Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 465/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 465/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik E. A., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo financija (OIB: ... ) koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel i II. tuženika J. D. (OIB: ... ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -4874/18-2 od 12. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6644/17-31 od 19. lipnja 2018., u sjednici održanoj 16. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj -4874/18-2 od 12. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6644/17-31 od 19. lipnja 2018.

 

Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385. a i članka 387. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

U odnosu na prvo pitanje odgovor je sadržan u zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-4/18 od 22. veljače 2018.: „Predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno, da je zloupotrijebio svoje pravo.“

 

Drugim pitanjem revident traži tumačenje zakonskih odredbi čl. 318. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, dalje: ZVDSP) te odredbi članka 122. do 125. ZV-a u odnosu na prisilno založno pravo, te traži preispitivanje sudske prakse iako ne navodi praksu revizijskog suda, dok odgovor na treće pitanje polazi od pogrešne interpretacije sadržaja spisa koji se veže za činjenična utvrđenja drugačija od onih kako su ih utvrdili nižestupanjski sudovi u odnosu na savjesnost i poštenje ovrhovoditelja.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavka 3. ZPP-a pa je na temelju odredbe članka 392. stavaka 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. rujna 2020.

 

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu