- 1 -              I Kž 136/2019-15

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 136/2019-15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. C., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2018., broj K-53/2018., u sjednici održanoj 17. rujna 2020., u prisutnosti u javnom dijelu opt. N. C. i njegove braniteljice V. K., odvjetnice iz Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Prihvaća se djelomično žalba opt. N. C., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. N. C. zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi sa čl. 34. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, uz primjenu čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, u koju mu se kaznu, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. travnja 2018. pa nadalje.

 

              II. U ostalom dijelu žalba opt. N. C., te u cijelosti žalba državnog odvjetnika, odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom opt. N. C. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11., pa je na temelju citiranih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet godina. Primjenom čl. 54. KZ/11., vrijeme oduzimanja slobode u vezi s ovim kaznenim djelom od 27. travnja 2018. pa nadalje uračunato je u izrečenu kaznu zatvora. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka, koji se odnose na troškove liječničkih pregleda i vještačenja, u ukupnom iznosu 28.987,63 kuna, dok je oslobođen plaćanja paušalne svote.

 

              Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

              Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

Optuženik je podnio žalbu osobno i putem svojih branitelja.

 

Žalbu, putem branitelja po službenoj dužnosti M. M., odvjetnika iz Z., podnio je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Kako je, u međuvremenu, optuženik angažirao braniteljicu V. K., odvjetnicu iz Z., to je branitelj po službenoj dužnosti razriješen svoje dužnosti. U žalbi braniteljice V. K., optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni "... a sve u smislu žalbenih navoda ...". U žalbi koju je osobno podnio, optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

 

Imajući u vidu sadržaj ovih žalbi, one će se razmatrati kako jedinstvena žalba opt. N. C.

 

              Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik osobno i putem braniteljice V. K., a iz kojih odgovora proizlazi zaključak kako se predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

              Odgovor na žalbu optuženika je podnijela i punomoćnica ošt. K. B., Lj. P., odvjetnica iz Z. Međutim, oštećenik nema svojstvo stranke, nije se žalio ni zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka ni zbog imovinskopravnog zahtjeva, pa odgovor na žalbu nije ni mogao podnijeti.

 

              Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Na temelju čl. 475. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su izviješteni opt. N. C. i njegova braniteljica V. K., odvjetnica iz Z., jer su to zahtijevali, te državni odvjetnik Republike Hrvatske. Sjednici su prisustvovali opt. N. C., putem audio-video uređaja, i njegova braniteljica V. K.

 

              Žalba opt. N. C. djelomično je osnovana, i to zbog odluke o kazni, a žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

 

              Suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica vezanih uz događaj od 27. travnja 2018., a koji događaj je i predmet ovog kaznenog postupka, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pravu je žalitelj da u izreci nije opisan historijat poremećenih odnosa između optuženika i oštećenika, ali zato pobijana presuda nije ni nerazumljiva ni proturječna. Sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženi počinio kazneno djelo, kako je to i navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

 

Optuženik nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, i to teškom povredom prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer sud nije odlučivao o dokaznim prijedlozima obrane za ispitivanje I. B. i M. R. Žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi „... to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu ...“.

 

              Nema dvojbe da su jamstva sadržana u čl. 6. st. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda konstitutivni element pojma poštenog suđenja. Međutim, Konvencija kao opće pravilo ostavlja sudovima ocijeniti i obrazložiti da li je bilo potrebno pozvati predložene svjedoke (vidi Vidal protiv Belgije, serija A br. 235-B, stavak 33 ESLJP 1992). Bitno svojstvo suđenja, sadržano u njegovom konstitutivnom elementu, nije narušeno samim time što su optuženiku odbijeni određeni dokazni prijedlozi. Obrana mora svoje zahtjeva potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine (vidi Perna protiv Italije, br. 48898/99, stavak 29., ESLJP 2003). S tim u svezi se ističe kako je obrana, između ostaloga, predložila ispitivanje svjedokinja I. L. H. i E. P., provođenje medicinskog vještačenja o ozljedi optuženika koji je zadobio 26. travnja 2018., priklapanje spisa Državnog odvjetništva i provođenje rekonstrukcije na mjestu događaja. Međutim, obrana svoje prijedloge nije potkrijepila objašnjenjem zašto je izvođenje upravo tih dokaza nužno za utvrđivanje istine. Prvostupanjski sud je cijenio dokazne prijedloge obrane i odlučio odbiti neke od dokaznih prijedloga, uz jasno obrazloženje kako je provedenim dokazima činjenično stanje u cijelosti utvrđeno, a činjenice koje bi se predloženim dokazima, eventualno, mogle utvrditi nisu odlučne, ili su već utvrđene u dokaznom postupku. Isto tako, prvostupanjski sud je odbio i dokazni prijedlog obrane za izuzimanje CD snimke iz caffe bara V., uz jasno obrazloženje kako je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da je CD snimka vanjskog video nadzora iz caffe bara P., jedina postojeća snimka vanjskog nadzora.

 

Kada optuženik, u osobnoj žalbi, ističe da je sud odbio saslušati svjedoke I. B. i M. R., odnosno kada braniteljica optuženika ističe da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer sud nije odlučivao o dokaznim prijedlozima obrane za ispitivanje I. B. i M. R., onda se zanemaruje da je optuženik odustao od tih dokaznih prijedloga. Naime, optuženik je na pripremnom ročištu 4. listopada 2018. (list 404 spisa), osobno, predložio ispitivanje svjedoka I. B. i M. R. Međutim, na raspravi 21. studenog 2018. (list 490 spisa) i na raspravi 17. prosinca 2018. (list 556 spisa), izložio je kako ostaje jedino kod dokaznih prijedloga za dodatnim ispitivanjem sudsko medicinskog vještaka, vještaka balističara, razgledavanja CD snimke iz caffe bara P., CD snimke ispitivanje opt. N. C. pred VII PP Z. i provođenja psihološkog vještačenja. Prvostupanjski sud je usvojio dokazne prijedloge obrane za pregled CD snimke iz caffe bara P., provođenje dodatnog ispitivanja sudsko-medicinskog vještaka dr. med. D. M. i vještaka balističara M. M.

 

Kako dokaznog prijedloga optuženika za ispitivanje svjedoka I. B. i M. R. više nije bilo, o tome prvostupanjski sud nije niti mogao odlučivati.

 

              Optuženik nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja jer je, navodno, postupao u nužnoj obrani, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa motrišta žalitelja, bilo ispravno.

 

Kako su izrekom prvostupanjske presude označeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

              Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica, pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

              Žalitelj, uporno, tvrdi kako je prvostupanjski sud „... zanemario bitne činjenice u iskazima ...“ svjedokinja A.1 i A.2 K. te M. Č., odnosno da su njihovi iskazi “... u suprotnosti ...“ sa iskazom oštećenika i svjedokinje K. U. Nasuprot takvoj paušalnoj tvrdnji žalitelja, svjedokinje A.1 i A.2 K. te M. Č. su, u bitnome, potvrdile iskaze oštećenika i svjedokinje K. U. I ne samo to, iskazi ovih svjedokinja su u opreci sa bitnim odrednicama obrane optuženika. Naime, optuženik tvrdi da je kritične zgode postupao u nužnoj obrani jer se oštećenik „... kretao prema njemu ...“ i govorio „... sad ću ti slomiti vrat ...“, ulovio ga je, potom, za ruku u kojoj je držao pištolj „ ... u namjeri da napravi hvat ili polugu ...“. U trenutku kada je pištolj opalio, oštećenik mu je „... na udaljenosti od oko 40 cm ...“ stiskao ruku u kojoj je držao pištolj, a da mu je uspio oduzeti pištolj „... sigurno bi ga ubio ...“ (list 568 spisa). Svjedokinje, na koje se žalitelj poziva, potvrdile su bitne odrednice iskaza oštećenika i svjedokinje K. U. Tako je svjedokinja A. K.1 iskazala kako je sjedila na terasi kafića blizu ulaza na terasu, te je u jednom trenutku vidjela kako na terasu ulazi jedan čovjek i to unatraške, a bio je obučen u motorističko odijelo, a to je nedvojbeno bio optuženik. Nakon toga je vidjela dvoje ljudi na ulaznim vratima terase i taj čovjek u motorističkom odijelu je govorio "makni se makni se". Oštećenik se zaustavio na ulaznim vratima kafića. Nakon toga je optuženik u motorističkoj jakni pucao iz pištolja. Misli da je udaljenost između osobe koja je pucala i osobe u koju je pucano bila oko 1,5 m (list 477 spisa). Svjedokinja A. K.2 je iskazala kako je sjedila u kafiću „V.“ kada je u jednom trenutku ušetao optuženik u motorističkoj jakni sa kacigom u ruci, nakon par sekundi sa ceste je doletio jedan mladić crne kose i zaustavio se na ulazim vratima kafića. Optuženik je rekao "makni se makni se pucat ću" i nakon toga je uslijedio pucanj. Oštećenik se cijelo vrijeme držao za ulazna vrata terase kafića (list 478 spisa). Svjedokinja M. Č. je iskazala kako je u jednom trenutku dojurio čovjek sa kacigom u ruci sav zapuhan i znojan. Počeo je govoriti "makni se makni se ili ću pucati" i to je ponovio nekoliko puta. Svjedokinja je sjedila vrlo blizu njega i vidjela kako je optuženik izvadio mali crni pištolj i opalio (list 479 spisa). Svjedokinja V. Š. je bila u susjednom caffe baru kada je začula „čudan zvuk“  i vidjela jednu osobu sa ispruženom rukom, a druga osoba je stajala na ulaznim vratima, podigla majicu i potom istrčala.

 

Nasuprot tvrdnji optuženika, baš nitko od svjedoka na koje se optuženik poziva u žalbi, ali niti netko od drugih ispitanih svjedoka, nije vidio da bi optuženik bio napadnut, odnosno da se oštećenik, prijeteći, kretao prema optuženiku govoreći da ću mu  slomiti vrat, i da ga je potom uhvatio za ruku, kada je pištolj opalio. S druge strane, obranu optuženika je demantirao i vještak balističar M. M., koji provedenim Walker testom nije utvrdio prisutnost barutnih čestica na površini majice oštećenika, iz čega zaključuje kako je udaljenost usta cijevi od mehaničkog oštećenja na majici oštećenika, u trenutka ispaljivanja hica, iznosila preko 60 centimetara (list 559 spisa).

 

              Nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je detaljno analizirao bitan sadržaj iskaza oštećenika K. B., svjedokinje K. U., te svih ostalih ispitanih svjedoka. Nakon što je izvedene dokaze stavio u kontekst vještačkih nalaza i mišljenja, pravilno ih je ocijenio vjerodostojnim. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako je obrana optuženika neistinita i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Nije sporno da je dan prije inkriminiranog događaja, doista, došlo do fizičkog obračuna oštećenika i optuženika. Međutim, da bi se optuženik, idućeg dana, nalazio u stanju nužne obrane, trebao je biti izložen istodobnom ili izravnom predstojećem protupravnom napadu. Nasuprot obrani optuženika, ispitani svjedoci su, suglasno, iskazivali kako se oštećenik nije približavao optuženiku, već je stajao na ulaznim vratima kafića „... cijelo se vrijeme držao za ulazna vrata kafića ...“. To što je oštećenik ušao u caffe bar za optuženikom i što je dan ranije došlo do fizičkog obračuna, nije dostatno, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, za zaključak o postojanju napada. Oštećenik je ušao u caffe bar iza optuženika, bez oružja ili predmeta u rukama, i zaustavio se u trenutku kada je optuženik izvadio pištolj i repetirao ga. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako se nije radilo ni o napadu ni o izravno predstojećem napadu oštećenika. Usprkos tome, optuženik je ispalio hitac u smjeru prsa oštećenika i pogodio ga je u prednji, gornji lijevi dio trbuha, uslijed čega je došlo do ozljede želuca, gušterače, lijevog bubrega i krvarenja u trbušnu šupljinu, a smrtni ishod je otklonjen pravodobnom medicinskom intervencijom.

 

              Nasuprot stajalištu optuženika, prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano, zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

 

              U pravu je optuženik kada tvrdi da je kazna zatvora u trajanju pet godina prestrogo odmjerena, a nasuprot tome državni odvjetnik nije u pravu kada smatra da je trebalo izreći  kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

              Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

              Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnostima u kojima počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnostima u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

              S tim u svezi, prvostupanjski sud je kod optuženika, olakotnim, cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv. Otegotnim je cijenio optuženikovu raniju osuđivanost zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti i sklonost nasilnom ponašanju. Isto tako, otegotnim je cijenjeno to što optuženik nije pokazao iskrenu volju nadoknadi štetu koju je prouzročio kaznenim djelom.

 

U pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio, na odgovarajući način, cijeniti činjenicu što se radi o pokušaju, za koji se počinitelj može blaže kazniti, te optuženikovu jasno izraženu "... veliku žalost za ovaj događaj koji se odigrao i ozljede koje je oštećenik zadobio ..." (list 567 spisa). Promatrajući, u cjelini, događaj od 27. travnja 2018., zbog kojeg je optuženik proglašen krivim, valja cijeniti ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenu konkretnog kaznenog djela. S time u svezi se ističe utvrđena smanjena ubrojivost optuženika tempore criminis  zbog straha kojeg je osjećao jer je od oštećenika, dan prije počinjenja ovog kaznenog djela, zadobio tjelesne ozljede. Uostalom, i oštećenik je, opisujući taj prethodni događaj, iskazao kako je tada tražio optuženika "... u namjeri da mu pljusne šamar i da ga pljune u lice ..." (list 409 spisa), zbog neprimjerenog ponašanja prema njegovoj djevojci.

 

Naposljetku, optuženik je dostavio rješenje Ministarstva pravosuđa iz kojeg proizlazi da je, za sva kaznena djela evidentirana u evidenciji Ministarstva pravosuđa, rehabilitiran s danom 5. srpnja 2019.

 

              S obzirom na sve izloženo, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne te o svrsi kažnjavanja, kaznom zatvora u trajanju četiri godine moći će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela. Ovakvom kaznom će se utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela ali mu omogućiti i ponovno uključivanje u društvo.

 

              Odmjerenom kaznom optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

 

              Nasuprot žalbenoj tvrdnji optuženika kojom osporava odluku o troškovima kaznenog postupka, prvostupanjski sud ga je proglasio krivim i zato mu je naložio podmiriti, određene, troškove kaznenog postupka. Optuženik je radno sposoban, vlasnik je i suvlasnik kuća u Z., pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je u mogućnosti nadoknaditi navedene troškove. Ukoliko se, naknadno, utvrde okolnosti uslijed kojih ne bi mogao u cijelosti ili djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka, predsjednik vijeća ga može osloboditi te dužnosti.

 

              Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Stoga je primjenom čl. 486. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 17. rujna 2020.