- 1 -              II Kž 384/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 384/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića  kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene K. P. Š., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 2. rujna 2020. broj Kov-29/20-5 (Kov-28/20) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljene K. P. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru od 2. rujna 2020. broj Kov-29/20-5 (Kov-28/20) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice protiv okrivljene K. P. Š., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. produljen je istražni zatvor protiv okrivljene K. P. Š., koji se temelji na odredbi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena K. P. Š. po braniteljici, odvjetnici D. K. Š., s prijedlogom da "izvanraspravno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske odluči kako razlozi radi kojih je istražni zatvor produljen nisu opravdani te ukine rješenje o produljenju Istražnog zatvora i optuženicu odmah pusti da se brani sa slobode".

 

Žalba okrivljenice nije osnovana.

 

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljene K. P. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Osnovana sumnja da bi okrivljenica počinila kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz njenog priznanja koje je u skladu sa svim do sada prikupljenim dokazima priloženim podnesenoj optužnici.

 

Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenica ponoviti kazneno djelo s obrazloženjem da je bez obzira da njenu dosadašnju neosuđivanost, već procesuirana za tri kaznena djela razbojništva gdje su joj već izrečene mjere opreza i to neposredno prije počinjenja kaznenih djela razbojništva za koja se tereti u ovom kaznenom postupku. Kada se uz navedeno uzme u obzir i da iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da je okrivljenica u trenutku počinjenja kaznenih djela bila smanjeno ubrojiva, da je kaznena djela počinila pod odlučujućim djelovanjem opijata te da postoji opasnost da bi zbog svog psihičkog stanja i ovisnosti mogla počiniti teže kazneno djelo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenice.

 

Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenice da je, s obzirom da je do sada neosuđivana, priznala počinjenje kaznenih djela za koja se tereti, da je i sama žrtva nepovoljnih životnih okolnosti te da je ponašanjem u istražnom zatvoru manifestirala volju da se pridržava svega što joj se naloži, ne postoji opasnost da bi puštanjem na slobodu ponovila kazneno djelo.

 

S obzirom na sve navedene okolnosti pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i obrazložio i da se svrha istražnog zatvora ne bi se mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, a s obzirom na težinu kaznenog djela za koja se tereti okrivljenica, kaznu koja se može očekivati u postupku te potrebu određivanja istražnog zatvora, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

Iz navedenih razloga žalba okrivljenice nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenice je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 18. rujna 2020.