- 1 -              II Kž 392/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 392/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 2020. broj Kov-Us-Iz-22/20 (Kov-Us-26/20) o produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog Z. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 2020. broj Kov-Us-Iz-22/20 (Kov-Us-26/20) o produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog M. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. u vezi s člankom 98. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) protiv okrivljenog Z. Š. produljena je primjena mjera opreza zabrane napuštanja boravišta u Z., i obveze javljanja VIII. policijskoj postaji Z., svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, počevši od 3. kolovoza 2020. te je okrivljenik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjera opreza one zamijeniti istražnim zavorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. Š. po braniteljici odvjetnici V. R., s prijedlogom da "drugostupanjski sud usvoji žalbu II-okrivljenog te preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda".

 

Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

Naime, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. Š., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je isto tako pravilno utvrdio i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1. i  3. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud detaljno je obrazložio postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti i koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik pobjeći s obrazloženjem da se radi o državljaninu Republike Slovenije, s prebivalištem u L., koji za Republiku Hrvatsku nije vezan nikakvim osobnim ili poslovnim vezama, a ovo pogotovo i kad se uzmu u obzir i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret. Navedeni razlozi i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog predstavljaju dostatne i relevantne razloge za određivanje istražnog zatvora okrivljeniku.

 

Međutim, prvostupanjski sud pravilno nadalje utvrđuje, imajući u vidu da je okrivljenik u istražnom zatvoru proveo gotovo dva mjeseca i tijekom istrage priznao počinjenje kaznenog djela, što je na njega zasigurno utjecalo da shvati ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi, da se i izrečenim mjerama opreza kao mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika u kaznenom postupku može ostvariti svrha istražnog zatvora.

 

Neosnovano okrivljenik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud donošenjem pobijane odluke zanemario ustavno načelo razmjernosti jer nije uzet u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se prema podacima iz spisa može očekivati i potrebe određivanja istražnog zatvora, s obzirom da je u ovom konkretnom slučaju istražni zatvor okrivljeniku trajao manje od dva mjeseca nakon čega je zamijenjen mjerama opreza.

 

Neosnovani su i navodi žalbe okrivljenika da mu mjera opreza zabrane napuštanja boravišta onemogućava potrebno liječenje i podizanje lijekova u Republici Sloveniji, čiji je državljanin, kao i liječenje u Splitu, s obzirom na same navode njegove žalbe da mu je za vrijeme trajanja mjera opreza u više navrata od strane sutkinje istrage odobreno napuštanje Republike Hrvatske i odlazak u Republiku Sloveniju.

 

Što se tiče navoda okrivljenika da on trenutačno ne boravi u Republici Hrvatskoj isključivo u vezi s vođenjem predmetnog kaznenog postupka jer iz brojnih tajnih mjera priloženih spisu proizlazi da je on kroz čitavo inkriminirano razdoblje živio u Republici Hrvatskoj na adresi …, te tek povremeno odlazio na teritorij Republike Slovenije, ističe se da iz činjeničnog opisa optužnice proizlazi osnovana sumnja da je boravak okrivljenika u Republici Hrvatskoj bio vezan uz činjenje kaznenog djela za koje se tereti, a koje je otkriveno i za koje je i podnesena optužnica.

 

Za procjenu opasnosti od bijega kod okrivljenika za sada su bez značaja navodi okrivljenika kako je priznao počinjenje kaznenog djela te da su u tijeku pregovori s USKOK-om oko postizanja sporazuma o krivnji i kazni.

 

Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 18. rujna 2020.