R E P U B L I K A     H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji pojedincu Ingrid Bučković, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Š. k. z. Z. i dr. u likvidaciji, Z., . OIB: .., protiv ovršenika V. M. iz Z., OIB ..., radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovršenika podnesenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj  Ovr-1507/2016-5 od 26. ožujka 2019., 17. rujna 2020.,

 

r i j e š i o    j e

 

1.Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se  potvrđuje  rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj  Ovr-1507/2016-5 od 26. ožujka 2019., osim u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn sa zateznim kamatama i osim u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ).

 

2.Djelomičnim uvažavanjem žalbe ovršenika preinačava se prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate iznosa od 412,50 kn sa zateznim kamatama te se u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbija i ukidaju provedene ovršne radnje.

 

3. Odbija se prijedlog ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.             

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, posl. broj P-6099/02-14 od 16. travnja 2003. i pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu,posl. broj P-6099-19 od 24. listopada 2012., djelomično potvrđenog pravomoćnim i ovršnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-368/13-2 od 5. veljače 2013, određena je ovrha na nekretnini ovršenika, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 8.677,01 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, troškova parničnog postupka u iznosu od 488,00 kn sa zateznim kamatama, troškova ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn i troškova ovog postupka u iznosu od 937,50 kn te su odmjereni troškovi ovrhovoditelja u iznosu od 937,50 kn.

 

Protiv navedenog rješenja, u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 8.677,01 kn sa zateznim kamatama i iznosa od 412,50 kn te u dijelu kojim je ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka, žalbu podnosi ovršenik ne konkretizirajući žalbene razloge. U žalbi se poziva na dvostruku litispendenciju jer da se za naplatu iste tražbine,na temelju iste ovršne isprave vodi ovršni postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, posl. broj Ovr-1153/13. Također, ističe da tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 412,50 kn nije utvrđena ovršnim ispravama na koje se poziva ovrhovoditelj. Također, poziva se na zastaru tražbine. Kako da je prijedlog za ovrhu neosnovan u odnosu na navedene tražbine, ovršenik osporava visinu dosuđenog ovršnog troška.

 

Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe uz obvezivanje ovršenika na naknadu troškova žalbenog postupka ovrhovoditelju.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

             

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl.365. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u svezi sa čl. 50. st. 5. OZ-a na bitne procesne povrede iz čl.354. st.2. toč.2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena koja od tih povreda, a niti su ostvareni žalbeni razlozi iz čl.50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a, na koje ovaj sud pozivom na odredbu čl. 50. st. 5. OZ-a također pazi po službenoj dužnosti.

 

Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog ovrhovoditelja i odredio predloženu ovrhu radi naplate iznosa od 8.677,01 kn . Naime, presuda na temelju koje je određena ovrha, predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu čl. 23. toč. 1. OZ-a, koja prema stanju u spisu nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost, niti je utvrđeno da je bez učinka, a za tražbinu o kojoj je odlučeno tom presudom  kao ovršnom ispravom nije propisan poseban rok u kojem bi se po zakonu mogla tražiti ovrha.

 

              Neosnovano se ovršenik žalbom poziva na dvostruku litispendenciju, budući da je pred Općinskim sudom u Križevcima pod posl. br. Ovr-1135/13 doneseno rješenje o ovrsi radi naplate iste tražbine na novčanim sredstvima ovršenika, dok je u ovom postupku ovrha određena na nekretnini ovršenika, dakle na drugom predmetu ovrhe, a ovrhovoditelj je sukladno čl. 5. OZ-a ovlašten tražiti ovrhu na više različitih predmeta, sve dok njegova tražbina ne bude u cijelosti namirena.

 

U odnosu na žalbene navode o zastari tražbine, valja odgovoriti da isti predstavljaju žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, o kojem ne odlučuje drugostupanjski sud, već u odnosu na taj žalbeni razlog primjenom čl. 52. st. 1. OZ-a postupa prvostupanjski sud.

 

Međutim, osnovan je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč.1. OZ-a na koji se sadržajem žalbe poziva ovršenik u donosu na ovrhu određenu radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn sa zateznim kamatama.

 

To iz razloga jer se navedena tražbina odnosi na trošak ovršnog postupka dosuđen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima, posl. broj Ovr-1135/13 od 24. srpnja 2013., koje rješenje ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. OZ-a, već ovrhovoditelj naplatu tih troškova može ostvarivati samo u tom ovršnom postupku. Pri tome, ovrhovoditelju ne pripada pravo tražiti naplatu tih troškova u ovom postupku niti u smislu čl. 5.st. 3. OZ-a, budući da iz stanja spisa ne proizlazi nemogućnost provedbe navedenog rješenja o ovrsi, već da je to rješenje upisano u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije na 4. mjestu.

 

Suprotno žalbenim navodima, iako je ovrhovoditelj, s obzirom na ishod žalbenog postupka, djelomično uspio s prijedlogom za ovrhu,  pravilna je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka , budući da je prijedlog za ovrhu neosnovan samo u neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa ovrhovoditelju sukladno čl. 154. st.3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a pripada naknada troškova postupka u cijelosti.

 

              Slijedom obrazloženog, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u točki 1. izreke, a djelomičnim uvažavanjem žalbe ovršenika pozivom na čl. 380.toč.3. OZ-a pobijano rješenje preinačiti, kao u točci 2. izreke.

 

              Budući da je ovršenik uspio sa žalbom u neznatnom dijelu, u svezi kojeg nisu nastali posebni troškovi, pozivom na čl. 154. st.3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno je kao u točci 3. izreke.

 

             

U Rijeci 17. rujna 2020.

 

                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                    Ingrid Bučković