1                            Poslovni broj Gž-1985/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1985/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, po sucu Branki Guljaš, u građansko pravnoj stvari tužitelja J.M. iz C. (G.), OIB ..., zastupanog po punomoćniku A.M., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D., M., P. i D. iz G., protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., Z., OIB ..., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 45 Pn-591/17-33 od 19. prosinca 2019., 17. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 45 Pn-591/17-33 od 19. prosinca 2019.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Z., OIB: ... da na ime naknade štete isplati tužitelju J.M. iz C. (G.), OIB: ... iznos od 24.300,00 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na tanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i naknadi tužitelju troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana."

 

Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati sudu pravog stupnja na ponovno suđenje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Iz predmetnog je spisa razvidno da je tužitelj 24. veljače 2017. podnio tužbu radi naknade štete u ukupnom iznosu od 24.300,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. U tužbi je naveo da je šteta nastala tijekom 2014., 2015. i 2016. kao posljedica slijevanja oborinskih voda sa nekretnine upisane u ZK uložak br. 360 k.o. C., u naravi pruga u C., u vlasništvu RH, kojom upravlja tuženik HŽ infrastruktura d.o.o. iz Z. na nekretnine koje tuženik ima u posjedu.

 

Tužitelj navodi da tuženikova odgovornost kao upravitelja željezničke infrastrukture proizlazi iz odredbi čl. 7 Zakona o željeznici (NN 123/03, 30/04, 153/05, 79/07, 120/08 i 75/09; u daljnjem tekstu ZŽ) iz koje je razvidno da je tuženik dužan održavati uz ostalu željezničku infrastrukturu i jarke i odvodne kanale, a što nije činio uslijed čega mu je nastala znatnija imovinska šteta.

 

Nadalje je razvidno da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije, osporavajući pri tome odgovornost za štetu, kao i visinu tužiteljeve tražbine.

 

Prvostupanjski sud je u provedenom postupku ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u tom predmetu, a sve izvedene dokaze ocijenio na način određen čl. 8. ZPP-a.

 

Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tužitelj posjednik nekretnina opisanih u z.k.ul.br. 261 k.o. C. i to k.č.br. 336/1, kuća br. 36 sa dvorištem sa 125 čhv, u naravi kuća i gospodarske zgrade i kčbr. 336/2 livada, ograda sa 791 čhv, u zemljišno zemljišnoknjižnom vlasništvu njegove majke M.M.. Nadalje je utvrđeno da se nedaleko od istih nalazi više zemljišno knjižnih čestica na kojima je nekoć prolazila pruga, pa tako i čestica koju je tužitelj naveo u tužbi, a koja se u zemljišnim knjigama vodi pod brojem br 706/1, u naravi pruga u C. u vlasništvu RH, s upisom tuženika kao upravitelja tog zemljišta. Utvrđeno je iskazom svjedoka i tužitelja kao stranke da već više od 20 godina na toj pruzi nije viđeno prometovanje vlakova, a provedenim očevidom i provedenim geodetskim vještačenjem utvrđeno je i da pruga više faktički niti ne postoji na tom mjestu.

 

Nadalje je utvrđeno i da je sukladno ZŽ tuženik 15. lipnja 2008. sklopio s RH Ugovor o upravljanju željezničkom infrastrukturom (dalje: Ugovor) kojime se reguliranu međusobna prava i obveze u odnosu na upravljanje željezničkom infrastrukturom, te da je odredbom čl. 2 st. 4 Ugovora određeno da se pod željezničkom infrastrukturom podrazumijeva postojeća i planirana željeznička infrastruktura, dok dijelovi infrastrukture koji nemaju status javnog dobra u općoj uporabi i nisu u vlasništvu RH, kao i trajno zatvorena željeznička infrastruktura nisu predmet Ugovora.

 

Uvidom pak u Odluku Vlade RH o razvrstavanju željezničkih pruga od 9. siječnja 2014. utvrđeno je da se predmetna pruga ne nalazi na popisu razvrstanih pruga na području RH (međunarodne i lokalne pruge).

 

Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, a suprotno istaknutim žalbenim navodima tužitelja, ovaj sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti i ocijenio da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

Naime, i po ocijeni ovog suda ne postoji obveza tuženika da tužitelju naknadi eventualnu štetu koja je nastala slijevanjem oborinskih voda s nekretnine u vlasništvu RH na nekretninu u tuženikovom posjedu. To stoga što se sukladno gore navedenim propisima tuženikova obveza održavanja željezničkih pruga i željezničke infrastrukture odnosi samo na postojeću i planiranu željezničku infrastrukturu, ali ne i na trajno zatvorenu željezničku infrastrukturu kao u predmetnom slučaju.

 

Kako iz izloženog proizlazi da nisu dokazane pretpostavke odgovornosti tuženika za nastalu štetu, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kad je odbio tužbeni zahtjev čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08.).

 

Žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe samo da je u zemljišnim knjigama upisano da tuženik upravlja predmetnim zemljištem, ne dovode u sumnju zakonitost pobijane presude, jer se u žalbi ne navode okolnosti koje bi mogle dovesti do drugačijeg presuđenja ove pravne stvari.

 

Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci osnovom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Osijek, 17. rujna 2020.

 

Sudac

Branka Guljaš, v.r.