1              Poslovni broj Gž-1275/2019-2

 

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1275/2019-2

 

 

 

 

U     I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja R.V. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku  S.B., odvjetniku iz O.,  protiv tuženika RH, OIB: ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku  od 5. travnja 2019. broj Pn-105/2018-13, dana 16. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o     j e    

 

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku  od 5. travnja 2019. broj Pn-105/2018-13.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I/  O d b i j a  s e  tužitelj R.V. iz O., OIB: ..., s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

      "Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 21.350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 10. listopada 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, pa sve do isplate, kao i da tužitelju naknadi prouzročene troškove ovrhe u iznosu od 1.830,00 kn i troškove protuovrhe u iznosu od 1.250,00 kn, te da tužitelju podmiri prouzročeni trošak ovog postupka u iznosu."

 

       kao   n e o s n o v a n i m   u cijelosti.

 

II/ Nalaže se tužitelju R.V. iz O., OIB: ..., nadoknaditi tuženoj  RH, OIB: ...,  prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a pod prijetnjom prinudne ovrhe."

 

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti iz žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška tužitelju.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), a tužitelj u izjavljenoj žalbi ne navodi određeno koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena.

 

              Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi zbog nezakonitog i nepravilnog rada Vrhovnog suda RH u parničnom predmetu P-347/2006.

 

              U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

 

              - da je presudom Općinskog suda u O. P-347/2006 od 10. listopada 2008. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u O. Gž-215/2009 od 28. listopada 2010. u pravnoj stvari tužitelja B.V. protiv tuženika trgovačko društvo B. d.o.o., koga je zastupao ovdje tužitelj, odbijen tužbeni zahtjev i naloženo tužitelju da društvu B. d.o.o. naknadi parnični trošak 21.350,00 kn,

 

              - da je trgovačko društvo B. d.o.o. ustupilo tražbinu tužitelju koji je pokrenuo postupak ovrhe, te ishodio pravomoćno rješenje o ovrsi Ovr-133/2013,

 

              - da je tužitelj B.V. protiv presude Županijskog suda u O. Gž-215/2009 uložio reviziju, te je predmet upućen na odlučivanje Vrhovnom sudu RH, koji je rješenjem Rev-537/2011 od 4. ožujka 2014. ukinuo presude nižestupanjskih sudova i predmet vratio na ponovno suđenje,

 

              - da je nakon upućivanja predmeta revizijskom sudu trgovačko društvo prestalo postojati i brisano iz sudskog registra 27. srpnja 2012. i otvoren je stečajni postupak,

 

              - da Vrhovni sud nije obaviješten o statusnim promjenama na strani tuženika prije donošenja revizijske odluke,

 

              - da u ponovljenom postupku stečajni upravitelj B. d.o.o nije preuzeo parnični postupak, te je isti obustavljen,

 

              - da je zbog ukidanja ovršnih isprava obustavljena ovrha, a ovršenik B.V. je protuovrhom ishodio povrat novčanih iznosa koji je tužitelj dobio ovrhom.

 

              Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak da nema odgovornosti države za štetu jer se u opisanom postupanju Vrhovnog suda RH ne ogleda nezakoniti i nepravilni rad suda.

 

              Ovakovo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

              Ovo stoga što pogrešna primjena materijalnog prava i postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka samo po sebi ne može biti razlog zbog kojega bi suci bili pozvani na odštetnu odgovornost.

 

              Odredbom čl. 106. Zakon o sudovima (Narodne novine, br. 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10 – pročišćeni tekst, 27/11, 130/11) propisano je da RH odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, pa su iste pretpostavke potrebne i za postojanje navedene odštetne odgovornosti države.

 

              Na osnovi navedenog iako za postojanje odštetne odgovornosti države nije potrebno postojanje volje uređujućeg suca da se nekom nanese šteta, treba reći da glede onih štetnih radnji koje tužitelj tuženiku stavlja na teret, tužitelj nije dokazao postojanje protupravnosti u objektivnom smislu, dakle da je riječ o nezakonitom i nepravilnom postupanju, odnosno postupanju koje ima značaj i težinu protupravnih radnji.

 

              Nije sporno na što tužitelj upire u žalbi da je odredbom čl. 82. ZPP-a propisano da sud u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stanka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno.

 

              Također je odredbom čl. 392. a. ZPP-a propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

 

              U konkretnom slučaju Vrhovni sud je ispitujući odluku nižestupanjskih sudova pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a u svojoj odluci Rev-537/2011 od 4. ožujka 2014. utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka.

 

              Nije sporno da revizijski sud nije bio obaviješten o statusnim promjenama na strani tuženika trgovačkog društva B. d.o.o., koji je brisan iz sudskog registra 2012., prilikom donošenja odluke povodom izjavljene revizije, te su neosnovani žalbeni navodi o nezakonitom postupanju zbog neprimjene kogentnih odredbi procesnog prava.

 

              Suprotno žalbenim navodima upravo je izostala procesna aktivnost tužitelja kao punomoćnika tuženika tvrtke B. d.o.o. u provedenom parničnom postupku da izvijesti prvostupanjski sud o nastalim promjenama, pa time i revizijski sud prije donošenja odluke o reviziji. Tužitelj je bio u mogućnosti pratiti tijek postupka i u njemu sudjelovati i poduzimati zakonom dopuštene postupovne radnje.

 

              Nastavno valja ukazati da je revizijski sud donio ukidbenu odluku i da o zahtjevu u parnici nije meritorno odlučeno, da bi se moglo raditi o odštetnoj odgovornosti tuženika.

 

              Na osnovu svega iznesenog treba zaključiti da u postupanju suda nema temeljne pretpostavke odgovornosti (protupravnost štetne radnje u objektivnom smislu), pa nije riječ o nezakonitom ili nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti.

 

              Stoga žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

              Odluka o trošku (točka II/ izreke) pravilna je i zakonita sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a.

 

              Temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Osijeku 16. rujna 2020.

 

     Sutkinja

Snježana Androš, v.r.