- 1 -              III Kr 18/2019-19

Broj: III Kr 18/2019-19

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. R. G., zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđ. R. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. travnja 2018. broj Kvm-392/2017-23. (Kzd-3/2016.) i presuda Županijskog suda u Rijeci od 5. prosinca 2018. broj Kžzd-43/2018-8., u sjednici održanoj 17. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se zahtjev osuđ. R. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. travnja 2018. broj Kvm-392/2017-23. (Kzd-3/2016.) i presuda Županijskog suda u Rijeci od 5. prosinca 2018. broj Kžzd-43/2018-8., osuđ. R. G. je opozvana uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. listopada 2016. broj Kzd-3/2016-18., koja je postala pravomoćna 1. prosinca 2016., te je određeno izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju osam mjeseci, zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. KZ/11.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđ. R. G., po branitelju M. K., odvjetniku iz Z., s prijedlogom ukinuti pravomoćnu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku, uz molbu da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev nedopušten.

Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

Podnositelja zahtjeva se upućuje na odredbu čl. 517. ZKP/08., kojom je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog određenih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

Osuđenik u zahtjevu ne navodi o kojoj bi se povredi iz čl. 517. ZKP/08. imalo raditi, zbog kojih je dopušteno podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek. Iz sadržaja zahtjeva može se iščitati kako je isti podnesen iz osnova u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08.

U pogledu istaknute povrede prava na obranu (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.), treba reći kako osuđenik nema pravo podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz te osnove, ako tu povredu nije isticao u žalbi na prvostupanjsku presudu, kako je izričito regulirano odredbom čl. 517. st. 2. ZKP/08. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da osuđenik tu povredu nije isticao u žalbi na presudu kojom mu je opozvana uvjetna osuda i određeno izvršenje jedinstvene kazne zatvora. Stoga je njegov zahtjev već iz tog razloga neosnovan.

Nije u pravu podnositelj zahtjeva niti kada tvrdi da se pravomoćna presuda temelji na "... dokazu na kojem se ne bi smjela temeljiti ...", ističući time povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. (čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08.). Podnositelj zahtjeva je istu žalbenu osnovu isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude kojom mu je opozvana uvjetna osuda. Drugostupanjski sud je analizirao žalbene razloge, te jasno izložio zašto smatra da žalba osuđenika nije osnovana u vezi svih istaknutih i dopuštenih žalbenih osnova. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. Sve navode koje je u vezi tih povreda dao drugostupanjski sud, prihvaća i ovaj sud.

Stoga nije ostvarena niti ta povreda predviđena u čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

Podnositelj zahtjeva ujedno navodi kako je došlo do "... grube povrede prava okrivljenika ...", jer osuđenik "... nije zaprimio predmetnu presudu od kojeg zaprimanja teče obveza alimentacije ...". Ovaj prigovor je, u biti, činjeničnog karaktera, jer se njime osporava dokazna vrijednost presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na temelju koje je, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. listopada 2016. broj Kzd-3/2016-18., utvrđena osuđenikova krivnja za kaznena djela 172. st. 2. KZ/11. Suglasno citiranoj odredbi čl. 517. st. 1. ZKP/08., takvi prigovori ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Osuđenik upire na grafološko vještačenje, kojim je, u parničnom postupku, utvrđeno kako potpis na dostavnici kojom se osuđeniku dostavlja presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2014. broj P2-1061/13., nije pisan rukom osuđenika. Navedena okolnost ne znači, sama po sebi, da se pravomoćna presuda, koju osuđenik osporava u ovom postupku, temelji na nezakonitom dokazu, u smislu čl. 10. ZKP/08., kako to neosnovano tvrdi osuđenik. Zakonitost dokaza ocjenjuje se prema okolnostima koje su postojale u vrijeme odlučivanja o zakonitosti dokaza. Grafološko vještačenje provedeno je naknadno, tek nakon što je osuđenik pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. listopada 2016. broj Kzd-3/2016. Pored toga, navedena presuda građanskog suda je izgubila svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti tek donošenjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2020. broj P2-1061/13-43., koje je postalo pravomoćno 2. srpnja 2020.

Navedene okolnosti, prema podacima u spisu predmeta, predstavljaju nove činjenice i nove dokaze, ali to nije predmet razmatranja u ovom postupku, u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Međutim, treba imati u vidu da je kazneni postupak pravomoćno dovršen presudom koja se temelji na presudi građanskog suda, a koja je u međuvremenu izgubila svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga, s današnjeg aspekta, predočene nove činjenice i novi dokazi mogu biti od utjecaja na kazneni postupak koji je završen pravomoćnom presudom, na temelju koje se protiv osuđenika ima izvršiti jedinstvena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci. Međutim, to čini osnovu za podnošenje druge vrste izvanrednog pravnog lijeka (obnove kaznenog postupka) i biti će predmet ocjene prvostupanjskog suda, naravno ako takav izvanredni pravni lijek bude podnesen.

S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 17. rujna 2020.