Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-525/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Ive Lujak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. M. iz H., zastupane po opunomoćeniku Ž. Š., odvjetniku u H., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Z., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-275/19-8 od 20. studenoga 2019., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2020.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-275/19-8 od 20. studenoga 2019.
Obrazloženje
Osporenom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/19-26/193, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 12. travnja 2019. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja S.-d. županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave H. KLASA: UP/I 361-02/13-06/1716, URBROJ: 2181/1-11-01/10-19-0011 od 31. prosinca 2018.
Potonjim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu na kat. čest. 930/1 k.o. G.
Upravni sud u Splitu ocijenio je zakonitim rješenje tuženika pozivom na odredbu članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12. i 143/13., dalje: ZoPNIZ).
Protiv osporene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnih propisa i povrede pravila postupka. U žalbi u bitnom navodi da je obrazloženje pobijane odluke kontradiktorno dokazima koji prileže spisu, osobito snimci iz 2006. godine iz koje je vidljiv objekt koji je predmet ovog postupka u svim dijelovima relevantnim za ozakonjenje (na snimci je vidljivo i krovište), a kako to propisuju odredbe članka 2. stavka 1. i 2. ZoPNIZ-a. Naime, budući da je tijekom upravnog postupka uvidom u DOF5/2011 utvrđeno da predmetna zgrada nije nedvojbeno vidljiva, tužiteljica je po pozivu javnopravnog tijela o dostavi uvjerenja da je nezakonito izgrađena zgrada na čest. zem. 930/1 k.o. G. evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj podlozi do 21. lipnja 2011. dostavila DOF2014/2016. Iz u sporu dostavljene snimke iz 2006. (DOF 288/2006) vidljiv je objekt s krovnom konstrukcijom. Navodi da se na snimci iz 2006. godine radi o istom objektu kao i na snimkama iz 2011. i 2016. godine ali problem je u kvaliteti snimki na kojima nisu svi detalji jednako vidljivi, pa stoga snimku iz 2006. godine smatra kvalitetnijom u odnosu na ostale jer je na istoj jasno vidljiv predmetni objekt. Stoga smatra da navedeni objekt nedvojbeno postoji u kontinuitetu koji udovoljava uvjetima iz članka 2. ZoPNIZ-a za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Objekt koji je predmet legalizacije postoji od sredine 2004. godine prvotno se koristio za stanovanje nakon čega se počelo s obavljanjem ugostiteljske djelatnosti, a koja se u kontinuitetu obavlja do danas te je osnovni izvor prihoda tužiteljice. Smatra da geodetsko vještačenje koje prileži spisu potvrđuje vidljivost objekta, ali isto smatra neprimjenjivim u ovom postupku jer nije obuhvatilo i snimku iz 2006. godine. Ističe da u slučaju dvojbenosti snimke DOF5/2011 jednaku važnost imaju snimke iz ranijih godina, što je u konkretnom slučaju snimka iz 2006. godine. Tužiteljica nastavno navodi da nije bila obaviještena o očevidu koji je održan 26. listopada 2018. sukladno odredbi članka 16. stavka 2. ZoPNIZ-a zbog čega je isti proveden protivno članku 68. Zakona o općem upravnom postupku. Time je tužiteljici onemogućeno sudjelovanje u postupku. S obzirom na dokaz dostavljen u sporu, snimku iz 2006. godine, odluke javnopravnih tijela smatra protivnima članku 8. Zakona o općem upravnom postupku a zbog nepravilno vođenog postupka protivnima članku 98. stavku 5. istog Zakona. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti nadležnom tijelu na ponovno odlučivanje.
Tuženik, iako pozvan sukladno odredbi članka 71. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), nije dostavio odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud osporenu odluku donio u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava navodeći pritom pravno relevantne razloge utemeljene na pravilno utvrđenim činjenicama.
Odredbom članka 2. stavka 1. ZoPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.
Odredbom stavka 2. istoga članka Zakona propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.
Pregledom spisa predmeta ovaj Sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju zgrada izgrađena na kat. čest. 930/1 k.o. G. nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ali se ne radi o zgradi dovršene najmanje jedne etaže jer istoj nedostaje krovna konstrukcija odnosno strop, radi čega je zakonito odlučeno da se takva zgrada ne može ozakoniti u smislu naprijed citiranog članka 2. stavka 1. ZoPNIZ-a.
Zbog navedenog činjenica postojanja krovišta na predmetnoj zgradi 2006. godine nije odlučna za rješavanje ove upravne stvari.
S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje Sud nije našao da su u postupku povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.) o utvrđivanju materijalne istine ili sadržaju rješenja.
Ujedno treba reći da iz spisa predmeta proizlazi kako je očevid na terenu sukladno članku 16. stavku 2. ZoPNIZ-a proveden 26. listopada 2018. pri čemu ovaj Sud cijeni da okolnost što tužiteljica istom nije prisustvovala, imajući pritom na umu naprijed navedeno neprijeporno utvrđenje da na dan 21. lipnja 2011. predmetna zgrada nije imala dovršenu najmanje jednu etažu, nije od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari.
Kako, dakle, tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost osporene odluke, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 16. rujna 2020.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković, v.r.
