1

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja H. B. iz Z. OIB.., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženice L. F.-K. iz Z. OIB ..., zastupane po punomoćniku T. G., odvjetniku iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice M. n. d.o.o., OIB .., Z., . zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & L. & L., iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu umješača na strani tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 138 P-623/2020-5 od 17. travnja 2020., dana 21. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba umješača M. n. d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 138 P-623/2020-5 od 17. travnja 2020. u točki II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 80.000,00 EUR sa zakonskom zatezno kamatom po stopi i tijekom kako je pobliže navedeno u točki I izreke.

 

              U točki II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 53.266,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

 

              Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda prihvaćeno je sudjelovanje umješača M. n. d.o.o. na strani tuženice (točka I.) odbijen je zahtjev umješača za naknadu parničnog troška (točka 2. izreke), naloženo je umješaču naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i tijekom kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja (točka 3.) te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu tog suda brisanje zabilježbe spora upisane pod brojem Z-16770/2015, kojom je zabilježen spor na temelju tužbe podnesene ovome sudu 22. prosinca 2010., poslovni broj P-17630/10, i podneska tužitelja od 2. srpnja 2014. dopisom tog suda poslovni broj P-17630/10-66 od 9. veljače 2017., na nekretnini navedenoj pobliže u izreci tog rješenja (točka 4.).

 

              Protiv tog rješenja u točki II. izreke žali se umješač zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              U žalbi navodi da je tužitelj na ročištu od 11. rujna 2019. povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva nekretnine, a umješač na strani tuženika u privitku podneska od 18. rujna 2019. dostavio je sudu troškovnik za do tada nastale troškove. Navodi kako rješenje o povlačenju nije nikada doneseno, pa rok za postavljanje zahtjeva za naknadu troška za umješača nikada nije niti počeo teći. Štoviše čak i kad bi takva odluka bila ispravna sud bi bio dužan donijeti rješenje kojim odbacuje zahtjev za naknadu troška kao nepravovremen. U prilog tome tuženik ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1833/95 i Gž-422/79. Osim toga navodi da je prije povlačenja tužbe na ročištu od 11. rujna 2019. u podnesku dostavljenom sudu 1. srpnja 2019. postavio zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 7.400,00 kn uvećano za PDV od 25% odnosno ukupno 9.250,00 kn., pa je sud prvog stupnja u tom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

              Predlaže rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke preinačiti te u cijelosti priznati trošak postupka umješaču kako je zahtjevan tijekom postupka, podredno ukinuti rješenje u točki II izreke te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba postupka umješač u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi čl. 381. ZPP ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

              U ovom predmetu radilo se o eventualnoj objektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) jer iz navoda tužitelja  proizlazi da je drugi tužbeni zahtjev radi isplate, tužitelj ističe ukoliko ne bude udovoljeno prvoistaknutom tužbenom zahtjevu kojim traži utvrđenje prava vlasništva. Na ročištu za glavnu raspravu od 11. rujna 2019. tužitelj je povukao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev.

 

              Prvostupanjski sud temelji odluku na odredbi čl. 164. st. 2. u vezi čl. 158. st. 1. ZPP-a smatrajući da  je zahtjev umješača za naknadu parničnog troška nepravovremen. U obrazloženju odluke navodi da je takvo stajalište sud zauzeo iz razloga jer je umješač bio prisutan na ročištu od 11. rujna 2019. na kojem je tužitelj povukao tužbu, pa stoga bio dužan postaviti zahtjev za naknadu troškova u  odnosu na taj dio zahtjeva na tom ročištu sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a.

 

Umješač smatra da je zahtjev za naknadu parničnog postupka mogao staviti do donošenja rješenja o povlačenju tužbe.

 

              Za odgovor na navedeno pitanje relevantne su odredbe čl. 164. u vezi čl. 158. st. 1. ZPP-a.

 

              Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

 

              Odredbom čl. 164. st. 3. ZPP-a propisano je da zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

 

              Odredbom st. 8. istog članka  propisano je da u slučaju iz čl. 158. tog Zakona kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako je povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

 

              Kad se radi o povlačenju tužbe iz čl. 158. ZPP-a, tj. kada do povlačenja dođe izjavom o povlačenju, početak tijeka roka za podnošenje zahtjeva za naknadu parničnog troška ovisi o tome je li povlačenje obavljeno na ročištu ili izvan ročišta, pa u prvom slučaju zahtjev za naknadu troška stranka može postaviti na tom ročištu na kojem je došlo do povlačenja, a u drugom slučaju rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troška teče od obavijesti o povlačenju odnosno od dostave rješenja.

 

              Iz stanja spisa proizlazi da je umješač na ročištu od 11. rujna 2019. na kojem je tužitelj povukao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, bio prisutan, pa zahtjev za naknadu parničnog troška pravilnom primjenom odredbe čl. 164. st. 3. i 8. ZPP-a morao je postaviti upravo na tom ročištu.

 

              Kako umješač to nije učinio, već je to učinio protivno navedenim odredbama u roku od 15 dana od dana primitka  presude odnosno rješenja, postavljeni zahtjev nije pravodobno postavljen.

 

              Podredno i kad bi se radilo o pravovremeno postavljenom zahtjevu ni tada ne bi bio osnovan zahtjev umješača za naknadu parničnog troška.

 

              Naime, odredbom čl. 206. st. 1. ZPP-a propisano je da osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.

 

              Prema tome iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da umješač nije stranka u postupku već treća osoba koja se pridružuje jednoj od stranaka.

 

              U konkretnom slučaju parnica je dovršena povlačenjem tužbe (prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva) pa je o troškovima postupka u takvom slučaju odlučuje primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a, a koja regulira pravo na naknadu troška u slučaju povlačenja tužbe i odnosi se isključivo na stranke u postupku.

 

              Navedeno znači da M. n. d.o.o. kao umješač ne bi imao pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, ni pod pretpostavkom da je zahtjev za naknadu parničnog postupka bio pravovremeno postavljen.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu umješača odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. t. 2. ZPP-a.

 

              Presuda uda prvog stupnja i rješenje suda prvog stupnja u točki 1., 3. i 4. kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

 

             

 

U Rijeci 21. rujna 2020.

 

Sutkinja

 

Helena Vlahov Kozomara