- 1 -              Revr 1483/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1483/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. (OIB: ... ) iz O., koju zastupa punomoćnica S. L., dipl. pravnica iz H., protiv tuženice H. d.d. (OIB: ... ) Z., koju zastupa punomoćnik I. A., dipl. pravnik, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-176/2016-2 od 19. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1157/15-25 od 7. travnja 2016., u sjednici održanoj 16. rujna 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je donio tuženik nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao. U točki II. naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto „operater u poštanskom prometu“ ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1157/15-25 od 7. travnja 2016.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) podnijela je tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu drugostupanjsku odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženice, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koje međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Iako tuženica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga u bitnome osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Iz tih navoda slijedi da tuženica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po članku 385. ZPP-a, pa zbog toga razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP-a).

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 6. ožujka 2015. nedopuštena, te vraćanje na rad tužiteljice.

 

U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica kod tuženika zaposlena 20 godina te da je obavljala poslove operatera u poštanskom prometu Divizija pošta, O. županija

- da je tuženica 6. ožujka 2015. donijela odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koja je donesena na temelju Programa o zbrinjavanju viška radnika od 31. prosinca 2013.

- tužiteljica je pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv osporavane odluke

- Programom o zbrinjavanju viška radnika predviđeno je da će prestati potreba za obavljanjem poslova operatera u poštanskom prometu, Divizija pošta, O. i to u Sektoru dostava grupe područja 5 za 2 izvršitelja od 7, u Sektoru sortiranja, Odjel sortiranja Osijek 5 izvršitelja od 45

- Glavno radničko vijeće se protivilo prijedlogu Programa zbrinjavanja viška radnika kod tuženika

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena te su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

U članku 115. stavku 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR-a) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu). Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten je ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu poslodavaca mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koja terete radnika.

 

Autonomno je pravo svakog poslodavca prilikom donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika odlučiti kojim će od propisanih kriterija i u kojoj mjeri dati prednost, a poslodavac može donijeti odluku uzimajući u obzir i druge posebne kriterije. Pri donošenju odluke poslodavac je dužan te kriterije razmotriti i primijeniti na sve radnike.

 

Obzirom je u postupku utvrđeno da tuženica nije u skladu s odredbom članka 135. stavka 3. ZR-a dokazala opravdane razloge za otkaz, jer u vrijeme donošenja Programa za zbrinjavanje viška radnika u H. d.d., a niti u samoj odluci o otkazu nije razvidno na koji je način tuženica izvršila reorganizaciju radnog mjesta tužiteljice u odnosu na ostale organizacijske jedinice na nivou tuženika u kojima postoji radno mjesto operater u poštanskom prometu, Divizija pošta te kako se na tužiteljicu u tom slučaju primjenjivani zakonski kriteriji odnosno je li napravljena usporedba tužiteljice s nekim od radnika prema organizacijskoj jedinici unutar Divizije pošte, O. županije sukladno Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H. d.d. Iz tih razloga pravilna je odluka nižestupanjskih sudova, jer je odluka tuženice o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 6. ožujka 2015., protivna odredbi članka 115. ZR-a.

 

Slijedom navedenog, kako ne postoji razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 16. rujna 2020.