- 1 -              I Kž 502/2020-4

Broj: I Kž 502/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. D., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 20. kolovoza 2020. broj Ik I-135/2020-9, u sjednici održanoj 17. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba zatvorenika M. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. D., a koji se nalazi u Zatvoru u Š. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, čije izvršenje mu je određeno pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Općinskog suda u Zadru od 16. siječnja 2019. Kv-343/2018-5 (K-839/2013.) i rješenje Županijskog suda u Zadru od 27. ožujka 2019. broj Kž-82/2019., a zbog neizvršenja rada za opće dobro kao zamjene za kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 17. srpnja 2015. broj K-839/2013. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 20. lipnja 2016. broj Kž-157/2015-3 zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Zatvoreniku kazna ističe 2. siječnja 2021.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, ne navodeći izričito žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da ga se uvjetno otpusti.

Sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01. - ispravak, 67/01. - ispravak, 11/02. – pročišćeni tekst, 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik M. D. u žalbi pojašnjava da rad za opće dobro nije izvršio samo zbog svoje krivnje, ali da se sam javio na izdržavanje kazne zatvora čije mu je izvršenje određeno te da je ocijenjen razinom „uspješan‟, kao i da ga je njegova obitelj spremna uzdržavati, o čemu prilaže podatke kojima dokazuje da njegova obitelj ima u vlasništvu apartmane. Napominje da se protiv njega vode dva kaznena postupka, od kojih je u jednom nepravomoćno oslobođen, zbog čega proizlazi da zatvorenik smatra da su ispunjene pretpostavke da ga se uvjetno otpusti.

Protivno žalbenim navodima zatvorenika, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud osnovano odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. D. budući da još nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti iz članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.) za zatvorenikovo ranije uključivanje u život na slobodi jer do sada izdržani dio kazne nije dostatno utjecao na zatvorenika na način da se može osnovano očekivati da ubuduće neće činiti nova kaznena djela.

Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio sve okolnosti koje proizlaze iz izvješća Zatvora u Š., osobito činjenicu da je zatvorenik M. D. osoba koja je u četiri navrata pravomoćno osuđivana, i to zbog kaznenih djela uništenja i oštećenja tuđe stvari kojim prilikama su mu izricane uvjetne osude te zbog kaznenih djela nametljivog ponašanja i oštećenja tuđe stvari zbog čijeg počinjenja mu je izrečena djelomično uvjetna osuda, a čiji bezuvjetni dio kazne zatvora je već izdržao. Osim toga, zatvorenik je osuđen i zbog kaznenog djela davanja mita, a koja kazna zatvora u trajanju od jedne godine mu je zamijenjena radom za opće dobro čije izvršenje mu tek predstoji. Protiv zatvorenika su u tijeku dva kaznena postupka i to zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi te kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Nadalje, a kako to proizlazi iz zatvorskog izvješća, radi se o osobi koja je emocionalno i socijalno nezrela te neodgovorna osoba, sklona pripisivanju krivnje i odgovornosti svima osim sebi, slabih kapaciteta samokontrole, time da je nekritičan i ne izražava žaljenje i kajanje prema počinjenom kaznenom djelu, zbog čega je i njegov  kriminalni povrat ocijenjen visokim. K tome, mišljenje Policijske uprave zadarske za korištenje izvanzatvorskih pogodnosti je negativno, pa mu ih nije odobrio niti u Zatvor u Š.

Kad se uzme u obzir sve navedeno, pri čemu se zatvorenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora jer svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro, a kako je to utvrđeno pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Općinskog suda u Zadru od 16. siječnja 2019. Kv-343/2018-5 (K-839/2013.) i rješenje Županijskog suda u Zadru od 27. ožujka 2019. broj Kž-82/2019., očito je da još nisu ispunjeni uvjeti za zatvorenikovo ranije puštanje na slobodu jer nije osnovano za očekivati da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo. Osim toga, mišljenje je i zatvora da zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti, vodeći računa o njegovoj ličnosti, procjeni kriminalnog povrata te dosadašnjoj osuđivanosti.

Stoga okolnost da je u jednom od kaznenih postupaka koji je u tijeku protiv zatvorenika izrečena nepravomoćna oslobađajuća presuda, činjenica da se zatvorenik sam javio na izdržavanje kazne te da ima osiguran postpenalni prihvat kod svoje obitelji koja ima u vlasništvu apartmane, a na što se upire u zatvorenikovoj žalbi kao činjenice zbog kojih je, prema njegovom mišljenju, trebalo prihvatiti njegov osobni prijedlog za uvjetni otpust, nisu ni same po sebi, a niti u svojoj ukupnosti dostatne za pozitivnu odluku o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, vodeći računa o svim gore izloženim okolnostima.

Stoga je, a budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. rujna 2020.