1

Poslovni broj: Gž Ovr-354/2020-2

 

Poslovni broj: Gž Ovr-354/2020-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. d. L. i partneri d.o.o., OIB..., iz Z., protiv ovršenice M. P., OIB..., iz V., radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-980/14-10 od 27. rujna 2019. godine, 16. rujna 2020.,

 

riješio je

 

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-980/14-10 od 27. rujna 2019. godine.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

              „Obustavlja se ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-980/14-2 od 12. studenog 2014. godine i ukidaju sve provedene ovršne radnje."

 

Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj dana 4. listopada 2019. godine zbog svih zakonom dopuštenih razloga, a predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje.

Odgovor na žalbu podnijela je ovršenica dana 5. studenog 2019. godine u kojem osporava navode žalbe te ističe kako je nad njom proveden postupak stečaja pod brojem Sp-364/2019.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje nakon što je utvrdio iz izvješća Financijske agencije od 18. siječnja 2019. godine da je rješenje o ovrsi broj Ovr-980/14-2 od 12. studenog 2014. godine, a kojim je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja određena ovrha na novčanim sredstvima na svim štednim ulozima i drugim računima kod banaka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, kao osnova za plaćanje isknjižena iz redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18 – dalje: ZPONS). Obzirom da je ovrha postala nemoguća zbog navedenog razloga, a rješenje o ovrsi je isknjiženo iz redoslijeda osnove za plaćanje jer ovršenik nema sredstava na računima, te s obzirom da ovrhovoditelj od trenutka saznanja za postupanje Fine nije predložio promjenu predmeta ili sredstva ovrhe, postupak ovrhe je obustavljen primjenom odredbe čl. 72. st. 2. i 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 – dalje u tekstu: OZ).

U svojoj žalbi ovrhovoditelj navodi kako istu podnosi zbog svih zakonom dopuštenih razloga, dakle, i zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, s tim što ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud.

Ovaj sud je ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koje odredbe se primjenjuju i u ovršnim postupcima temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11., 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), te ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

Ovrhovoditelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije dostavio ovrhovoditelju obavijest Fine da je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate, što da je trebao učiniti te ga pozvati da stavi prijedlog za nastavak postupka. Povrh toga da je ovrhovoditelj 26. studenog 2018. godine obavijestio sud da ima saznanja da je predmetna ovrha isknjižena sukladno ZPONS-u te da je sudu dostavio dokaz o plaćenoj naknadi za provedbu osnove za plaćanje sukladno čl. 22. st. 1. ZPONS-a i predložio da prvostupanjski sud predmetno rješenje o ovrsi dostavi Financijskoj agenciji na daljnje postupanje.

Ocjenjuje da budući da je račun ovršenice aktivan, da čl. 12. ZPONS-a određuje trenutno, a ne trajno isknjiženje iz očevidnika u prilog čemu govori i odredba čl. 21. ZPONS-a prema kojoj je Agencija dužna čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatražena ovrha na temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno dana kada je Agencija prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili na temelju posebnog propisa kojim se uređuje prestanak provedbe ovrhe u odnosu na pojedinu osnovu za plaćanje.

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelja ovršenica se pozvala na postupak stečaja potrošača koji je proveden nad njezinom imovinom od strane Općinskog suda u Đakovu pod brojem Sp-364/2019.

Uvidom u rješenje Općinskog suda u Đakovu broj Sp-364/2019-8 koje je postalo pravomoćno i koje je donijeto u postupku jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, ovdje ovršenice, utvrđeno je da je navedeni postupak otvoren i istovremeno zaključen te je ovršenica kao potrošač oslobođena od preostalih obveza točkom III. izreke spomenutog rješenja u odnosu na u toj točci navedene vjerovnike i osnove za plaćanje, a među kojima je pod rednim brojem 6. i osnova za plaćanje broj Ovr-980/14-2 Općinskog suda u Đakovu, ovrhovoditelja L. i partneri.

Pogrešan je stav ovrhovoditelja da se jednom isknjižena osnova za plaćanje od strane Financijske agencije može ponovo aktivirati po zahtjevu ovrhovoditelja u istom ovršnom postupku u kojem  je navedena osnova za plaćanje donijeta. Odredba čl. 21. ZPONS-a ne daje takvu mogućnost, već omogućuje da ovrhovoditelj zatraži da Financijska agencija čuva osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je Agencija prestala provoditi ovrhu, ali ne i mogućnost da se nakon što osnova za plaćanje bude isknjižena iz redoslijeda u očevidniku ponovo aktivira u istom postupku.

Točno je da je odredbom čl. 5. st. 4. OZ-a propisano da ovrhovoditelj može u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe podnijeti prijedlog za promjenu predmeta ili sredstva ovrhe, što ukazuje na činjenicu da je o postupanju Financijske agencije ovrhovoditelja trebao obavijestiti sud.

Međutim, ovrhovoditelj je znao da je izvršeno isknjiženje osnove za plaćanje iz redoslijeda osnova za plaćanje, a kako to proizlazi iz njegovog podneska od 28. studenog 2018. godine, koji se nalazi u spisu, pa sama činjenica što o postupanju Financijske agencije ovrhovoditelj nije primio obavijest od prvostupanjskog suda nije od utjecaja na valjanost pobijanog rješenja, osobito stoga što je prema pravomoćnom rješenja Općinskog suda u Đakovu broj Sp-364/2019-8 od 11. rujna 2019. godine ovršenica oslobođena od bilo kakvih obveza prema ovrhovoditelju, a koje se temelje na rješenju o ovrsi broj Ovr-980/14.

Dakle, doista je ovrha u odnosu na potraživanje ovrhovoditelja postala nemoguća, odnosno konkretno i nedopuštena s obzirom da je u postupku stečaja nad imovinom potrošača ovršenica oslobođena od svih obveza koje se temelje na toj osnovi za plaćanje.

Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio pobijano rješenje primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

Koprivnica, 16. rujna 2020.