1 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. –I. n. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. O., odvjetniku iz Odvjetničkog društva I., O. & P. u Z., protiv tuženika vijeće I. –I. n. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1489/2019-11 od  16. prosinca 2019., u sjednici vijeća 17. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1489/2019-11 od 16. prosinca 2019.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom u točki I izreke nadomještena je suglasnost tuženika za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 1. srpnja 2017. radniku I. Č. zaposlenom na radnom mjestu "Viši tehničar za bušenje 2", sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Tehnologija rudarskih radova, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 29. travnja 2019.

              Točkom II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom.

              Protiv te presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka. Posebno nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik u žalbi ukazuje, ovo iz razloga jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i izvedenim dokazima, te presuda nema nedostataka zbog kojih ne bi mogla ispitati.

Suprotno žalbenim navodima, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava, jer je i prema stajalištu ovog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.   

Predmet spora je zahtjev tužitelja za donošenje presude koja nadomješta suglasnost tuženika za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu radniku I. Č. zaposlenom na radnom mjestu "Viši tehničar za bušenje 2", koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 29. travnja 2019.

U provedenom postupku je utvrđeno da je između tužitelja kao poslodavca i radnika I. Č. 1. srpnja 2017. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg je radnik I. Č. zaposlen na radnom mjestu viši tehničar za bušenje 2 u organizacijskoj jedinici Tehnologija rudarskih radova.

Nije sporno da je radnik I. Č. branitelj Domovinskog rata, te da sukladno sporazumu o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika I. d.d. od 6. rujna 2016. spada u zaštićenu kategoriju radnika. Također nije sporno da je tužitelj dopisom od 1. ožujka 2019. zatražio od tuženika donošenje suglasnosti na namjeravani otkaz ugovora o radu radniku I. Č. zbog poslovno uvjetovanih razloga, da je tužitelj u spomenutom dopisu naveo da namjerava otkazati ugovore o radu za 607 radnika, između kojih i radniku I. Č., da su radnici uvršteni u program zbrinjavanja viška radnika, da im tužitelj ne može osigurati obavljanje poslova koje su do tada obavljali,  te da ne postoji mogućnost da ih se obrazuje ili zaposli na nekim drugim poslovima uz naznaku da je tužitelj pri odlučivanju o otkazu imao u vidu trajanje radnog odnosa, starost radnika te obveze uzdržavanja.

Također nije sporno da je tuženik očitovanjem od 29. travnja 2019. uskratio suglasnost na namjeravani otkaz, uz obrazloženje da radnik ima priznat status hrvatskog branitelja, da tuženik smatra da bi tužitelj trebao razmotriti mogućnost premještaja radnika na drugo radno mjesto unutar I. d.d. ili I. g., uz naznaku da radnik brine o teško oboljelom bratu i majci s niskim primanjima, te da bi egzistencija obitelji prestankom ugovora o radu bila dodatno ugrožena.

Prvostupanjski sud je dalje utvrdio da je Odlukom Uprave tužitelja od 13. ožujka 2019. utvrđen višak 607 radnika na nivou tužitelja uslijed unaprjeđenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, a temeljem izvršenih organizacijskih i tehnoloških promjena, da je tužitelj uspio, premještajem na druga radna mjesta otkloniti potrebu za otkazivanje ugovora o radu za 263 radnika, dok da je Odlukom Uprave tužitelja od 18. srpnja 2019. donesen program zbrinjavanja viška radnika kojim je obuhvaćeno 184 radnika, uključujući i radnika I. Č.. Utvrdio je da je program zbrinjavanja viška radnika dostavljen zavodu (dalje zavod) koji je očitovanjem od 22. kolovoza 2019. utvrdio da program sadrži sve zakonom propisane elemente, te je za radnike obuhvaćene programom odgodio otkazivanje ugovora o radu zaključno s danom 14. listopada 2019.

Sud je također utvrdio da je Odlukom Uprave tužitelja od 13. ožujka 2019. utvrđen višak radnika u organizacijskoj jedinici Tehnologija rudarskih radova na radnom mjestu višeg tehničara za bušenje na kojem je zaposlen radnik I. Č., kao posljedica simplifikacije poslovnih procesa i smanjivanja opsega poslova u organizacijskoj jedinici.

Ocjenjujući, je li tuženik iz opravdanih razloga uskratio suglasnost na namjeravani otkaz prvostupanjski sud je, cijeneći odredbu čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine 93/14, 127/17 – dalje ZR) naveo da je poslovno uvjetovani otkaz zakonom propisani način prestanka ugovora o radu. Dalje je zaključio da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj proveo organizacijske promijene uslijed kojih je prestala potreba za radom poslova radnog mjesta viši tehničar za bušenje 2 u organizacijskoj jedinici Tehnologija rudarskih procesa na kojem je zaposlen radnik I. Č., te zaključio da je ovime tužitelj učinio vjerojatnim na razini osnovane sumnje postojanje razloga za poslovno uvjetovani otkaz. Ocijenio je da je tuženik neosnovano uskratio suglasnost na namjeravani otkaz, smatrajući da tuženik neosnovano u očitovanju kojim je uskratio suglasnost navodi kako tužitelj nije poštivao zakonske propise kao ni akte tužitelja, te da ne proizlazi da bi otkazivanje bilo uzrokovano diskriminacijom ili šikaniranjem radnika I. Č..

Uz to je naveo da u ovom parničnom postupku sud nije ovlašten odlučivati o zakonitosti namjeravane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, već da je to stvar parničnog postupka kojeg će radnik I. Č. pokrenuti protiv tužitelja kao poslodavca radi utvrđenja da otkaz ugovora o radu nije dopušten.

Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. 

Sva opisana činjenična utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer proizlaze iz stanja u spisu, te priložene dokumentacije u spisu. Ovaj sud također prihvaća kao pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik neosnovano očitovanjem od 29. travnja 2019. uskratio suglasnost na namjeravani otkaz radniku I. Č. zbog poslovno uvjetovanih razloga. Pri tom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je Odlukom Uprave tužitelja od 13. ožujka 2019. utvrđen višak radnika u organizacijskoj jedinici Tehnologija rudarskih radova na radnom mjestu viši tehničar za bušenje na kojem je zaposlen radnik I. Č., kao posljedica simplifikacije poslovnih procesa i smanjivanja obujma poslova u organizacijskoj jedinici, da je u vezi toga Uprava tužitelja 13. rujna 2019. donijela Odluku o utvrđivanju programa zbrinjavanja viška radnika, da se u programu navode i analiziraju razlozi nastanka viška radnika, da se na listi radnika koji su utvrđeni viškom nalazi i radnik I. Č., da je zavod očitovanjem od 15. travnja 2019. utvrdio da je postupak zbrinjavanja radnika proveden sukladno odredbama čl. 127. i čl. 128. ZR.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je otkaz zbog poslovno uvjetovanih razloga u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR zakonom propisani način prestanka ugovora o radu.  Tužitelj je, u ovoj parnici, suprotno žalbenim navodima tuženika u dovoljnoj mjeri, na razini vjerojatnosti dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za namjeravani otkaz ugovora o radu radniku I. Č.. Naime, u ovom postupku, prvostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu zakonitosti namjeravane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, jer je to stvar parničnog postupka u kojem će radnik I. Č. osporavati dopuštenost otkaza, pa u toliko, žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani, te ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost u primjeni materijalnih prava.

Pravilna je i zakonita i odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Slijedom obrazloženog žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.   

U Rijeci 17. rujna 2020.

Predsjednica vijeća

     Dubravka Butković Brljačić v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Draženka Šimić