- 1 -

Broj: Pž-2360/2018

                      Broj: Pž-2360/ 2018

U I M E R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika N. P., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika N. P., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom od 15. listopada 2018., broj:4.PpP-9297/17, na sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2020.,

p r e s u d i o    j e:

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika N. P. i pobijana presuda se potvrđuje.

II.               Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 ,157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik  N. P. obvezan je naknaditi paušalni iznos troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom presudom okrivljenik N. P. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kuna.

Istom presudom, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca, a temeljem članka 139. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

Protiv navedene presude okrivljenik N. P. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine ili preinači.

Žalba okrivljenika je neosnovana.

Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

            Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. U postupku prvostupanjski sud je ispitao okrivljenika i svjedoka M. D., policijskog službenika koji je postupao kritične zgode prema okrivljenom, te izvršio između ostalog, dokaz uvidom i čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, pri čemu je cijenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima. Prvostupanjski sud je izložio nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim te iznio razloge kojima se vodio pri utvrđivanju postoji li prekršaj iz krivnja okrivljenika. Svoju vjeru je poklonio u iskazu svjedoka M. D., a što je valjano i obrazložio. Temeljem iskaza navedenog svjedoka nesporno je utvrdio da je okrivljenik odbio ponuđeno alkotestiranje, kao i da nije tražio vađenje krvi i urina radi analize. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je okrivljeni ostvario obilježje djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, a što i ovaj sud u cijelosti prihvaća. Okrivljeni je ostvario obilježje djela prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnost prometa na cestama time što se kao vozač motorna vozila odbio podvrgnuti ispitivanju pomoću alkometra radi utvrđivanja prisustva alkohola u organizmu. Za ostvarivanje obilježja djela prekršaja je irelevantno da li je vozač motornog vozila u vidno alkoholiziranom stanju, već je jedino relevantno odbijanje podvrgavanja alkotestiranju, a što je prvostupanjski sud utvrdio temeljem provedenog dokaznog postupka i što je valjano obrazložio. Temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je nesporno utvrdio ostvarenje obilježja djela prekršaja kod okrivljenika iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i žalbeni navodi nisu osnovani.

Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 kuna i izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 2 mjeseca, novčana kazna i zaštitna mjera nisu prestroge i valjano su obrazložene. Prvostupanjski sud je kod okrivljenog našao naročito olakotne okolnosti, te mu izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisane, a zaštitna mjera izrečena je u trajanju bliže zakonskom minimumu, te ovaj sud ne nalazi razloge za daljnje ublažavanje novčane kazne odnosno zaštitne mjere.

S obzirom na odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

                              U Zagrebu, 16. rujna 2020.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.