- 1 -              III Kr 85/2020-3

Broj: III Kr 85/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. D. J., zbog kaznenog djela iz čl. 323.a Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 13. studenog 2018. broj K-195/17-18 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 26. veljače 2020. broj Kž-27/2019-6, u sjednici održanoj 18. rujna 2020.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. D. J. je zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a KZ/11, na temelju tog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Protiv te pravomoćne presude os. D. J. je putem braniteljice R. P., odvjetnice iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da „…Vrhovni sud RH, nakon što utvrdi sve činjenice zbog navedenih povreda ukine presudu protiv koje se podnosi ovaj zahtjev.“

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u uvodu zahtijeva ne ističe žalbene osnove zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek, u smislu odredbe čl. 517. st. 1. ZKP/08 može podnositi, ali se iz sadržaja zahtjeva dade zaključiti da on u biti zahtjev podnosi zbog teških povreda ustavnih i konvencijskih prava zajamčenih ustavom iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08 te povreda prava na obranu na raspravi i povreda u drugostupanjskom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Naime, osuđenik u zahtjevu citira čitav niz ustavnih i konvencijskih odredbi (čl. 29. st. 2. al. 4., čl. 141.c st. 3. Ustava Republike Hrvatske, čl. 6. st. 1. i 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 20. i čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 48. st. 2. i čl. 51. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, te odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i Suda Europske unije u Luxemburgu, ali se u suštini svi njegovi prigovor svode na to da on smatra da mu je u tijeku prvostupanjskog postupka povrijeđeno pravo na besplatnog branitelja, da nije bio nazočan javnoj objavi presude i da mu drugostupanjski sud nije odgovorio na sve njegove žalbene prigovore, što je sve rezultiralo teškim povredama ustava i pravilima međunarodnog prava kao pravnim stečevinama Europske unije.

Međutim, kada se analiziraju ovi konkretni prigovori proizlazi da niti jedan od njih nije osnovan.

Naime, u pogledu povreda prava na besplatnog branitelja koji je prigovor osuđenik isticao u žalbi, drugostupanjski mu je sud u svojoj odluci Kž-27/2019-6 od 26. veljače 2020. (str. 2. 5.-8. odlomak) vrlo argumentirano dogovorio, a koje razloge kao stručne prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Dakle, kada je optuženik primivši prethodno pouku o pravima u kojoj je bio upoznat da, ukoliko za to postoje zakonski uvjeti, postoji mogućnost da mu se postavi branitelj po službenoj dužnosti, odnosno tzv. besplatni branitelj, a on pri prvom ispitivanju (list 72.-76.) izjavi da će se braniti sam i da ne želi branitelja, te ponovo na raspravi izjavljujući da je primljene pouke o pravima razumio, ne zatraži da mu se postavi branitelj na trošak proračunskih sredstava, odnosno besplatni branitelj, jasno je da nema govora o tome da mu je povrijeđeno pravo na obranu. Osuđenik promašeno u nastojanju da argumentira svoj tvrdnju o povredi prava na branitelja citira novinski članak koji se odnosi na obveznu obranu, kada se neovisno o stavu optuženika, zbog težine kaznenog djela, optuženoj osobi u toj fazi postupka mora osigurati obvezna obrana.

Jednako tako, u citiranoj odluci drugostupanjski je sud osuđeniku pravilno odgovorio (str. 2., odlomak 9.-10.) na žalbeni prigovor koji sada ponavlja u zahtjevu da nije obaviješten o trenutku kada će presuda biti javno objavljena i da stoga nije pristupio na objavu jer je iz raspravnih zapisnika utvrđeno da je osuđenik bio nazočan raspravi od 13. studenog 2018. na kojoj je obaviješten da će objava presude biti slijedećeg dana. Dakle, kako osuđenik, iako uredno obaviješten, svojevoljno nije nazočio objavi presude (l – 153) nema govora o povredi prava na javno izricanje presude.

Na sve ove postupovne i ostale prigovore činjeničnog i pravnog karaktera koje je osuđenik isticao u žalbi mu je sud drugog stupnja odgovorio, tako da je promašen i ovaj osuđenikov prigovor da nije dobio obrazloženu sudsku odluku., kao i prigovor da drugostupanjski sud nije citirali niti jedan slučaj prakse Ustavnog suda i međunarodnih tribunala jer u konkretnom slučaju za to doista nije bilo nikakve potrebe budući da nije postojala niti jedna dubiozna okolnost koja bi ukazivala na povrede ustavnih i konvencijskih prava.

U ostalom dijelu zahtjeva (str. 4.) osuđenik iznosi prigovore kojima nastoji dovesti i u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja iz pravomoćne presude, što su prigovori činjeničnog karaktera iz kojih se ovaj izvanredni pravni lijek u smislu odredbe čl. 517. ZKP/08 ne može podnositi.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 18. rujna 2020.

                            Predsjednik vijeća:

                            Ratko Šćekić, v.r.