- 1 -              II Kž 388/2020-4

Broj: II Kž 388/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Ć. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. Ć. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. kolovoza 2020. broj Kv-I-23/2020-5 (K-8/2020.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba optuženog I. Ć. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Ć. i drugih, zbog počinjenja dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. i četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 36. stavkom 2. KZ/11., protiv optuženog I. Ć. i optuženog Z. M. produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), a protiv optuženog Z. M. i iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Nadalje, prvostupanjskim je rješenjem određeno da se optuženicima u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i lišenja slobode i to optuženom I. Ć. od 22. listopada 2019. pa nadalje, a optuženom Z. M. od 24. listopada 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja, u dijelu kojim je njemu produljen istražni zatvor, žalbu je podnio optuženi I. Ć. po branitelju, odvjetniku Z. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti na način da se ukine istražni zatvor i optuženika pusti na slobodu, podredno da ovaj sud istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08.

Žalba optuženika nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. Ć. i to, glede postojanja opće, tako i posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem i produljen. Potom je sud za svoju odluku dao jasne, u svemu dostatne i neproturječne razloge. Stoga, nije u pravu žalitelj kada, smatrajući da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici, konkretno o okolnostima koje kod optuženika govore o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, neosnovano upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Jednako tako, iako žalitelj ne pobija osnovanu sumnju kao osnovni preduvjet primjeni mjere istražnog zatvora, no s obzirom na to da razlozima žalbe problematizira vrstu i broj kaznenih djela inkriminiranih optuženiku, za dodati je da je u ovom trenutku, za odluku o primjeni mjere istražnog zatvora, relevantan činjenični i zakonski opis te pravna kvalifikacija djela iz, sada potvrđene, optužnice.

Nadalje, nije u pravu optuženik kada, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti, ističe da po tom sudu utvrđene činjenice ne predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na slobodi, pobijajući na taj način ocjenu o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika upravo iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, optuženi I. Ć. se potvrđenom optužnicom tereti da bi, s dvojicom supočinitelja, na razini osnovane sumnje počinio dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju te četiri kaznena djela razbojništva, na način da je na lokalnoj cesti za koju je, kao tadašnji djelatnik zaštitarskog društva, znao da će njome proći dvojica zaštitara u vozilu s prikupljenim novcem iz obližnjih trgovina, po prethodnom dogovoru i planu, dovezli se do navedenog mjesta vozilom kojim je upravljao žalitelj I. Ć. i ostao u blizini automobila kako bi dojavio nailazak vozila navedene zaštitarske tvrtke te kasnije osigurao bijeg, a supočinitelji, naoružani s dvije automatske puške i maskirani tzv. fantomkama na glavi, ostali skriveni u obližnjoj šumi te po dojavi žalitelja o dolasku vozila, izašli na cestu i ispalili najmanje 17 streljiva u smjeru vozila, pri tome nanijevši jednom zaštitaru tešku, a drugom lake tjelesne ozljede, te potom, i dalje naoružani automatskim puškama usmjerenim prema zaštitarima, od njih tražili da im predaju mobitele i službene pištolje te kofer s prikupljenim novcima, koje predmete i novac su uzeli i zadržali za sebe, potom se tijekom vožnje riješili dokaza, dok su otuđeni novac u iznosu od 773.957,92 kuna međusobno podijelili.

Osnovano prvostupanjski sud, iz izloženog terećenog načina postupanja, nalazi da je riječ o pomno planiranoj i detaljno organiziranoj kriminalnoj aktivnosti, kroz koju je iskazana naročita upornost i viši stupanj kriminalne volje od one inače imanentne istovrsnim kaznenim djelima, koje su okolnosti, kao takve, pravilno cijenjene u kontekstu opstojnosti opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog I. Ć. Ovo osobito kada se ima u vidu da je upravo ovaj optuženik, kao zaposlenik oštećenog zaštitarskog društva, koristio saznanja stečena kroz posao za planiranje i izvršenje inkriminirane kriminalne aktivnosti, u kojoj su dva zaštitara ranjena, no unatoč tome ostavljena na cesti bez mogućnosti da pozovu potrebnu liječničku pomoć.

S obzirom na sve navedeno, a uz akceptiranje činjenice prethodne neosuđivanosti optuženika, sve imajući u vidu inkriminirani način postupanja te brojnost i težinu terećenih kaznenih djela, zaključak je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, sve radi otklona postojeće, kod optuženika utvrđene iteracijske opasnosti, u ovom trenutku, ukazuje potrebnim i opravdanim. Također, imajući u vidu izložene razloge pobijanog rješenja, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da se, za sada, ista svrha ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08. Pri tome, na pravilnost i osnovanost izloženih zaključaka nije od utjecaja žalbeno inzistiranje na činjenici da optuženik više nije zaposlenik u spomenutom zaštitarskom društvu.

Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. rujna 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.