Poslovni broj: Kžzd-75/2020-5

1

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Kžzd-75/2020-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R VA T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovoga suda Bruna Kleina kao predsjednika vijeća te Marie Majić i Zorana Kežića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Dražena Lovretića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B., zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kzd-42/2020 od 17. lipnja 2020., u sjednici održanoj 17. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i preinačuje presuda prvostupanjskog suda u odluci o kazni na način da se optuženom I. B. prihvaćaju po prvostupanjskom sudu prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, za koje je tom presudom proglašen krivim, i to za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, opisano pod točkom 1. izreke, kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, a opisano pod točkom 2. izreke, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, opisano pod točkom 3. izreke, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11, opisano pod točkom 4. izreke, kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, nakon čega se optuženi I. B., na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 uz primjenu odredaba članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom I. B., u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen, uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. veljače 2020. do 2. lipnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Splitu je proglasio krivim optuženog I. B. zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, dva kaznena djela prijetnje i to jedno iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2.KZ/11 te jedno iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11. Za svako kazneno djelo prvostupanjski sud je optuženiku utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 140. stavka 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca. Potom je optuženom I. B., na temelju članka 177. stavka 2. uz primjenu odredaba članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, izrečena (iako je pravilno da je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora) jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a primjenom odredbi članka 56. stavka 1. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda, na način da mu se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti, ako u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 odlučeno je da će se optuženom I. B. u jedinstvenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. veljače 2020. do 2. lipnja 2020.

 

Na temelju članka 148. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi I. B. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. D. B. u iznosu od 1.800,00 kuna te iznos paušalne svote od 400,00 kuna.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o uvjetnoj osudi, predlažući da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda i optuženika osudi na "kaznu zatvora u primjerenom trajanju".

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali da je "prema optuženiku primijenio preblagu sankciju". U žalbi se navodi i to kako prvostupanjski sud na strani optuženog I. B. nije cijenio, kao otegotne okolnosti, što je počinio dva kaznena djela na štetu svojeg djeteta L. B., dok u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. i 1. KZ/11 da je prvostupanjski sud propustio cijeniti, kao otegotne okolnosti, razdoblje od šest godina unutar kojeg je činio navedeno  djelo i brojnost počinjenih kaznenih djela.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud doista precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika u vidu priznanja počinjenih kaznenih djela, izraženog kajanja, ispriku za počinjeno kazneno djelo oštećenoj žrtvi M. Ć. te da do sada nije osuđivan.

 

Naime, činjenica priznanja počinjenih kaznenih djela nije takvog značaja da bi dovela do blažeg kažnjavanja optuženika i izricanja uvjetne osude, budući da iz dokaza provedenih tijekom rasprave, i bez priznanja optuženika, neprijeporno proizlazi njegova krivnja za inkriminirana djela. Dakle, svojim priznanjem optuženik nije u značajnoj mjeri  olakšao vođenje kaznenog postupka niti ubrzao njegovo okončanje.

 

Nasuprot tome, prvostupanjski sud na pravilan i odgovarajući način je na strani optuženika kao otegotnu okolnost cijenio to što su oštećene žrtve A. P. i Z. P. zainteresirane za kazneni progon optuženika. Međutim, to što je optuženik kazneno djelo počinio na štetu svojeg djeteta L. B., ne može se smatrati otegotnom okolnošću, budući da ta činjenica predstavlja zakonsko obilježje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, a kako to neutemeljeno navodi državni odvjetnik u žalbi.

 

No, odlučujući o kaznenoj sankciji prvostupanjski sud propustio je cijeniti kao otegotnu okolnost izrazitu grubosti, bezobzirnost te upornost u činjenju kaznenih djela posebno povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, kojeg je počinio na način što je izložio svoje dijete velikoj psihičkoj neugodi, kao i upornost u činjenju kaznenog djela nametljivog ponašanja prema oštećenoj žrtvi A. P. u razdoblju od 2013. do svibnja 2019. Stoga je državni odvjetnik u pravu kada navodi kako se izricanjem uvjetne osude  optuženiku ne može postići svrha niti specijalne, niti generalne prevencije, a niti da se takvom vrstom sankcije društvenoj zajednici ukazuje na neprihvatljivost inkriminiranog ponašanja.

 

Stav je ovog drugostupanjskog suda, kako izrečena uvjetna osuda, imajući u vidu sve konkretne okolnosti počinjenih kaznenih djela, njihovu brojnost i činjenicu kontinuiranog činjenja kaznenih djela od 2013. pa sve do veljače 2020., stupanj krivnje optuženika, nije primjerena sankcija optuženiku, posebice polazeći od načela individualizacije kazne. Stoga je za očekivati kako će se, samo jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 i da se optuženik ubuduće neće javljati kao počinitelj novih kaznenih djela, a ujedno će se izrečenom kaznom zatvora izraziti i društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se utjecati i na druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a u suglasju sa člankom 483. stavkom 1. ZKP/08.

 

U Splitu 17. rujna 2020.