- 1 -              Revd 538/2020-2

Broj: Revd 538/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. d.o.o. (OIB: ... ) Z., kojeg zastupa punomoćnik D. S., dipl.iur. zaposlen kod tuženika, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-459/2019-2 od 27. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-80/2019-9 od 26. travnja 2019., u sjednici održanoj 16. rujna 2020.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-459/2019-2 od 27. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-80/2019-9 od 26. travnja 2019.

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog odbaciti. Traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i sudske pristojbe na odgovor na prijedlog.

Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385.a i članka 387. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prvom i drugom pitanju pokušavaju se dovesti u sumnju činjenična utvrđenja pred nižestupanjskim sudom, koja utvrđenja polaze od toga da su stranke usuglasile način utvrđivanja plaće te da je odluka o visini plaće utvrđena na taj način. Odgovor na treće pitanje je li ugovor o radu za radno mjesto voditelja predstavlja automatski menadžerski ugovor ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavka 3. ZPP-a pa je na temelju odredbe članka 392. stavaka 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Temeljem članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev I. tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

Zagreb, 16. rujna 2020.