- 1 -              II Kž 391/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 391/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M.1, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 31. srpnja 2020. Kv I-42/2020 (K-25/2020) o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. rujna 2020.  

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog I. M.1

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. M.1, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. (a pravilno: članka 98. stavka 6.) i članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 2., 4., 5. i 9. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je produljena primjena mjera opreza i to zabrana posjećivanja obiteljske kuće i područja oko nje unutar 10 metara od žrtve I. M.2 na adresi u K. Š. (članak 98. stavak 2. točka 2. ZKP/08.), zabrana približavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom I. M.2 na najmanjoj udaljenosti od dva metra (članak 98. stavak 2. točke 4. i 5. ZKP/08.) te zabrana uhođenja i uznemiravanja žrtve I. M.2 (članak 98. stavak 2. točka 9. ZKP/08.). Na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da će naložene mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti (pravilno je: izvršnosti) presude. Ujedno je određeno da će se navedene mjere izvršavati u skladu s člankom 100. stavkom 2. ZKP/08. i člancima 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza (,,Narodne novine“ broj 92/09. i 66/14.) te da će ovlašteni djelatnik Policijske postaje, u skladu s odredbom članka 101. stavka 1. ZKP/08., provjeriti i izvijestiti sud svakih osam dana  izvršava li optuženik navedene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 9. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. M.1 po branitelju, odvjetniku M. V., s prijedlogom da se pobijano rješenje ,,ukine, okrivljeniku ukinu ili bar ublaže određene mjere opreza“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je u odnosu na optuženog I. M.1 i nadalje opravdana primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4., 5. i 9. ZKP/08.

 

Pri tome je prvostupanjski sud, prije svega, pravilno prethodno utvrdio da u konkretnom slučaju osnovana sumnja da je optuženik počinio terećena kaznena djela, kao opća pretpostavka za primjenu mjere opreza kao svrhovite zamjene za mjeru istražnog zatvora, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji i to upravo onih materijalnih i personalnih dokaza koji su pobrojani u obrazloženju pobijanog rješenja.

 

Isto tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo, odnosno da i dalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere opreza. Potkrjepu takvom utvrđenju prvostupanjski sud s pravom nalazi u činjenici da se optuženik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju svog nećaka, dakle, bliskog srodnika koji živi u njegovoj neposrednoj blizini, pri čemu između njih već duže vrijeme postoji sukob i netrpeljivost te neriješeni imovinskopravni odnosi koji su i bili povod za počinjenje predmetnog kaznenog djela. 

 

Prema tome, pritom imajući na umu da je optuženik do sada kazneno neosuđivan te u zreloj životnoj dobi, zajedno s odredbom članka 95. stavka 1. ZKP/08. kojom je propisano da se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je primjena određenih mjera opreza prema optuženom I. M.1 i nadalje nužna jer će se upravo primjenom tih mjera, onemogućiti neposredan kontakt između optuženika i oštećenika, a time ujedno i otkloniti mogućnost ponavljanja djela.

 

Žalbeni navodi optuženika da ga oštećenik ,,pod svaku cijenu“ želi isprovocirati da neprimjereno reagira i prekrši naložene mu mjere opreza, s čim u vezi mu je oštećenik uputio i ozbiljne prijetnje smrću, zbog čega se protiv oštećenika vodi kazneni postupak te su mu određene mjere opreza zabrane približavanja i uznemiravanja optuženika, ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Štoviše, navedeno samo potvrđuje njihov problematičan odnos, a time i postojanje svih zakonskih uvjeta za produljenje u izreci ovog rješenja naloženih mjera opreza.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti daljnje žalbene tvrdnje optuženika da mjere opreza bespogovorno poštuje te da traju već šest mjeseci ne dovode u pitanje osnovanost prvostupanjske odluke niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđena koja od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 18. rujna 2020.