Poslovni broj: 57 Pž-5160/2017-6

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-5160/2017-6

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja F. S. d.o.o. H., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika L-P. d.o.o. Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 7.755,12 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3932/2016-15 od 21. lipnja 2017., 16. rujna 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3932/2016-15 od 21. lipnja 2017. u točkama I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od javnog bilježnika A. G. iz Z., poslovni broj Ovrv-323/11 od 24. lipnja 2011. u dijelu koji je obuhvaćen platnim nalogom, kao i u dijelu kojim se potražuje naknada troškova postupka i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (točka I. izreke), naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn (točka II. izreke) i odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn, kao neosnovan (točka III. izreke).

 

U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP), ocijenio da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu kupoprodaje prema odredbama čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO) jer iz utvrđenog činjeničnog stanja i priložene narudžbenice koja nije potpisana i ovjerena pečatom tuženika te otpremnice broj 09/08101604 koja sadrži nečitak potpis bez ovjere pečata tuženika ne proizlazi da je tuženik naručio robu niti joj je roba isporučena pa mu s te osnove ne pripada pravo zahtijevati plaćanje cijene robe u visini utuženog duga. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

 

Protiv presude tužitelj je podnio žalbu navodeći, u bitnome, da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Osim toga, sud je pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao poslovni jer iz priloženih dokaza proizlazi da je tuženik prvotno iskazao dug prema tužitelju u popisu pojedinačnih obveza prema vjerovnicima tuženika sastavljenim za potrebe postupka predstečajne nagodbe koji je naknadno izmijenio na način da tužitelj nije označen u popisu obveza. Pored toga, tužitelj je dostavom otpremnice i narudžbenice kao i saslušanjem svjedoka I. G. koji je u iskazu jasno naveo da bez potpisa otpremnice isporuka robe nije moguća, dokazao isporuku robe tuženiku. Zbog navedenog, činjenica je li tuženik robu preuzeo ili je to u njegovo ime obavila treća osoba nije odlučno u ovom postupku.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljeva žalba neosnovana, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu cijene robe s osnove ugovora o kupoprodaji prema čl. 376. st. 1. ZOO-a u iznosu od 7.755,12 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, koju tužitelj navodi u žalbi. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrđivao, jesu li stranke bile u poslovnom odnosu kupoprodaje, je li roba naručene i isporučena tuženiku te kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, uvidom u priloženi račun, narudžbenicu i otpremnicu te saslušanjem svjedoka I. G. i primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Žalbenim navodi svode se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji nije ispitan. To iz razloga jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5.,

6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije dokazao da je robu tuženik naručio niti da je ona isporučena jer priloženu narudžbenicu i otpremnicu nije potpisala ovlaštena osoba tuženika niti su one ovjerene pečatom tuženika niti se iz iskaza svjedoka I. G. može utvrditi tko je potpisao spornu otpremnicu.

 

Suprotno žalbenim navodima, prilaganjem računa tužitelj nije dokazao isporuku robe jer su računi njegove jednostrane isprave i samo na temelju njih, bez izvođenja daljnjih dokaza kojima bi se utvrdila isporuka robe, tužitelj nije dokazao poslovni odnos s tuženikom. Isto tako, tuženikovo postupanje u okviru postupka predstečajne nagodbe nije dokaz poslovnog odnosa s tužiteljem jer pored nesporno utvrđene činjenice da sporna tražbina u konačnici nije utvrđena kao obveza tuženika prema tužitelju nije odlučno za ocjenu pravilnosti pobijane presude.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba o teretu dokazivanja iz čl.

221.a ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev jer pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

 

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini.

Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. rujna 2020.

 

Sudac

Mirta Matić, v.r.