Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 476/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 476/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. N. M., zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđ. N. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 7. srpnja 2020. broj Kv I-2/2020-2. (K-3/2019.), u sjednici održanoj 17. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba osuđ. N. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem "odbačen" zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, koji zahtjev je podnesen na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

 

Kazneni postupak, za koji se traži obnova, okončan je pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Karlovcu od 22. svibnja 2019. broj K-3/2019-54. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2019. broj I -434/2019-8., a kojom je N. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina, zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, iz čl. 314. st. 2. KZ/11., te zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz čl. 326. st. 2. KZ/11.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđ. N. M., po branitelju F. R., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalbu je podnio i osuđ. N. M., osobno, ističući kako je "... činjenično stanje iskrivljeno i netačno prikazano ...". Predlaže odobriti obnovu "... sudskog procesa ..." i omogućiti mu "... pravedno suđenje ...".

 

Žalbe osuđenika sadržajno se nadopunjuju pa će biti razmotrene kao jedna žalba.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Osuđenik tu žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, nego samo djelomično prepisuje dio zakonske odredbe iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Protivno stavu žalitelja, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio razloge na kojima zasniva svoju odluku, a izneseni razlozi su valjani, jasni i bez proturječja.

 

Suprotno daljnjim navodima žalitelja, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio da okolnosti koje se navode u zahtjevu, nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne.

 

U zahtjevu za obnovu postupka, osuđenik je naveo kako je prije počinjenja kaznenih djela bio zaposlen i legalno poslovao. Smatra da bi ta okolnost, da je sudu bila poznata, očito dovela do blaže osude, jer bi bila ocijenjena kao olakotna prilikom utvrđivanja motiva za počinjenje kaznenih djela.

 

Međutim, ističe se žalitelju kako je, prilikom odabira vrste i mjere kazne, cijenjena činjenica osuđenikove neosuđivanosti, te zrela životna dob osuđenika, koje okolnosti su prepoznate kao olakotne, te su dovele do utvrđivanja pojedinačnih kazni koje se, očito, nalaze u donjim granicama zakonom propisanih kazni za predmetna kaznena djela. Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao sud drugog stupnja, procijenio da su navedene olakotne okolnosti pravilno ocijenjene, te da je jedinstvena kazna zatvora pravilno odmjerena.

 

Protivno stavu žalitelja, osuđenikova zaposlenost u vlastitom trgovačkom društvu K. u K., u kojem je raspolagao zakonitim izvorima prihoda, nije okolnost koja bi očito dovela do blaže osude. Motiv za počinjenje kaznenog djela treba promatrati u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti osuđenika, vrste počinjenih kaznenih djela i odmjerene kazne. Uostalom, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, razmatrao je i koristoljublje kao motiv počinjenja kaznenih djela. Jasno je navedeno kako koristoljublje čini kvalifikatorni element zakonskog bića kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11. Isto tako, razvidno je kako ta okolnost, s obzirom na međunarodni karakter i društvenu opasnost djela, nije imala presudni utjecaj na vrstu i visinu, kako utvrđene kazne zatvora za predmetno kazneno djelo, tako i na odmjeravanje jedinstvene kazne zatvora.

 

Dakle, evidentno je da se nakon pravomoćnosti presude nisu pojavile bitno drugačije okolnosti, kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a koje bi očito dovele do još blaže osude.

 

Imajući u vidu izloženo, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, uslijed čega je zahtjev trebalo odbiti, kako je to prvostupanjski sud jasno i obrazložio. Naime, kraj pravilno utvrđenih činjenica, te jasno iznesenih razloga nepostojanja zakonskih uvjeta za obnovu postupka, uz nedvosmisleno izloženi zaključak prvostupanjskog suda kako je zahtjev osuđenika valjalo odbiti kao neosnovan, razvidno je kako je prvostupanjski sud, meritorno, odlučio o osnovanosti osuđenikovog zahtjeva za obnovu. Očita omaška u ispisu "odbacuje" umjesto "odbija", nije bila od odlučujućeg značaja na pravilnost pobijanog rješenja, pa time nije ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08., na koju upire žalitelj.

 

S obzirom da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 17. rujna 2020.

 

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu