- 1 -              II Kž 380/2020-4

Broj: II Kž 380/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2020. broj Kov-iz-34/2020. (Kov-33/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba okrivljenog S. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. te drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenika temeljem zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljenik po branitelju, odvjetniku M. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske, prihvaćanjem žalbe, ukine pobijano rješenje, podredno isto preinači na način da istražni zatvor zamijeni "u ovom trenutku prikladnom mjerom opreza obveze redovnog javljanja okrivljenog policijskoj postaji kojom će se postići ista svrha".

Žalba nije osnovana.

              Okrivljenik, naznačujući žalbene osnove, uvodno ističe da prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim razlozima žalbe ovu povredu sadržajno ne konkretizira niti obrazlaže, dok ispitivanjem pobijane odluke sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., drugostupanjski sud ne nalazi da bi bila počinjena koja povreda na koju je obvezan paziti po službenoj dužnosti.

Nadalje, iako okrivljenik navodima žalbe ne dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje kao temeljnog preduvjeta primjeni mjere istražnog zatvora, on ponovljenim navodima opetovano ističe da je tijekom istrage, neobavještavanjem obrane o vremenu i mjestu ispitivanja svjedoka, "povrijeđeno načelo jednakosti oružja". Ovaj je žalbeni navod promašen, budući da je sud  prilikom odluke o istražnom zatvoru obvezan, u ovom stadiju postupka, utvrditi postoji li dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela te, u konkretnom slučaju, jesu li ostvarene okolnosti propisane odredbom članka 123. stavka 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Uostalom, sadržajno isti prigovor, okrivljenik je isticao na optužnom vijeću kada je predlagao izdvojiti zapisnike o ispitivanju svjedoka pred državnim odvjetnikom iz spisa predmeta kao nezakonite, a koji je prijedlog rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 26. kolovoza 2020. broj Kov-33/20. nepravomoćno odbijen kao neosnovan.

U odnosu na postojanje osnovane sumnje kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, za istaknuti je da je prvostupanjski sud detaljno i jasno razlozima pobijanog rješenja nabrojao dokaze iz kojih, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na razini osnovane sumnje proizlazi da je okrivljenik ostvario činjenična postupanja koje mu se podignutom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 5. lipnja 2020. broj: KO-DO-277/2020. stavljaju na teret.

Osim toga, nije u pravu žalitelj kada pobija osnovanost zaključka prvostupanjskog suda da kod okrivljenog S. M. postoji opasnost od bijega, a time i pretpostavka daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora po članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Tako, i prema ocjeni drugostupanjskog suda činjenice da okrivljenik od 1978. ima prijavljeno prebivalište na adresi u Z., gdje mu živi brat s obitelji, da prijavljenog boravišta sada nema, dok mu je od listopada 2013. do siječnja 2018. boravište bilo prijavljeno na adresi Kaznionice u L., jasno ukazuju na opasnost da će puštanjem na slobodu okrivljenik pobjeći ili se kriti te time postati nedostupan tijelima progona. U prilog izloženog zaključka svakako govori i činjenica o kojoj iskazuje okrivljenik da na adresi prijavljenog prebivališta zapravo ne živi jer ne želi smetati, već tamo povremeno dolazi, dok boravišta mijenja. Stoga, razmatranjem postojećeg kaznenog postupka koji se protiv okrivljenika sada vodi zbog osnovane sumnje na učin pet kaznenih djela razbojništva, za koja je, obzirom na propisanu kaznu, u slučaju dokazanosti istih, moguća osuda na višegodišnju kaznu zatvora, nije u pravu branitelj kada tvrdi da je okolnost što je okrivljenik u stalnom kontaktu s bratom dostatna da ukloni razumno očekivanu opasnost da će, puštanjem na slobodu, on svojom nedostupnošću opstruirati kazneni progon.

Jednako tako, protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pri odluci o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, pravilno i potpuno uzeo u obzir sve okolnosti na strani okrivljenika te terećenih mu djela, nakon čega je svoju odluku valjano obrazložio individualiziranim razlozima, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako, zaključak o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud s pravom nalazi, prije svega, u brojnosti i terećenom načinu počinjenja okrivljeniku inkriminiranih kaznenih djela, koji doista govore o visokom stupnju iskazane kriminalne volje i ustrajnosti u protupravnom postupanju. Naime, prema inkriminaciji, okrivljeni S. M. je u nešto manje od dva mjeseca počinio pet kaznenih djela razbojništva, dok je prilikom prvog ispitivanja naveo da se nije mogao suzdržati od činjenja kaznenih djela, budući da se, uslijed ovisnosti o alkoholu i kocki, nalazio u očajnom stanju. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik izmijenjene strukture osobnosti po miješanom tipu, bazično povišeno impulzivan i dissocijalan, te da je razvio štetnu naviku konzumacije alkoholnih pića.

Kada se izložene okolnosti razmotre u svjetlu podataka o ranijoj kaznenoj osuđivanosti okrivljenika, potpuno osnovano prvostupanjski sud zaključuje o postojanju onih osobitih okolnosti koje govore o realnoj i konkretnoj opasnosti da će okrivljenik na slobodi počiniti koje drugo kazneno djelo, što u cijelosti čini opravdanom daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. M. Naime, okrivljenik je prethodno višekratno kazneno osuđivana osoba, između ostalog i zbog kaznenog djela razbojništva, za koje je u dva navrata osuđen bezuvjetnim kaznama zatvora. Unatoč tome, on se sada, na razini osnovane sumnje, ponovno javlja u ulozi počinitelja istog kaznenog djela, što jasno govori da u odnosu na njega bezuvjetna kazna zatvora nije ostvarila svoj očekivani preventivni učinak, kao i da protupravno ponašanje u životu okrivljenika ne predstavlja izolirani eksces.

              Zaključno, kvaliteta i kvantiteta pobijanim rješenjem istaknutih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, jednako tako i na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi, kod okrivljenog S. M., čine ispravnim i na zakonu osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da je protiv ovog okrivljenika primjena mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. jedina prikladna te nadalje nužna. Naime, ni po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, svrhe zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor, za sada se ne mogu ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08.

              Stoga, a obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. rujna 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.