Poslovni broj: 4 P-108/2020-14

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

                 TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. d.o.o. Ž., OIB …, koje zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Ž. protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koje zastupa D. K. I., zamjenica ŽDO u Vukovaru, radi povrata stečenog bez osnove iznosa od 152.619,83 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 3. rujna 2020. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika ŽDO u Vukovaru, te objavljene presude dana 16. rujna 2020.,          

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužitelju Ž. d.o.o. Ž., , OIB … isplati ukupno iznos od 152.619,83 kn i to sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi do 31. 7.2015. zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, koje teku na iznos od:

 

              - 23.001,45 kn od 20.08.2014. do isplate,

              - 34.511,09 kn od 20.08.2014. do isplate,

              - 46.008,47 kn od 01.09.2014. do isplate,

              - 48.587,66 kn od 03.10.2014. do isplate,

              -      511,16 kn od 06.10.2014. do isplate,

 

te naknaditi troškove postupka, sve u roku od 8 dana."

              2. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna) u roku od 8 dana.

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je dopisom od 14. kolovoza 2014. dobio obavijest Carinske uprave, PCU Osijek da se protiv njega pokreće naplata carinskog duga po osnovi položene bankarske garancije u kojem se opisuje predmet naplate carinskog duga trgovačkog društva N. d.o.o.  Opisani carinski dug je naplaćen od strane Ministarstva financije, Carinske uprave u ukupnom iznosu od 152.619,83 kn i to :

              - 23.001,45 kn dana 20.08.2014.

              - 34.511,09 kn dana 20.08.2014. 

              - 46.008,47 kn dana 01.09.2014.  

              - 48.587,66 kn dana 03.10.2014. 

              -      511,16 kn dana 06.10.2014.

 

              Tužitelj nadalje navodi da je carinski dug utvrđen u rješenjima u upravnom postupku koji je vođen protiv trgovačkog društva N. i to rješenjem Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek Klasa: UP/I-413-01/14-02/5, Urbroj: 513-02/7056/5-14-02 od 8. svibnja 2014., rješenjem Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek Klasa: UP/I-413-01/14-02/04, Urbroj: 513-02/7056/5-14-02 od 8. svibnja 2014., rješenjem Carinske uprave, Područni carinski ured Osijek Klasa: UP/I-413-01/14-02/02, Urbroj: 513-02/7056/5-14-02 od 10. travnja 2014.  U svakom od navedenih rješenja u točki 3. zadnji stavak je napisano da će se potraživanje prema N. d.o.o., ako isti to ne plati, biti naplaćeno od davatelja garancije (Ž. d.o.o.). Tužitelj navodi da nije sudjelovao u opisanim postupcima niti da navedena rješenja sadržavaju bilo kakav nalog tužitelju da je obvezan platiti carinski dug.

 

              Tužitelj smatra da je sporno pravno pitanje da li je tužitelj obveznik plaćanja carinskog duga, te postoji li pravomoćan i izvršan upravni akt kojim se tužitelju nalaže plaćanje carinskog duga, te da li je tužitelj glavni dužnik za plaćanje carinskog duga. 

 

              Tužitelj ne spori da je bio carinski otpremnik prilikom uvoza robe za N. d.o.o. o čemu su sastavljeni uredni JCD-ovi, te da su sve obveze prema JCD-ovima plaćene, te da su isti u smislu upravnog postupka upravna rješenja.  Tužitelj se poziva na točno  određene stavke carinskog zakona, te tvrdi da je on glavni dužnik za plaćanje carinskog duga. Tvrdi da je carinarnica naknadno pokrenula postupak provjere carinskih deklaracija (JCD-ova), a što je imala pravo u skladu s člankom 80 Carinskog zakona, a li u tom postupku tužitelj nije sudjelovao. Kako tužitelj nije sudjelovao u postupcima u kojima su donesena navedena rješenja niti je istima izrečen nalog tužitelju da plati carinski dug smatra da je osnovana njegova tvrdnja da ne postoji pravna osnova na temelju koje je Carinska uprava naplatila od tužitelja carinski dug. Kako ne postoji pravna osnova tada je osnovana tvrdnja tužitelja da RH navedeni iznos stekla bez ikakve osnove.

 

              Tužitelj navodi da je prema odredbi članka 5. stav 5.CZ glavni dužnik te može odgovarati samo za obveze koje su postojale u trenutku kada je prihvatio svoju obvezu JCD-ova i to kako po opsegu tako i po njihovom pravnom osnovi, koji su uredno plaćeni. Tužitelj je prije podnošenja tužbe dostavio tuženiku prijedlog za mirno rješenje spora, koji je tuženik

 

otklonio. Predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 152.619,83 kn sa pripadajućim kamatama na točno navedene iznose od dospjelosti do isplate. 

 

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor zastare utuženog iznosa, koji je naplaćen u 2014., a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen nakon proteka roka zastare u 2018. Tuženik čini nespornim kako je Ministarstvo financija Carinska uprave, PCU Osijek, Služba za nadzor donijela rješenja kojima su utvrđeni konačni podaci za carinski dug za primatelja robe N. d.o.o., kojim je isti obvezan naknadno platiti carinski dug za robu uvezenu po jedinstvenim carinskim deklaracijama točno navedenih brojeva, jer se zbog promjene tarifne oznake promijenila stope carine, pa su se promijenila i davanja u pogledu naplate carine, poreza na dodanu vrijednost i obračuna trošarine. Navodi da je međunarodno otpremništvo Ž. d.o.o. iz Ž. priložilo svoju bankarsku garanciju broj 11002/2008/1076/1 /98459425001 kao instrument osiguranja carinskog duga, kako bi roba mogla biti puštena primatelju robe N. d.o.o. Tuženik ne spori da je carinski dug utvrđen rješenjima na koje se poziva tužitelj u kojima je utvrđeno da se sporni duhanski proizvodi smatraju "duhanom za pušenje", a ne "duhanom za žvakanje". Kako u roku za plaćanje carinskog duga primatelj robe N. d.o.o. nije platio carinski dug po rješenjima , predmetna rješenja s klauzulom izvršnosti su dostavljena na prisilnu naplatu Odjelu za obvezna davanja. U izreci predmetnih rješenja je u točki 3 navedeno  da ukoliko carinski dug ne bude plaćen od strane carinskog obveznika, isti će se naplatiti iz bankovne garancije međunarodnog otpremnika Ž. d.o.o. Ž.. Navodi da je Područni carinski ured O., dostavio opomenu dopisom Klasa: UP/I-415/02/14-05, Urbroj: 513-02-7010/01-14-01 od 6. lipnja 2014. tužitelju kojim se poziva na plaćanje carinskog duga prema navedenim rješenjima PCU Osijek , jer će se u protivnom carinski dug  naplatiti sa garancije. Tuženik navodi da je carinski dug po navedenim rješenjima naplaćen od podnositelja zahtjeva u iznosu 103.521,01 kn. Tuženik navodi da je  rješenjem Ministarstva financija, Carinska uprava PCU Osijek  Klasa: UP/I-413-01/14-026 Urbroj: 513-02-7056/5-14-2 od 14. kolovoza 2014. utvrđen dug u iznosu od 48.587,66 kn, koje je postalo izvršno 1. rujna 2014. na koje nije izjavljen pravni lijek, te je 3. listopada 2014. tužitelj dobrovoljno izvršio uplatu glavnice od 48.587,66 kn, te na ime kamata iznos od 511,16 kn. Tuženik se u daljnjem tijeku odgovora na tužbu poziva na kronologiju postupanja u konkretnom predmetu po naplati carinskog duga.

 

U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: Obavijest o pokretanju naplate carinskog duga od 14. kolovoza 2014. , izvadci o stanju i prometu po računu za Ž. d.o.o. (str. 10-14 spisa),rješenja od 10.t ravnaj 2014. (str. 15-21 spisa), JCD 34952 od 8. siječnja 2013., JCD 35323 od 19. veljače 2013., JCD 36071 od 29. travnja 2013., prijedlog za mirno rješenje spora, rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Klasa: UP/I-413-01/14-02/05,Urbroj: 513-02-7056/5-14-02 od 8. svibnja 2014., rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Klasa: UP/I-413-01/14-02/04, Urbroj: 513-02-7056/5-14-02 od 8. svibnja 2014., rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Klasa: UP/I-413-01/14-02/02, Urbroj: 513-02-7056/5-14-

 

02 od 10. travnja 2014., Opomena Ministarstva FINANCIJA, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Klasa: 415-02/14-05, Urbroj: 513-02-7010/01-04-01 od 6. lipnja 2014., obavijest o primitku fax poruke  Opomena od 6. lipnja 2014., zahtjev Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O. za naplatu carinskog duga po osnovi položene bankovne garancije, Klasa: 415-02/14-07/57, Urbroj: 513-02-7010/07-14-02 od 20. kolovoza 2014., Izvod FINA-e o plaćanju carinskog duga po rješenju Klasa: UP/I-413-01/14-02/02, Urbroj: 513-02-7056/5-14-02 od 10. travnja 2014., Izvod FINA-e o plaćanju carinskog duga po rješenju Klasa: UP/I-413-01/14-02/04, Urbroj: 513-02-7056/5-14-02 od 8. svibnja 2014., Izvod FINA-e o plaćanju carinskog duga po rješenju Klasa: UP/I-413-01/14-02-05, Urbroj: 513-02-7056/5-14-02 od 8. svibnja 2014., rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Klasa: UP/I-413-01/04-02/6, Urbroj: 513-02-7056/5-14-2 od 14. kolovoza 2014., zahtjev Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O. za naplatu carinskog duga po osnovi položene bankovne garancije, Klasa: 415-02/14-07/73, Urbroj: 513-02-7010/07-14-02 od 30. rujna 2014., Izvod FINA-e o plaćanju carinskog duga za tvrtku N. d.o.o. po cit. rješenju od 14. kolovoza 2014., Izvod FINA-e o plaćanju kamata za tvrtku N. d.o.o. po cit. rješenju od 14. kolovoza 2014.

 

Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je tužitelj Ž. d.o.o. bio carinski otpremnik za N. d.o.o. po točno navedenim JCD po kojima je uvezena roba duhan za žvakanje i šmrkanje tijekom  2013. godine.

 

Nije sporno da je Carinska uprava PCU Osijek rješenjima točno navedene Klase i broj od 10. travnja 2014. utvrdio da konačni podaci po JCD broj 43397/640/22 od 8. siječnja 2013., JCD 43397/640/598 od 19. veljače 2013., te JCD 43397/640/1657 od 29. travnja 2013., CI Ž. M. za primatelja N. d.o.o. iz V., za uvezenu robu "duhan za žvakanje i šmrkanje" se utvrđuje da predstavlja "duhan za pušenje", te se istima obvezuje primatelj N. d.o.o. platiti točno navedene iznose  na ime troškova carinskog duga, te trošarina i PDV-a u točno navedenim rokovima ili će u protivnom PCU Osijek izvršiti naplatu prinudnim putem sa garancije broj 11002/2003/1076/2/98459425001 davatelja garancije Ž. d.o.o. Ž..

 

Nije sporno da je ukupni carinski dug u iznosu od 152.619,38 kn u razdoblju od 20. kolovoza 2014. do 6. listopada 2014. naplaćen s računa tužitelja u točno navedenim iznosima.

 

Tijekom postupka je sporno da li su osnovane tvrdnje tužitelja  da je ukupni iznos od 152.619,83 kn Ministarstvo financija Carinska uprava O. s računa tužitelja naplatila neosnovano ili je tužitelj bio obveznik plaćanja istog.

 

Iz Opomene od 6. lipnja 2014. je vidljivo da Carinska uprava PCU Osijek obavještava tužitelja da je utvrđeno postojanje neplaćenog dospjelog potraživanja na ime carinskog duga za tvrtku N. d.o.o. O. po točno navedenim rješenjima u točno navedenim iznosima za robu uvezenu po točno navedenim JCD iz 2013. godine.

 

Prema odredbi članka 204. stav 4. Carinskog zakona (NN br. 78/99, dalje CZ) ako su u carinskoj deklaraciji za jedan od postupaka navedenih u stavku 1 ovog članka (puštanje robe u slobodni promet ili stavljanjem robe u postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od plaćanja carine) iskazani podaci koji su imali za posljedicu da propisana uvozna carina nije ili nije u cijelosti obračunata i naplaćena, carinskim dužnikom smatra se i osoba koja je dala podatke iskazane u podnesenoj carinskoj deklaraciji, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da podaci nisu istiniti.

 

Imajući u vidu da je tijekom postupka između stranaka nesporno da je tužitelj carinski otpremnik po jedinstvenim carinskim deklaracijama točno navedenih brojeva  (str. 22-24 spisa) iz 2013. po kojima je tvrtka N. d.o.o. uvezla duhan za žvakanje i šmrkanje u točno navedenim količinama, te da je naknadnim rješenjima Carinska uprave PCU O. od 10. travnja 2014. naknadno utvrđeno da uvezeni duhan predstavlja duhan za pušenje, te da se naknadno obvezuje primatelj N. d.o.o. platiti troškove carinskog duga, trošarina i poreza na dodanu vrijednost, sve u ukupnom iznosu od 152.619,83 kn sud zaključuje da tužitelj za podatke iz jedinstvenih carinskih deklaracija iz 2013. odgovara zajedno sa carinskim dužnikom u skladu s odredbom članka 204. stav 4. CZ-a.

 

Iz obavijesti o pokretanju naplate carinskog duga po osnovi priložene bankarske garancije od 14. kolovoza 2014. je vidljivo da Carinska uprava PCU Osijek obavještava H. A. A. B. d.d. Z. da se pokreće postupak naplate carinskog duga  u iznosu od 103.521,01 kn s pripadajućim kamatama sa carinske garancije evidentiran u carinskoj upravi pod brojem 11-002/2014/06142 za točno navedeni dug po rješenjima od 10. travnja 2014. za robu po točno navedenim JCD iz 2013., CI Ž. M. za primatelja N. d.o.o.

 

Iz naprijed citiranih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj u postupku uvoza robe i to duhana za tvrtku N. d.o.o. po točno navedenim JCD iz 2013. bio carinski otpremnik, te da je za istu dostavio i garanciju za osiguranje carinskog duga u skladu s odredbom članka 195. stav 4. i 196. CZ-a, a po članku 198. jamac odgovara solidarno sa dužnikom.

 

Zbog svega navedenog sud je utvrdio da je tužitelj uz tvrtku N. d.o.o. obveznik plaćanja carinskog duga po točno navedenim rješenjima  Carinske uprave O. od 8. svibnja 2014. za carinski dug po JCD  iz 2013. za uvezni duhan, te su neosnovane tvrdnje tužitelja da je naplaćeni iznos  od strane Carinske uprave O. u ukupnom iznosu od 152.619,83 kn skinut bez pravnog osnova. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.

 

Imajući u vidu da je predmet tužbenog zahtjeva  povrat stečenog bez osnove, sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok iz odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) po kojem tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Kako su utuženi iznosi skinuti s računa tužitelja u razdoblju od 20. kolovoza 2014. do 6. listopada 2014., a tužitelj je prijedlog za mirno rješenje spora podnio tužitelju 15. listopada 2018., sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare tuženika, jer od skinutih iznosa pa do podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora nije prošao zastarni rok od 5 godina. 

 

              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. i 155. ZPP-a, te je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 2.500,00 kn i pristup na jednog ročište po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od 2.500,00 kn uz primjenu odredbe članka 162. ZPP-a.

 

              Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 12. lipnja 2020. u iznosu od 500,00 kn, jer je istim samo dopunio navode odgovora na tužbu.

 

             

Osijek, 16. rujna2020.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana objave.