1              Poslovni broj: Gž-743/2020-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Nadi Sambol kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., E., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva Ž. V.-D. & S. S. i partneri j.t.d., odvjetnicima u Z., protiv tuženika M. M. iz J., K., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva M. & M. j.t.d., odvjetnicima u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog Građanskog suda u Zagrebu broj P-3139/19-8 od 15. travnja 2020., 16. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Žalba tužitelja djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3139/19-8 od 15. travnja 2020. ukida u toč. I. izreke i odbacuje se tužba.

 

Potvrđuje u odluci o parničnom trošku (toč. II. izreke).

 

Odbija se zahtjev za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3139/19-8 od 15. travnja 2020. presuđeno je tako da izreka glasi:

 

" I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku M. M. iz J., K. br., OIB: …, isplatiti tužitelju M. K. iz Z., E. br., OIB: …, iznos od 13.750,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima;

2. Tuženik M. M. iz J., K. br., OIB: …, dužan je naknaditi tužitelju M. K. iz Z., E. br., OIB: …, trošak postupka;

3. Sve to ad. 1 i ad. 2, u roku od 8 dana.“

 

II/ Nalaže se tužitelju M. K. iz Z., E., OIB: …, naknaditi tuženiku M. M. iz J., K. br., OIB: … parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana."

 

Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže uvažiti žalbu na način da se presuda preinači i prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, potražuje trošak žalbe.

 

Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti.

 

Žalba je djelomično osnovana, ali ne iz razloga koje ističe tužitelj.

 

Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 13.750,00 kn, a to su troškovi tužitelja kao treće osobe nastali u ovršnom predmetu prvostupanjskog suda broj Ovr-4045/18 (ranije 1242/07).

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev i pritom izrazio pravno stajalište da samo stranke ovršnog postupka prema odredbi čl. 14. st. 4. i 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) imaju pravo na naknadu troškova ovrhe, a treća osoba nema položaj stranke u ovršnom postupku.

 

U činjeničnim navodima tužbe tužitelj je naveo da je u ovršnom predmetu broj Ovr-4045/18 u kojem je nastao trošak tužitelja kao treće osobe sud donio rješenje broj Ovr-4045/18-82 od 21. rujna 2018. obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene radnje, naložio zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe rješenja o ovrsi i odbio zahtjev tužitelja kao treće osobe za naknadu troška postupka u predmetnom ovršnom postupku i uputio tužitelja da svoje pravo na naknadu troška postupka ostvari u parničnom postupku protiv tuženika.

 

Prema priloženom u spisu rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-4045/18-82 od 21. rujna 2018. koje je postalo pravomoćno 21. studenog 2018. (list spisa 5-6) obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1242/07 od 22. listopada 2007. i ukinute su provedene radnje, naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe rješenja o ovrsi i odbijen je prijedlog treće osobe za naknadom troškova postupka podnesen 19. rujna 2018.

 

Pogrešno tužitelj u žalbi navodi da je navedenim rješenjem tužitelj kao treća osoba u ovršnom predmetu upućen da pravo na naknadu troškova ostvaruje u parničnom postupku. Međutim, da je i upućen, to pravo ne bi mogao ostvarivati u parničnom postupku, već u ovršnom postupku, jer neovisno o činjenici što u ovršnom postupku tužitelj nije bio stranka već treća osoba, imao bi pravo na naknadu troškova postupka u slučaju obustave ovrhe zbog toga što je pravomoćno utvrđeno da je ovrha nedopuštena (takvo pravno stajalište je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-196/09 od 16. srpnja 2013.).

 

Međutim, o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova nastalih u ovršnom postupku, koje je potraživao u ovršnom predmetu Ovr-4045/18, a te troškove sada potražuje u ovoj parnici je već pravomoćno odlučeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-4045/18-82 od 21. rujna 2018.

 

Stoga je prvostupanjski sud kada je odlučivao o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) na koju primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, pa je primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda u toč. I. izreke i odbačena tužba, dok je u odnosu na odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke presude) žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

Bjelovar, 16. rujna 2020.