1              Poslovni broj Gž R-42/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

 

              Poslovni broj Gž R-42/18-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci,u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. J. iz S. OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L.-V. i partneri u S., protiv tuženika-protutužitelja Dom..., S. O.: ..., zastupanog po punomoćnici D. J., odvjetnici u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-206/17 od 26. listopada 2017., u sjednici vijeća 17. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

1. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-206/17 od 26. listopada 2017. u točki I izreke, osim u odnosu na vraćanje tužitelja na posao odgajatelja-profesora geografije sukladno ugovoru o radu od 20. prosinca 2011.

 

2. Djelomično se prihvaća žalba tuženika-protutužitelja i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I izreke u odnosu na vraćanje tužitelja na posao odgajatelja-profesora geografije sukladno ugovoru o radu od 20. prosinca 2011., te točkama II i III izreke i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži vraćanje tužitelja na posao odgajatelja-profesora geografije sukladno ugovoru o radu od 20. prosinca 2011.

 

Raskida se ugovor o radu za radno mjesto odgojitelja-profesora Klasa:602-03/11-01/UR sklopljen 20. prosinca 2011.godine sklopljen između tužitelja B. J. i tuženika U. d. S. s danom 6. svibnja 2017.

 

Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu zaključen na neodređeno vrijeme 20. prosinca 2011., Klasa:602-03/11-01, Ur. br. 2181-77/2-11-1 koji je tuženik dao tužitelju 6. ožujka 2017., da radni odnos tužitelju nije prestao te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na posao odgajatelja – profesora geografije sve sukladno ugovoru o radu od dana 20. prosinca 2011.

 

              Točkom II izreke odbijen je u kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja radi sudskog raskida ugovora o radu za radno mjesto odgojitelja-profesora Klasa:602-03/11-01/UR sklopljenog 20. prosinca 2011. između tužitelja i tuženika s danom 6. svibnja 2017.

 

              Točkom III izreke naloženo je tuženiku-protutužitelju nadoknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

              Protiv presude žalbu je podnio tuženiku-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) predlažući da se presuda suda prvog stupnja preinači.

 

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 6. ožujka 2017. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu od 20. prosinca 2011. iz poslovno uvjetovanih razloga uz zahtjev za vraćanje na rad radi obavljanja poslova radnog mjesta odgajatelja-profesora, te protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem za naznačeno radno mjesto s danom 6. svibnja 2017.

 

U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

 

-          da su tužitelj i tuženik 20. prosinca 2011. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta odgojitelj-profesor geografije,

-          da je rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Uprave za inspekcijske poslove, Odjela za inspekcijske poslove – PJ u Splitu od 10. veljače 2012. u točki I/ izreke naređeno tuženiku da u roku od 30 dana uskladi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Doma s odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Statuta Doma i Pravilnika o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu te je u točki II/ izreke zabranjeno tuženiku da tužitelj kod njega obavlja poslove odgajatelja-profesora geografije na temelju ugovora o radu od 20. prosinca 2011. jer da je u postupku zasnivanja radnog odnosa povrijeđen zakon,

-          da je tuženik protiv citiranog rješenja podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 25. travnja 2012. te da je nastavno protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor tužbom od 25. svibnja 2012.,

-          da je presudom Upravnog suda u Splitu broj Usl-1269/12-7 od 7. ožujka 2016. odbijen tužbeni zahtjev poslodavca Dom...na poništenje naprijed citiranih rješenja resornog ministarstva,

-          da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2415/16-2 od 20. listopada 2016. odbijena žalba ovdje tuženika izjavljena protiv citirane presude Upravnog suda u Splitu,

-          da je tuženik presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zaprimio 14. veljače 2017.,

-          da je tuženik odlukom o redovnom-poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 6. ožujka 2017. tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 20. prosinca 2011. uz obrazloženje da je po zasnivanju radnog odnosa radnika na radnom mjestu odgajatelja proveden kod poslodavca inspekcijski nadzor od strane više prosvjetne inspektorice Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Uprave za inspekcijske poslove, Odjela za inspekcijske poslove, Područne jedinice Split, Samostalnog izvršitelja u Dubrovniku te da je po izvršenom nadzoru doneseno rješenje od 10. veljače 2012.godine kojim mu je naloženo da uskladi Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu i načinu rada s odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Statutom Doma i Pravilnikom o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu mu je zabranjeno da tužitelj kod njega obavlja poslove na temelju ugovora o radu od 20. prosinca 2011., koje rješenje je postalo pravomoćno donošenjem presude Visokog upravnog suda RH broj Usž-2415/16-2 postalo pravomoćno te da je zabrana izrečena u rješenju nadležne inspekcije, koja je određena u odnosu na rad radnika B. J. na poslovima odgajatelja-profesora geografije, valjani razlog za otkaz radnikovog ugovora o radu zbog organizacijskih razloga,

-          da je tuženik dopisom od 24. veljače 2017. zatražio očitovanje od Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske na namjeravanu odluku o otkazu tužitelju te da se sindikalni povjerenik protivio navedenoj odluci o otkazu,

-          da je tužitelj u vrijeme otkazivanja imao maloljetnu djecu u dobi od 3 i 5 godina,

-          da je 3. ožujka 2017. održana sjednica Domskog odbora na kojoj je dana suglasnost ravnatelju za odluku o redovnom poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju,

-          da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu i predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14-dalje: ZR).

 

Slijedom tih utvrđenja, zaključak je suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da su se ostvarili zakonski uvjeti iz čl. 115. st. 1. ZR-a za poslovno-uvjetovani otkaz uz stajalište da razlozi otkazivanja ugovora o radu tužitelju, koji se u bitnom svode na okolnost da je tuženiku prosvjetna inspekcija zabranila rad tužitelja prema ugovoru o radu od 20. prosinca 2011. zbog toga što tuženik nije uskladio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada doma s odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju i srednjoj školi, Statutom doma i Pravilnikom o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu, predstavljaju razloge za izvanredan otkaz ugovora o radu. Umjesto toga tuženik je tužitelju dao redovan poslovno-uvjetovani otkaz ugovora o radu za koji u ovom postupku nije dokazao da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz čl. 115. st. 1. ZR-a. Osim toga, sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije pružio niti dokaze iz kojih bi se mogao sa sigurnošću izvesti zaključak da je prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju vodio računa u usporednim kriterijima propisanim odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a niti je u postupku dostavio dokaze o pravilnom provođenju procedure pribavljanja suglasnosti sindikalnog povjerenika na otkaz u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama zbog čega utvrđuje da je odluka o otkazu i iz tog razloga nedopuštena.

             

Nastavno tome, s obzirom da je otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim, sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 124. st.1. ZR-a naložio je vraćanje tužitelja na rad na poslove radnog mjesta odgajatelja- profesora geografije prema Ugovoru o radu od 20. prosinca 2011.

 

Nasuprot tome, prvostupanjski sud protutužbeni zahtjev tuženika cijeni neosnovanim uz utvrđenje da nisu ispunjene pretpostavke za sudski raskid propisane odredbom čl. 125. st. 1. i 2. ZR-a. Pri tome prvostupanjski sud smatra odlučnom okolnost da u trenutku davanja poslovno-uvjetovanog otkaza tužitelju nisu postojali zakonski uvjeti koji bi opravdavali donošenje poslovno-uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju, te okolnost da novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada od 23. veljače 2017., koji je tuženik uskladio prema nalogu inspekcije, predviđa podjednake uvjete za radno mjesto odgajatelja kao i Pravilnik od 22. ožujka 2006. koji je vrijedio u vrijeme zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

 

Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2.  ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka.

 

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da otkaz ugovora o radu tužitelju nije dopušten u primjeni odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a u vezi s čl. 41. st. 1. al. 3. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“ br. 72/14 –dalje: KU) budući da u postupku otkazivanja ugovora o radu tuženik (nesporno) nije pribavio suglasnost na otkaz sindikalnog povjerenika Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, te s obzirom na nespornu okolnost da je u vrijeme otkazivanja tužitelj imao dvoje maloljetne djece mlađe od 7 godina, što je bila zapreka za otkazivanje ugovora o radu tužitelju u smislu čl. 41. st. 1. al. 3. KU-a bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika. Stoga je odluka tuženika o otkazu već samo zbog tog razloga nezakonita, koje utvrđenje tuženik žalbom konkretno ni ne osporava, zbog čega je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi u tom dijelu u primjeni odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Međutim, u odnosu na zahtjev tužitelja za njegovim vraćanjem na rad na radno mjesto odgajatelja-profesora geografije temeljem ugovora o radu od 20. studenog 2011., te u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, nije sporno da je tuženiku pravomoćnim i konačnim rješenjem nadležne inspekcije naloženo da uskladi Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu i načinu rada s odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Statutom Doma i Pravilnikom o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu uz obrazloženje da Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika u dijelu kojim se utvrđuju radna mjesta odgojitelja te s tim u vezi određuju i uvjeti stručne spreme koje odgajatelji moraju ispunjavati nije sukladan Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Pravilniku o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu, zbog čega je tuženiku nastavno zabranjeno da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta odgojitelj-profesor geografije prema Ugovoru o radu od 20. studenog 2011. Nastavno, utvrđeno je da je tuženik po pravomoćnosti i konačnosti citiranog rješenja, a prije otkazivanja ugovora o radu, sukladno danom nalogu donio Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada od 23. veljače 2017. u kojem je u čl. 26. radno mjesto odgojitelja sistematizirano na način da više nije određena vrsta stručne spreme za odgajatelja, za razliku od Pravilnika od 22. ožujka 2006. koji je u čl. 26.VII. za radno mjesto tužitelja to predviđao (profesor geografije). Dakle, proizlazi da je radno mjesto tužitelja ukinuto Pravilnikom tuženika od 23. veljače 2017. pa tužitelja nije moguće vratiti na rad na radno mjesto koje više ne postoji kod tuženika. Osim toga, tužitelj nije zahtijevao vraćanje na rad na poslove (drugog) odgovarajućeg radnog mjesta, konkretno odgojitelja, pa je prvostupanjski sud pogrešno razmatrao i komparirao poslove i uvjete radnog mjesta tužitelja (odgojitelj-profesor geografije) i radnog mjesta odgojitelja prema novoj sistematizaciji te nastavno pogrešno zaključio da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a za vraćanje tužitelja na radno mjesto odgojitelja-profesora geografije. Stoga žalbeni navodi kojima se osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da bi naznačeni poslovi bili identični nisu pravno odlučni.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje na rad na poslove naznačenog radnog mjesta i preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

Pored toga, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 125. st. 2. ZR-a kada je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu na zahtjev tuženika kao poslodavca.

Odredbom čl. 125. st. 1. i 2.  ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

Tuženik osnovano u žalbi ukazuje da okolnost što mu je pravomoćnim i konačnim rješenjem prosvjetne inspekcije zabranjeno da tužitelj kod njega obavlja poslove radnog mjesta odgojitelj-profesor geografije, koje radno mjesto je konačno i ukinuto sukladno tom rješenju predstavlja (opravdanu) okolnost koja ukazuje na nemogućnost nastavka radnog odnosa. To stoga jer uslijed izricanja takve zabrane tuženiku od strane nadležne inspekcije, ugovor o radu kojeg su stranke sklopile 20. prosinca 2011. nije moguće ispunjavati i nastavak radnog odnosa nije moguć, pa su ostvareni uvjeti za sudski raskid ugovora o radu na zahtjev tuženika kao poslodavca. Treba kazati da je tuženik kao dan prestanka radnog odnosa odredio 6. svibnja 2017., nakon što je inspekcijsko rješenje postalo pravomoćno i konačno te nakon što je tuženik zaprimio presudu Visokog upravnog suda RH u tom sporu 14. veljače 2017., pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo u cijelosti prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu i preinačiti presudu suda prvog stupnja u odnosu na taj zahtjev primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Budući da je preinačenjem presude suda prvog stupnja izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, potrebno je odlučiti o parničnom trošku stranaka. Pri tome je u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ocijenjeno opravdanim da svaka stranka snosi svoje troškove jer je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu, dok u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za vraćanje na rad nisu nastali posebni troškovi, a tuženik je u  cijelosti uspio s postavljenim protutužbenim zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu, pri čemu nije zatražio žalbeni trošak.

Iz tih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 17. rujna 2020.

 

 

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović