Poslovni broj Gž-2369/2020-3

 

 

                                      

             

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

             

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ostavinskom predmetu iza pok. M.M. pok. N., iz D., OIB: ....,  rođene 27. travnja 1960., a umrle 12. studenog 2019., državljanke Republike Hrvatske, povodom prijedloga predlagateljice osiguranja M.K., D.OIB:....., zastupana po punomoćniku G. L., odvjetniku u D., protiv protivnika osiguranja Z.B., D.OIB:..., zastupan po punomoćniku N. M., odvjetniku u D., radi osiguranja ostavine, rješavajući žalbu predlagateljice osiguranja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj O-1261/2019 od 20. travnja 2020., dana 16. rujna 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagateljice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj O-1261/2019 od 20. travnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijeni su prijedlozi predlagateljice osiguranja zaprimljeni 5. veljače 2020. sa zahtjevima za određivanjem pečačenja stana u čest. zgr. 993 površine 57,00 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika te pripadajuće drvarnice, a koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim dijelom cijele nekretnine koja se sastoji od kat. čest. 869/5, 869/13 i kat. čest. ZGR. 993, zk. ul. 2636 k.o. G. i za određivanje privremene mjere radi osiguranja ostavine, na način da se radi osiguranja ostavine pok. M.M., koja na temelju njezine oporuke pripada predlagateljici osiguranja, određuje privremena mjera kojom se protivniku osiguranja zabranjuje otuđenje pokretnih stvari koje se nalaze u stanu pok. M.M., na adresi D.te poduzimanje bilo kakve radnje koja dovodi do promjene na pokretnim stvarima koje se nalaze u istom stanu te se stvari povjeravaju na čuvanje M. K. (točka I.), zatim da se odredi da se zabrane iz prethodne točke smatraju provedenima dostavom protivniku osiguranja (točka II.), uz daljnje određivanje da ukoliko protivnik osiguranja ne bude poštovao zabranu iz točke II. izreke rješenja, kaznit će se novčanom kaznom od 20.000,00 kn (točka III.) te da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja toga ostavinskog postupka ili do drugačije odluke suda (točka IV.).

 

Protiv tog rješenja žalbu podnosi predlagateljica osiguranja pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP), koji propis se primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - dalje OZ) i članka 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 81/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. - dalje  ZN).

 

U žalbi se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje prijedloga i mjera za osiguranje ostavine. Posebno se ukazuje kako u prilog tvrdnjama predlagateljice kojima opravdava prijedloge, govore sami navodi vlastoručne oporuke ostaviteljice od 24. ožujka 2017. kojom je ostaviteljica svog sina (protivnika osiguranja) potpuno isključila iz nasljedstva, što uključuje i njegovo pravo na nužni dio, s obrazloženjem da se isti ogriješio o nju povredom zakonskih i moralnih obveza koje proizlaze iz njegovog obiteljskog odnosa s njom. Dalje se u žalbi ističe da sama ostaviteljica u oporuci navodi kako je njezin sin za vrijeme njezinog liječenja od loma kralješka i vezanosti za krevet, iz njezinog stana izbacio sve njezine pokretnine i osobne stvari, pa da je imala znatan trošak nabavke novih nužnih stvari i opremanja stana te da ju je na taj način doveo do financijskog kolapsa i na rub egzistencije, ali i do narušenja zdravlja. Osim toga, ostaviteljica da je navela kako sin s njom ne ostvaruje i ne želi ostvariti nikakav kontakt te da joj ne pruža nikakvu financijsku pomoć.

 

Žalbom se predlaže pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti prijedlog za osiguranje.

 

Protivnik osiguranja je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba predlagateljice osiguranja odbije kao neosnovana.

             

Žalba nije osnovana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 354. stavak 2. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. OZ-a i člankom 175. stavak 2 ZN-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa tako niti povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje žalba predlagateljice osiguranja. 

 

Iz stanja spisa proizlazi da se radi o ostavinskom postupku iza pok. M.M. u kojem je utvrđeno rodoslovlje ostaviteljice prema kojem je utvrđen jedini zakonski nasljednik - sin ostaviteljice Z. B., ovdje protivnik osiguranja, zatim je utvrđena ostavinska imovina sastojeća od prava vlasništva predmetnog stana, prava korištenja grobnice te novčanih sredstava na bankovnom računu.

 

Tijekom ostavinskog postupka proglašena je oporuka od 24. ožujka 2017. kojom je ostaviteljica raspolagala cjelokupnom svojom imovinom u korist oporučne nasljednice M. K. - ovdje predlagateljice osiguranja i pritom je potpuno, i od nužnog dijela, isključila iz nasljedstva zakonskog nasljednika - protivnika osiguranja koji je osporio valjanost oporuke iz svih zakonom dopuštenih razloga, posebno zbog povrede nužnog dijela.

 

 

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odlučio je o prijedlozima predlagateljice osiguranja da se zapečati stan koji je predmet oporučnog nasljeđivanja sukladno članku 201. ZN-a podredno da se odredi privremena mjera zabrane otuđenja pokretnina iz predmetnog stana sukladno članku 202. ZN-a, odbijajući ove prijedloge kao neosnovane uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje predloženih mjera tijekom ostavinskog postupka. 

 

Odredbom članka 201. ZN-a je propisano da ako sud ocijeni da je to svrhovito, može odrediti da se prostorije u kojima se nalaze stvari iz sastava ostavine zapečate, te će odrediti osobu koju će obvezati da bez odgađanja prijavi svako oštećenje pečata nadležnoj policijskoj upravi i sudu, a dopuštenje za skidanje pečata može dati samo ostavinski sud, odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda.

 

Odredbom članka 202. ZN-a propisano je da će sud na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, prije pokretanja ostavinskog postupka i tijekom njega, sve dok postupak ne bude pravomoćno okončan, na zahtjev stranke radi osiguranja stvari i prava iz ostavine odrediti privremene mjere predviđene Ovršnim zakonom, ako stranka učini vjerojatnim opasnost da bi se bez takve mjere promijenilo postojeće stanje ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Odredbom članka 347. stavak 1. OZ-a je propisano da se radi osiguranja nenovčanih tražbina (iz članka 346. stavak 1. točka 1. i 2. OZ-a) može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha osiguranja uz nastavno navođenje nekih vrsta takvih mjera.

 

Uvažavajući sadržaj citiranih odredbi te tijekom postupka utvrđeno činjenično stanje, ovome je sudu prihvatljivo obrazloženje suda prvog stupnja o tome da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga predlagateljice osiguranja. U tom pravcu osnovano se sud prvog stupnja poziva na sadržaj zapisnika s ročišta od  21. studenog 2019. na kojem je bila nazočna punomoćnica predlagateljica osiguranja i na kojem ročištu pokretnine iz predmetnog stana nisu utvrđene ostavinskom imovinom, pored činjenice da je u posjedu stana protivnik osiguranja koji stoga u stanu drži i svoje pokretnine, radi čega u ovoj fazi ostavinskog postupka nije izvjesno da li određene pokretnine koje su u stanu nesporno čine ostavinu.

 

Osim toga, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da predlagateljica osiguranja nije ukazala na bilo kakvu radnju protivnika osiguranja iz koje bi proizlazila namjera protivnika osiguranja da otuđi ili uništi eventualne pokretnine koje se nalaze u stanu, osim pozivanja na sadržaj oporuke, međutim, da okolnost što je među nasljednicima sporna valjanost oporuke nije dovoljna osnova za određivanje privremene mjere te da navodi ostaviteljice iz oporuke o ponašanju njezina sina nije dovoljno za utvrđenje da se predmetno ponašanje dogodilo (obzirom da protivnik osiguranja osporava sadržaj oporuke), a osobito ne da bi se takvo ponašanje, i da je postojalo, zasigurno ponovilo.

 

Stoga, i prema stajalištu ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije svrhovito odrediti da se prostorije u kojima se nalaze stvari iz sastava ostavine zapečate prema članku 201. ZN-a te je pravilno ocijenio da predlagateljica osiguranja nije u dovoljnoj mjeri učinila vjerojatnim opasnost da bi se bez predložene mjere promijenilo postojeće stanje niti je učinila vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti prema članku 202. ZN-a u vezi s člankom 346. OZ-a. 

 

Radi svega izloženog, žalbu predlagateljice osiguranja valjalo je odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a i člankom 175. stavak 2. ZN-a.

 

 

U Rijeci 16. rujna 2020.

 

 

 

           Sutkinja

              Branka Ježek Mjedenjak