Broj: Gž-3174/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti M. S. rođ. M. pok. J., rođene 06. travnja 2014., a umrle 01. rujna 2000., s posljednjim prebivalištem u P., Č. 49, umirovljenice, državljanke R. H., odlučujući o žalbi nasljednice E. P. iz P., T. U. 29, zastupane po S. V. odvjetniku u Z., T. cesta 11c/II, protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj SS38-O-1955/15 od 2. lipnja 2016., dana 2. lipnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj SS38-O-1955/15 od 2. lipnja 2016. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovnu odluku.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem o nasljeđivanju utvrđen je sastav ostavinske imovine (točka I. izreke) te temeljem zakona i oporuke raspoređena njenim nasljednicima na način kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke, time da je provedba u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Ispostava u Makarskoj određena po pravomoćnosti istog.

 

Protiv navedenog rješenja žali se nasljednica E. P. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) te u vezi sa člankom 173. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj52/71, 47/78 i 56/00– dalje: ZN/71) te odredbom članka 175. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 48/03, 35/05, 127/13 i 33/15-dalje:ZN/03) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Žalba je osnovana.

 

Prema odredbi članka 253. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" 48/03, 35/05, 127/13 i 33/15-dalje:ZN/03) prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđuju se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva. Kako je ostaviteljica u ovom postupku umrla dana 01. rujna 2000., prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem se prosuđuju po odredbama ZN/71. Naime, odredbom stavka 2. članka 253. ZN/03 je propisano da će se tek postupovne odredbe ovoga Zakona primjenjivati na sve slučajeve nasljeđivanja o kojima nije do časa primjene ovoga Zakona doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno.

 

Nasljednice B. M.-Đ., Z. N., a kasnije u tijeku postupka i E. P. priznali su oporuku koja je dana 31. listopada 2000. proglašena pred Općinskim sudom u Makarskoj poslovni broj O-203/00 kao pravovaljanu, držeći kako je oporučnim raspolaganjem ostavitelja povrijeđen njihov nužni dio.

 

Prije svega treba reći ako je među strankama nesporno što je nasljednik primio od ostavitelja za njegova života i što predstavlja imovinu ostavitelja, treba u ostavinskom postupku primjenom pravila o izračunavanju nužnog dijela utvrditi je li nasljednik podmiren u svom nužnom dijelu.

 

U tom smislu je sud prvog stupnja je u skladu s člankom 71. ZN/71, koji propisuje način utvrđenja vrijednosti ostavine na temelju kojeg se izračunava vrijednost nužnog dijela, pravilno smatrao potrebnim najprije popisati i novčano procijeniti sva dobra pok. ostaviteljice u času njene smrti, a vrijednost čitave ostavine utvrđuje se prema procjenama ovlaštenih sudskih vještaka, koji trošak procjene snosi onaj nasljednik koji je nužni dio zahtijevao, ili prema drugim podacima kojima sud raspolaže.

 

Iz stanja spisa je razvidno da je radi ocjene osnovanosti tvrdnji žaliteljice da je oporučnim raspolaganjem ostaviteljice došlo do povrede njenog nužnog dijela, sud prvog stupnja nakon provedenog dokaza vještačenjem po vještaku geodetske struke te iznesenih prigovora od strane žaliteljice, dopisom od 22. travnja 2015. zatražio njeno očitovanje o iznesenim prijedlozima vještaka radi nadopune nalaza i mišljenja.

 

Međutim, predmetni podnesak nije dostavljen žaliteljici jer iz spisu priležećih primki, dostavnica (poleđina lista spisa broj 163 i 164) proizlazi da sud prvog stupnja nije postupio u skladu s odredbom članka 142. ZPP-a, kojom je propisan način postupanju u slučaju kada osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne na adresi dostave, a na koju primjenu upućuje odredba članka 175. stavka 2. ZN/03.

 

S druge strane sud prvog stupnja je odlučio nakon toga, a sukladno upozorenju iz predmetnog podneska, provesti i dokaz vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke I. G., koji je dana 16. studenog 2015. u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje vezano za procjenu vrijednosti poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu ostaviteljice.

 

              Predmetni nalaz i mišljenje, međutim, sud prvog stupanja nije dostavio na nasljedstvo pozvanim nasljednicima ostaviteljice, pa tako ni žaliteljici, čime je otklonjena mogućnost očitovanja od strane sudionika ostavinskog postupka na pravilnost izvršene procjene sukladno istom, pa time i mogućnost sudjelovanja u postupku.

 

              Naime, u ostavinskom postupku koji u smislu odredbe članka 175. ZN/03 predstavlja izvanparnični postupak, pravila parničnog procesnog prava služe kao supsidijarni pravni izvor u svim izvanparničnim stvarima, kad god posebna pravila izvanparničnog procesnog prava ne reguliraju određeno procesno pitanje na specifičan način (stavak 2. članak 175. istog Zakona).

 

              Stoga je sud prvog stupnja u navedenim činjeničnim okolnostima bio dužan u smislu odredaba članka 260. ZPP-a prilikom provođenja vještačenja određene struke za koje ne raspolaže potrebnim znanjima, primijeniti odredbe ZPP-a kojima se osigurava učešće sudionika ostavinskog postupka te zaštita njihovih prava.

 

              Osnovano žaliteljica žalbenim navodima osporava i pravilnost zaključka suda prvog stupnja glede vrijednosti predmeta ostavinske mase, a koja je odlučna za ocjenu je li u konkretnom slučaju oporučnim raspolaganjem ostavitelja došlo do povrede nužnog djela u smislu odredaba članka 71. ZN/71. Naime, vrijednost predmeta spora koje su stranke označile u postupku radi naplate troškova postupka, ne utječe na dužnost suda da prilikom ocjene osnovanosti tvrdnji jednog od zakonskih nasljednika, da je oporučnim raspolaganjem ostavitelja došlo do povrede nužnog dijela, postupi u skladu s odredbom ZN-a, jer bi u protivnom bio izigran sam smisao odredaba citiranog Zakona o načinu utvrđivanja i povredi nužnog dijela.

 

              S druge pak strane, teret dokaza u tom slučaju jest upravo na onom nasljedniku koji tvrdi da je navedenim raspolaganjem ostavitelja došlo do povrede njegovog nužnog dijela pa je utoliko, supsidijarnom primjenom odredaba članka 219. ZPP-a o teretu dokaza, njegova dužnost bila i dokazati odnosno predložiti dokaze na ovu okolnost. Naime, u postupku nije bilo sporno pravo žaliteljice na nužni dio već samo osnovanost njene tvrdnje je li oporučnim raspolaganjem ostaviteljice došlo do povrede njenog nužnog djela ili ne.

 

              U tom pravcu sud prvog stupnja je bio dužan u smislu citirane ZN-a utvrditi vrijednost ostavine, poštivajući pri tom odredbe ZPP-a, kojima se osigurava zaštita prava sudionika u ostavinskom postupku jer se u konkretnom slučaju radilo upravo o tom pravu, čime je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 173. ZN/71 na koju s pravom ukazuje žaliteljica u žalbenim navodima .

 

Utoliko je, uvažavanjem žalbe žaliteljice, pobijano rješenje suda prvog stupnja temeljem članka 380. točka 3. ZPP, u svezi s odredbom članka 173. ZN/71, predmetno rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovnu odluku.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne povrede na koje je ukazano te će u skladu s iznesenim primjedbama i uputama ponovno odlučiti o zahtjevu žaliteljice, pa tek u slučaju da nužni dio nije povrijeđen izvršiti će se razdioba ostavinske mase bez uračunavanja nužnog dijela nasljednika koji su ga zahtijevali.

 

U Splitu, 2. lipnja 2017.