G., protiv tuženika A. N., iz Č., T. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU I. P., T. K. i N. K. iz Č., radi utvrđenja ništetnosti, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 9. srpnja 2020. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i  punomoćnika tuženika, 19. kolovoza 2020. objavio je i

p r e s u d i o   j e

1/              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 04. svibnja 2010. godine u Čakovcu između tuženika A. N. iz Č., T. .., OIB: … i sada pok. J. N. iz Č., T. .., OIB: …, koji Ugovor je ovjeren pred OS u Č. pod brojem X R2-450/10 dana … godine, ništetan u dijelu koji glasi:

- u čl. 1. st. 2. "Ugovorne strane također suglasno utvrđuju da je primatelj uzdržavanja vanknjižni suvlasnik u za sad neutvrđenom udjelu i zajedno sa davateljem uzdržavanja suposjednik stana na II. katu koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, hodnika i balkona, ukupne površine 80,93 m2, koji se nalazi u Zgradi u Č., T. .., sagrađenoj na katastarskoj čestici: 3433/8, upisan u poduložak 1473, k.o. Č.. Kako knjižni vlasnik upisana je N. A., pok. supruga Primatelja uzdržavanja i majka Davatelja uzdržavanja. Iza pok. N. A. ostavinski postupak još nije dovršen zbog sudskih sporova koji se vode među potencijalnim nasljednicima, tako da konačni suvlasnički udio koji će se knjižiti na Primatelja uzdržavanja još nije pravomoćno utvrđen."

- u čl. 2. "... kao cijelog (su)vlasničkog udjela nekretnine opisane u čl. 1. st. 2. ovog Ugovora, koji će na njega biti upisan nakon konačnog razrješenja imovinskih odnosa iza pok. Novak Anice."

- u čl. 4. st. 1. "Na nekretnini iz čl. 1. t. 2. ovog Ugovora, zabilježba da će se izvršiti po uknjižbi iste (odnosno suvlasničkog udjela iste) na primatelja uzdržavanja."

te isti u tom dijelu ne proizvodi pravne učinke.

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu OS u Č., uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na ½ dijela nekretnina tuženika A. N. iz Č., T. …, OIB: …, upisanih u zk.ul.br: 7868 k.o. Čakovec, suvlasnički dio: 8093/545251 Etažno vlasništvo (E-53), trosoban stan ulaz 6., II. kat desno, NKP 80/93 m2 sa lođom i pripadajućim spremištem u prizemlju, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi T. sa 2932 m2, a koja stambena zgrada je izgrađena na kčbr. 448/1/1/2.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."

2/               Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.812,50 kuna, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

              Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, uvodno navodeći da rješenjem OS u Č., broj O-1503/15-48, od 30. srpnja 2019., prekinut je ostavinski postupak iza pok. J. N., te je tužiteljica upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv tuženika radi pravne valjanosti oporuke J. N., te radi utvrđenja pravne valjanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od ….

Dalje u tužbi tužiteljica navodi da tuženik, kao davatelj uzdržavanja, i pok. J. N. kao primatelj uzdržavanja su dana 04. svibnja 2010. u Č. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji Ugovor je ovjeren kod O S u Č., pod brojem XR2-450/10, a u kojem Ugovoru je između ostalog navedeno sljedeće:

- u čl. 1. st. 2. "Ugovorne strane također suglasno utvrđuju da je primatelj uzdržavanja vanknjižni suvlasnik u za sad neutvrđenom udjelu i zajedno sa davateljem uzdržavanja suposjednik stana na II. katu koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, hodnika i balkona, ukupne površine 80,93 m2, koji se nalazi u Zgradi u Čakovcu, Travnik 6, sagrađenoj na katastarskoj čestici: 3433/8, upisan u poduložak 1473, k.o. Čakovec. Kako knjižni vlasnik upisana je N. A., pok. supruga Primatelja uzdržavanja i majka Davatelja uzdržavanja. Iza pok. N. A. ostavinski postupak još nije dovršen zbog sudskih sporova koji se vode među potencijalnim nasljednicima, tako da konačni suvlasnički udio koji će se knjižiti na Primatelja uzdržavanja još nije pravomoćno utvrđen."

- u čl. 2. "... kao cijelog (su)vlasničkog udjela nekretnine opisane u čl. 1. st. 2. ovog Ugovora, koji će na njega biti upisan nakon konačnog razrješenja imovinskih odnosa iza pok. N. A.."

- u čl. 4. st. 1. "Na nekretnini iz čl. 1. t. 2. ovog Ugovora, zabilježba da će se izvršiti po uknjižbi iste (odnosno suvlasničkog udjela iste) na primatelja uzdržavanja.",

              te tužiteljica ističe kako pok. J. N. u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 04. svibnja 2010., nije mogao raspolagati svojim suvlasničkim dijelom nekretnina sada upisanih u zk.ul. br. 7868 k.o. Čakovec, suvlasnički dio: 8093/545251 Etažno vlasništvo (E-53), trosoban stan ulaz 6, II. kat desno, NKP 80,93 m2 sa lođom i pripadajućim spremištem u prizemlju, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi Travnik sa 2932 m2, a koja stambena zgrada je izgrađena na kčbr. 448/1/1/2, koji iznosi ½ dijela i to iz razloga što pok. J. N. u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od …. nije bio vlasnik predmetne nekretnine, a pri čemu se tužiteljica poziva na odredbe čl. 114. st. 1. i 2., čl. 119. st. 1. i 2., čl. 126. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te navodi da pok. J. N. tek presudom OS u Č. broj P-… od …. utvrđen je suvlasnikom predmetne nekretnine u ½ dijela, a koja presuda je postala pravomoćna nakon …., odnosno po saznanju tužiteljice negdje krajem 2012., dakle pok. J. N. je vlasnikom ½ dijela predmetne nekretnine postao tek pravomoćnošću navedene presude OS u Č., dok je isti svoje pravo vlasništva uknjižio tek u siječnju 2013., a da člankom 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji sadržajno odgovara odredbama Zakona o nasljeđivanju koje su važile za Ugovor o doživotnom uzdržavanju u vrijeme njegova sklapanja, propisano je sljedeće: "(1) Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja", te da uvažavajući načelo povjerenja u zemljišne knjige, te načelo da nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego što sam ima, evidentno je da su citirane odredbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u pogledu raspolaganja predmetnom nekretninom kojom je pok. J. N. za života učinio u korist tuženika, protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, odnosno da su iste ništetne i ne proizvode pravne učinke.

              Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana ... godine u Č. između ovdje tuženika A. N. i sada pok. J. N., ništetan u dijelu koji se odnosi na ranije citirane odredbe čl. 1. st. 2, čl. 2. i čl. 4. st. 1. tog Ugovora /točka 1. tužbenog zahtjeva/, te da se naloži zemljišno-knjižnom odjelu ovog OS u Č. uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na ½ dijela nekretnina tuženika  upisanih u zk.ul.br: 7868 k.o. Č., suvlasnički dio: 8093/545251 Etažno vlasništvo (E-53), trosoban stan ulaz 6., II. kat desno, NKP 80/93 m2 sa lođom i pripadajućim spremištem u prizemlju, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi T. sa 2932 m2, a koja stambena zgrada je izgrađena na kčbr. 448/1/1/2 /točka 2. tužbenog zahtjeva/, te da naloži se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana. /točka 3. tužbenog zahtjeva/.

              Tužiteljica je ujedno u tužbi predložila donošenje rješenja kojim se dopušta zabilježba ovog spora na suvlasničkom dijelu tuženika od 6/12 dijela navedene nekretnine.

Tuženik u danom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, navodeći da netočno je da bi tuženik kao davatelj uzdržavanja temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je ugovor ovjeren kod OS u Č., pod brojem XR2-450/10, od primatelja uzdržavanja stekao više prava nego što je primatelj uzdržavanja imao, jer da temeljem predmetnog ugovora tuženik je stekao samo imovinu koja je bila vlasništvo njegovog pokojnog oca, te nije, niti je mogao steći išta povrh toga, da tome nije bilo tako, uknjižba stvarnih prava u zemljišnim knjigama ne bi bila moguća, niti bi bila odobrena od strane naslovnog suda. Tuženik nadalje napominje da vezano uz ugovore o doživotnom uzdržavanju ne postoji zakonska zabrana prenošenja buduće imovine, citirajući: "To znači da je moguće da se radi (i) o budućoj imovini, a ne samo postojećoj (naravno, to po naravi stvari prouzročuje određene učinke, pa i taj da nije moguće glede buduće imovine postići nikakav upis)". – Prof. dr.sc. V. G., Komentar zakona o obveznim odnosima, RRif, Z., Listopad 2005., str. 869., a da iako to u kontekstu prethodno navedenog nije od odlučnog značaja, da je netočan navod tužiteljice da u trenutku sastavljanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju njezin pok. otac nije bio vlasnik imovine koju je prenio na tuženika, proizlazi i iz odredbe čl. 4. st. 4. Zakona o nasljeđivanju koja propisuje da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti, te budući je ostaviteljica A. N. preminula još 1995., očito je da je J. N. kao primatelj uzdržavanja po ugovoru iz 2010. u vrijeme njegovog sklapanja već bio vlasnik imovine koju je naslijedio iza svoje pok. supruge i koju je prenio na svog sina, ovdje tuženika. Tuženik smatra da iz navedenog proizlazi da predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije protivan niti Ustavu RH, niti pak prisilnim propisima ni moralu društva, uz napomenu da je predmetni ugovor prošao dvostruku sudsku provjeru od strane naslovnog suda i to prilikom ovjere istog pod brojem XR2-450/10, te prilikom uknjižbe vlasništva nekretnina na ime tuženika pod brojem Z-6474/18, te da nijednom nisu bile utvrđene bilo kakve nezakonitosti.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu tužiteljice kao neosnovanu, te joj naložiti da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

Tužiteljica se protivi navodima tuženika iznesenima u odgovoru na tužbu, te navodi da nije točno da je tuženik temeljem predmetnog ugovora stekao samo imovinu koja je bila vlasništvo njegovog pok. oca jer pok. otac tuženika u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije bio vlasnik predmetnih nekretnina kako to tužiteljica pobliže pojašnjava u historijatu tužbe, te nadalje da u konkretnom slučaju ne može se govoriti da su predmetne nekretnine prilikom sklapanja predmetnog ugovora predstavljale buduću imovinu pok. oca tuženika i to iz razloga što u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije bilo izvjesno da će predmetne nekretnine postati imovina pok. oca tuženika jer je tužiteljica kao tuženik u predmetu ovog suda broj: VII P-294/96 protiv presude broj: VII P-294/96-73 od …. pravovremeno podnijela žalbu, te pok. otac tuženika u trenutku sklapanja Ugovora nije znao niti mogao znati kakvu će odluku donijeti drugostupanjski sud, a da u potpunosti su netočni navodi da je pok. otac tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora već bio vlasnik imovine koju je naslijedio iza svoje pok. supruge i koju je prenio na svog sina, ovdje tuženika, da naime, kako to proizlazi iz presude ovog suda broj: VII P-294/96-73 od 6. veljače 2009. pok. otac tuženika je utvrđen suvlasnikom u ½ dijela predmetne nekretnine s osnova bračne stečevine, nakon što je sud u istoj presudi raskinuo Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tužiteljica imala sklopljen s pok. majkom A. N., i nadalje, a kako to proizlazi iz rješenja ovog suda broj: O-112/18-4 od 28. veljače 2018., koje je preinačeno u korist tužiteljice rješenjem ŽS Z., broj Gž-484/18-2 od 12. srpnja 2018., pok. otac tuženika, a suprug ostaviteljice A. N. nije proglašen nasljednikom, te da evidentno je da pok. otac tuženika nije predmetne nekretnine naslijedio iza svoje pok. supruge A. N., već je isti utvrđeni suvlasnikom u ½ dijela presudom ovog suda broj: VII P-294/96-73 od 6. veljače 2009.

Slijedom toga tužiteljica ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, te prvenstveno ističe da je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju dozvoljeno prenošenje buduće imovine što je argumentirano u odgovoru na tužbu, te da međutim, neovisno o tome da li je otac bio utvrđen suvlasnikom kao nasljednik ili mu je ono utvrđeno kao bračna stečevina, radi se samo o sudskoj deklaraciji već od prije stečenog suvlasništva nekretnine.

              Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to u: presliku Rješenja OS u Č. broj: 3 O-1503/15-48 od …. (listovi br. 6-7 spisa), presliku Ugovora o doživotnom uzdržavanju od …. sa Klauzulom o ovjeri OS u Č broj: X R2-450/10 od …. (listovi br. 8-11 spisa), Izvadak iz knjige položenih ugovora – Povijesni prikaz (list br. 12 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige – Etažno vlasništvo s određenim omjerima (list br. 13 spisa), presliku Presude OS u Č. broj: VII P-294/96-73 od 06. veljače 2009. (listovi br. 26-30 spisa), presliku Rješenja o nasljeđivanju OS u Č. poslovni broj: 5 O-112/18-4 od …. (listovi br. 31-32 spisa), presliku Rješenja Ž. suda u Z. poslovni broj: 22 Gž-484/18-2 od …. (listovi br. 33-34 spisa), presliku isprava iz Zbirke isprava Zemljišnoknjižnog odjela Č. broj ZS-2/13 i broj Z-6474/2018 (listovi br. 41-60 spisa), te uvid u priključene spise predmeta ovog O. S u Č. broj R2-450/10, P-294/96 i O-112/18.

O prijedlogu tužiteljice za zabilježbu spora odlučeno je rješenjem ovog suda poslovni broj P-779/19-2 od 17. rujna 2019., koje je postalo pravomoćno dana 16. listopada 2019.

Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen je u cijelosti neosnovanim.

              Nesporno je da je dana 4. svibnja 2010. između ovdje tuženika kao davatelja uzdržavanja i sada pokojnog oca parničnih stranaka, J. N., zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju (listovi br. 8-11 spisa).

Sporno je da li su po tužiteljici citirane odredbe čl. 1. st. 2., čl. 2. i čl. 4. st. 1. tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju ništetne.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja obveznopravni ugovor iz članka 579. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kojim je propisano da Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (st. 1.), te da ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora (st. 2.), dok je u daljnjem članku 580. ZOO-propisano da Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta (st. 1.), te da prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice (st. 2.).

Prema odredbi članka 322. st. 1. ZOO-a ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu R. H., prisilnim propisima ili moralu društva.

Nedvojbeno je da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 4. svibnja 2010. sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda, i to Klauzulom o ovjeri ovog  Općinskog suda u Čakovcu broj: X R2-450/10 od 28. svibnja 2010. (priključeni spis predmeta ovog suda broj R2-450/10).

Nesporno je da je tim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćen i stan na II. katu, ukupne površine 80,93 m2, u zgradi u Č., T. .. sagrađenoj na katastarskoj čestici:j 3433/8, iz poduloška knjige položenih ugovora broj 1473, k.o. Č., i to kao vanknjižno suvlasništvo primatelja uzdržavanja J. N. u tada neutvrđenom omjeru, uz naznaku da kako je kao knjižni vlasnik upisna N. A., pok. supruga primatelja uzdržavanja i majka davatelja uzdržavanja, iza koje ostavinski postupak još nije dovršen zbog sudskih sporova koji se vode među potencijalnim nasljednicima, tako da konačni suvlasnički dio koji će se knjižiti na primatelja uzdržavanja još nije pravomoćno utvrđen, te je nadalje u čl. 2. toga Ugovora o doživotnom uzdržavanju navedeno da primatelj uzdržavanja časom svoje smrti ustupa davatelju uzdržavanja pravo vlasništva i cijelog (su) vlasničkog udjela nekretnine opisane u čl. 1. st. 2. ovog Ugovora koji će na njega biti upisan nakon konačnog razrješenja imovinskih odnosa iza pok. N. A., dok je u drugoj rečenici članka 4. st. 1. predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju navedeno da na nekretnini iz čl. 1. t. 2. ovog ugovora zabilježba će se izvršiti po uknjižbi iste (odnosno suvlasničkog dijela iste) na primatelja uzdržavanja, a nastavno u st. 2. tog članka 4. navedeno da primatelj uzdržavanja potpisom ovog Ugovora ovlašćuje davatelja uzdržavanja da na nekretninama iz čl. 1. ovog Ugovora bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim i drugim javnim knjigama upis prava vlasništva s imena primatelja uzdržavanja na ime i vlasništvo davatelja uzdržavanja, a nakon smrti primatelja uzdržavanja.

Osnovom navoda stranaka, te provedenih dokaza uvidom u dokumentaciju u spisu i priključene spise predmeta ovog suda broj O-112/18 (O-1181/16; O-1719/15; O-1602/96) i broj P-294/6, sud utvrđuje:

- da je prednje navedeni stan na II. katu, ukupne površine 80,93 m2, u zgradi u Č., T. … sagrađenoj na katastarskoj čestici:j 3433/8, bio upisan u podulošku knjige položenih ugovora broj 1473, k.o. Č., kao samovlasništvo A. N., supruge prednje navedenog J. N. i majke parničnih stranaka tj. tužiteljice M. S. i tuženika A. N.;

- da je A. N. umrla dana 6. listopada 1995. i da je ostavinski postupak iza iste vođen u predmetu ovog suda broj O-112/18 (O-1181/16; O-1719/15; O-1602/96), u kojem je rješenjem broj O-1602/96-3 od 3.3.1997. odlučeno da ostavina iza pok. N. A. neće se raspravljati jer prema podacima iz smrtovnice ista u času smrti nije bila vlasnik nikakve imovine;

- da je naime, A. N. svom svojom imovinom raspolagala u korist svoje kćeri M. S. r. Novak /ovdje tužiteljice/ Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 27. lipnja 1994.;

- da je u postupku vođenom u predmetu ovog O. suda u Č. broj P-294/96 po tužbi J. N. i ovdje tuženika A. N., protiv ovdje tužiteljice M. S. kao tuženice, presudom ovog O. suda u Č. broj P-294/96-73 od …. raskinut prednje navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 27. lipnja 1994., sklopljen između A. N. kao primateljice uzdržavanja i ovdje tužiteljice M. S. kao davateljice uzdržavanja /toč. 1. I. izreke/, te utvrđeno da je J. N. (a s osnova bračne stečevine) suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane u podulošku broj 1473 k.o. Č., stan na II. katu, ukupne površine 80,93 m2, u zgradi u Č., T. 6, sagrađenoj na katastarskoj čestici broj 3433/8, te određeno da zemljišno-knjižni odjel ovog O. suda u Č. po pravomoćnosti ove presude u zemljišnoj knjizi prenese navedeni suvlasnički dio u ½ dijela sa imena pokojne N. A. na N. J., a da drugih ½ dijela navedene nekretnine ostaje upisane na N. A. i ulazi u ostavinsku raspravu pokojne N. A. /točka 1. II. izreke/; da je  presudom Ž. suda u V. broj Gžx-31/2011-7 od 22. svibnja 2012. odbijena žalba tužene M. S. /ovdje tužiteljice/ kao neosnovana i potvrđena presuda O. suda u Č. broj P-294/96-73 od 06. veljače 2009.;

- da na temelju prednje navedene pravomoćne presude rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovog O. suda u Č. broj ZS-2/13 od 14.01.2013. u podulošku broj 1473 k.o. Čakovec, na nekretninama N. A. - prednje navedenom stanu, dopuštena i provedena uknjižba prava vlasništva na ½ dijela za korist N. J.;

- da je povezivanjem knjige položenih ugovora i zemljišne knjige predmetni stan sada upisan u zemljišnoj knjizi ovog suda, u z.k. ul. broj 7868 k.o. Č., Etažno vlasništvo s određenim omjerima, čest. br. 448/1/1/2 stambena zgrada T. od 2932 m2, dvorište T. od 1440 m2, ukupne površine od 4372 m2; Suvlasnički dio: 8093/545251 Etažno vlasništvo (E-53): Trosoban stan, ulaz 6, II kat desno, NKP 80,93 m2 sa lođom i pripadajućim spremištem u prizemlju;

- da je J. N. umro dana 1. listopada 2015.;

- da je na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 04.05.2010. i Smrtnog lista iza pok. J. N., rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovog O. suda u Č. broj Z-6474/2018 od 18.10.2018. u navedenom z.k. ul. broj 7868 k.o. Č., čest. br. 448/1/1/2 stambena zgrada T. od 2932 m2, dvorište T. od 1440 m2, ukupne površine od 4.372 m2; u 8093/545251 dijela, povezano s etažnim vlasništvom (E-53): Trosoban stan, ulaz 6, II kat desno, NKP 80,93 m2 sa lođom i pripadajućim spremištem u prizemlju, u ½ dijela, na nekretninama N. J., dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist N. A., ovdje tuženika;

- da je glede preostalog suvlasničkog dijela od ½ dijela navedenog stana, koji je ušao u ostavinsku imovinu iza pok. A. N., nastavljen ostavinski postupak iza iste, te obzirom na oporuku pok. A. N. od 29. lipnja 1994. kojom je A. N. raspolagala u korist kćeri M. S. /ovdje tužiteljice/, a A. N. /ovdje tuženik/ kao zakonski nasljednik zatražio nužni dio, rješenjem ovog O. suda u Č. posl. broj O-112/18-4 od 28. veljače 2018. odlučeno da navedeni stan u ½ dijela, nasljeđuju ovdje tužiteljica u 4/6 dijela i ovdje tuženik u 2/6 dijela, koje je rješenje preinačeno rješenjem Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž-484/18-2 od 12. srpnja 2018. na način da ovdje tužiteljica nasljeđuje u 5/6 dijela, a ovdje tuženik u 1/6 dijela;

- da je prednje navedeno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. A. N. provedeno u zemljišnoj knjizi ovog suda rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. broj Z-7931/18; Ozn. broj O-112/18 od 16.10.2018.;

- da slijedom navedenih odluka i provedbe zemljišnoknjižnih upisa, u z.k. ul. broj 7868 k.o. Čakovec,  čest. br. 448/1/1/2 stambena zgrada T. od 2932 m2, dvorište T. od 1440 m2, ukupne površine od 4.372 m2; u 8093/545251 dijela, povezano s etažnim vlasništvom (E-53): T. stan, ulaz 6, II kat desno, NKP 80,93 m2 sa lođom i pripadajućim spremištem u prizemlju, kao suvlasnici sada su upisani N. A., ovdje tuženik u 7/12 dijela (6/12 dijela i 1/12 dijela, te S. M., ovdje tužiteljica, u 5/12 dijela.

              Osnovom iznesenog nedvojbeno je da je suvlasnički udio od ½ dijela (6/12 dijela), predmetnog stana u Č., koji je tuženik stekao temeljem U. o doživotnom uzdržavanju od 4. svibnja 2010., sklopljenog sa ocem parničnih stranaka J. N., predstavljao bračnu stečevinu navedenog J. N., kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom ovog O. suda u Č. broj P-294/96-73 od 06. veljače 2009.

              Točno je, kako to iznosi tužiteljica, da je navedena presuda broj P-294/96-73 od 6. veljače 2009. postala pravomoćna tek 2012, znači nakon sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanja od 4. svibnja 2010., te je točno i to da u vrijeme sklapanja tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju suvlasništvo J. N. navedene nekretnine – stana u Č., T. 6, nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi, odnosno knjizi položenih ugovora.

              Međutim, tvrdnja tužiteljice da prilikom sklapanja tog Ugovora o doživotnom uzdržavanja sada pokojni J. N. nije bio suvlasnik toga stana, je neosnovana.

              Točni su doduše navodi tužiteljice da se pravo vlasništvo nekretnine sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) stječe upisom u zemljišne knjige, no isto nije od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

              Naime, obzirom da je u postupku provedenom u navedenom predmetu ovog suda broj P-294/96 utvrđeno da je taj stan stečen 1993. godine za vrijeme trajanja bračne zajednice A. N. i J. N., isti prema odredbama čl. 277. u svezi s čl. 299. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 59/90) predstavlja zajedničku imovinu A. N. i J. N., slijedom čega je već od dana stjecanja te zajedničke imovine J. N. bio suvlasnik toga stana, i to vanknjižni suvlasnik, u neodređenom omjeru, budući se suvlasnički udjeli u zajedničkoj imovini utvrđuju prema doprinosima bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, te su u konkretnom slučaju ti suvlasnički udjeli utvrđeni gore navedenom presudom broj P-294/96-73 od 6. veljače 2009., potvrđenom presudom Ž. suda u V. broj Gžx-31/2011-7 od 22. svibnja 2012.

Stoga se u konkretnom slučaju, prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanja od 4. svibnja 2010., glede navedenog stana nije radilo o raspolaganju budućom imovinom, već o raspolaganju tada vanknjižnim suvlasništvom J. N., u neodređenom suvlasničkom omjeru, te je u čl. 1. st. 2. toga Ugovora o doživotnom uzdržavanju i navedeno da se radi o vanknjižnom suvlasništvu J. N., kao primatelja uzdržavanja, te u čl. 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju utanačeno da primatelj uzdržavanja časom svoje smrti ustupa davatelju uzdržavanja pravo vlasništva cijelog (su)vlasničkog udjela te nekretnine – stana, koji će na njega biti upisan nakon konačnog razrješenja imovinskih odnosa iza pok. A. N., a koji je suvlasnički udio naknadno i upisan u knjizi položenih ugovora na ime J. N., i to od ½ dijela, rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda  broj ZS-2/13 od 14.01.2013. temeljem pravomoćne presude ovog suda broj P-294/96-73 od 6. veljače 2009. Ovdje valja istaknuti da navedena presuda predstavlja samo deklaratorno utvrđenje već od ranije postojećeg prava suvlasništva J. N. u navedenoj nekretnini, kao udjela u zajedničkoj imovini njega i A. N..

Nadalje, nedvojbeno je da je J. N., a kao suprug A. N., bio njezin zakonski nasljednik, te je u ostavinskom postupku iza A. N., a obzirom na oporučno raspolaganje iste, J. N. kao zakonski nasljednik imao pravo i mogućnost zatražiti nužni dio iz ostavinske imovine pok. A. N. (kako je to učinio ovdje tuženik A. N.), a koju je ostavinsku imovinu pok. A. N. činio suvlasnički udio od ½ dijela navedenog stana u Č.. Iz iznesenog je razvidno da je stoga J. N., osim suvlasničkog udjela u predmetnom stanu s osnova bračne stečevine od ½ dijela (6/12 dijela), mogao steći, da je to htio, i daljnji suvlasnički udio od 1/6 dijela s osnova nužnog dijela ostavinske imovine A. N., pa je i slijedom toga jasno zašto u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 4. svibnja 2010. nije bio naveden točan suvlasnički udio J. N. u predmetnoj nekretnini, a imajući u vidu da u to vrijeme ostavinski postupak iza pok. A. N. nije bio dovršen. Obzirom da se prema odredbama čl. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 35/15, 14/19) nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti, Josip Novak bi u slučaju ostvarenja prava na nužni dio iz ostavinske imovine pok. A. N. a u odnosu na po toj osnovi stečeni suvlasnički udio u navedenom stanu, suvlasnik bio od dana smrti pok. supruge A. N., te se također ne bi radilo o budućoj njegovoj imovini.

Kada bi se pak i radilo o budućoj imovini /a po mišljenju suda se ne radi/, predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u smislu odredbe članka 579. ZOO-a, može biti i buduća imovina, a što potvrđuje po tuženiku citirani navod Prof. dr.sc. V. G. iz K. zakona o obveznim odnosima, te i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2082/99 od 21.8.2002. /donesena tijekom primjene ranije važećeg članka 116. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/13, 163/03) kojim je do 1. siječnja 2006. bila u bitnome istovjetno uređena materija ugovora o doživotnom uzdržavanju/.   

Na temelju svega iznesenoga, sud utvrđuje da po tužiteljici osporene odredbe čl. 1. st. 2., čl. 2. i čl. 4.  st. 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. svibnja 2010. nisu protivne prisilim propisima, a niti su protivne Ustavu Republike Hrvatske ili moralu društva, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, neosnovan, a posljedično tome neosnovan je i po tužiteljici postavljeni tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja. 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

O  naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa).

              Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu od 11.10.2019. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 5.12.2019. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 9.7.2020. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9. t.1. Tarife), te poreza na dodanu vrijednost na iznos od ukupno 2.250,00 kuna, po stopi od 25%, u iznosu od 562,50 kuna (Tbr. 42. Tarife), ukupno 2.812,50 kuna.

Čakovec, 19. kolovoza 2020.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

 

O tom obavijest:

1. tužiteljica po punomoćnicima

2. tuženik po punomoćnicima