Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 37 Gž-383/2020-3
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2 |
Poslovni broj: 37 Gž-383/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice L. K. iz Š., OIB ..., II. tužitelja S. K. iz Š., s prebivalištem u Z., OIB ..., III. tužiteljice N. K. V. iz Š., s prebivalištem u S., D., OIB ..., IV. tužiteljice V. K. K. iz Š., , s prebivalištem u D., O., OIB ..., V. tužiteljice mldb. A. M. K. iz Š., s prebivalištem u S., D., OIB ..., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici V. K. K., VI. tužitelja mldb. L. K. iz Š., s prebivalištem u S., D., OIB ..., VII. tužiteljice mldb. L. V. iz Š., s prebivalištem u D., O., OIB ..., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici N. K. V., i VIII. tužiteljice A. V. iz Š., s prebivalištem u D., O., OIB ..., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici N. K. V., svi zastupani po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. Š. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici A. E., dipl.iur., zaposlenice tuženika temeljem generalne punomoći zavedene pod brojem Su-358/15, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe svih tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2020. poslovni broj: Pn-751/17-29, u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2020.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-751/17-29 od 15. siječnja 2020.:
- potvrđuje u toč.V. izreke kojom su mldb. tužitelji A. M. K., L. K., L. V. i A. V. u cijelosti odbijeni sa zahtjevom za naknadu štete;
- djelomično potvrđuje je toč. VI. izreke u dijelu kojim je odbijen tužitelj S. K. s tužbenim zahtjevom za naknadu imovinske štete u iznosu od 6.600,00 kn sa zahtijevanom zateznom kamatom,
- preinačuje u toč. VI. na način da se, pored toč. II. izreke dosuđenog iznosa, nalaže tuženici C. o. d.d. Z. da tužitelju S. K. isplati daljnji iznos od 136.388,36 kn sa zateznom kamatom od 10. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,
- preinačuje u točki VII. izreke na način da se nalaže tuženici da tužiteljici L. K. isplati daljnji iznos naknade štete od 121.000,00 kn, tužiteljici N. K. V. dalji iznos od 85.000,00 kn i tužiteljici V. K. K. daljnji iznos od 85.000,00 kn, sve sa zateznom kamatom od 10. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,
- preinačuje u točki VIII izreke način da se tuženici nalaže tužiteljima L. K., S. K., N. K. V. i V. K. K. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 91.016,46 kn sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,
Nalaže se tuženici da tužiteljima L. K., S. K., N. K. V. i V. K. K. naknadi trošak žalbe u iznosu od 1.810,63 kn u roku 15 dana, dok se s iznosom iznad dosuđenog, a do zatraženog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U nepobijanim točkama I., II., III., i IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
Pobijanom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB ..., da I. tužiteljici L. K., OIB ..., isplati iznos od 99.000,00 kn sa zateznom kamatom od 10. studenog 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB ..., da II. tužitelju S. K., OIB ..., isplati:
- iznos od 67.500,00 kn sa zateznom kamatom od 10. studenog 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- iznos od 7.300,92 kn sa zateznom kamatom od 3. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te
- iznos od 3.375,00 kn sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB ..., da III. tužiteljici N. K. V., OIB ..., isplati iznos od 67.500,00 kn sa zateznom kamatom od 10. studenog 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB ..., da IV. V. K. K., OIB ..., isplati iznos od 67.500,00 kn sa zateznom kamatom od 10. studenog 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB ..., da s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika isplati
- V. tužiteljici mldb. A. M. K. iz Š., , OIB ..., iznos od 75.000,00 kn,
- VI. tužitelju mldb. L. K. iz Š., OIB ... iznos od 75.000,00 kn,
- VII. tužiteljici mldb. L. V. iz Š., OIB ..., iznos od 75.000,00 kn,
- VIII. tužiteljici mldb. A. V. iz Š., OIB ..., iznos od 75.000,00 kn,
sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 10. studenog 2016. do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
VI. Odbija se ostali dio zahtjeva II. tužitelja S. K. u iznosu od 142.988,36 kn.
VII. Odbija se ostali dio zahtjeva I. tužiteljice L. K. u iznosu od 121.000,00 kn, dio zahtjeva III. tužiteljice N. K. V. u iznosu od 82.500,00 kn, te IV. tužiteljice V. K. K. u iznosu od 82.500,00 kn.
VIII. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobijaju svi tužitelji u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev te u odluci o troškovima i to zbog svih žalbenih razloga.
Tuženica nije odgovorila na žalbu.
Žalba tužiteljica L. K., N. K.. V. i V. K. K. osnovana je, žalba tužitelja S. K. djelomično je osnovana dok je žalba mldb. tužitelja A. M. K., L. K., mldb. L. V. i A. V. neosnovana.
Predmet postupka zahtjev je tužitelja za naknadu štete zbog smrti bliske osobe i to L. K. zbog smrti supruga, S. K., N. K. V. i V. K. K. zbog smrti oca te mldb. tužitelja A. M. K., L. K., mldb. L. V. i A. V. zbog smrti djeda koji je zadobio teške tjelesne ozljede kao putnik u sanitetskom vozilu D. z. Š. reg. oznake ... osiguranog kod tuženika 4. travnja 2016. i koji je zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi preminuo 27. srpnja 2016.
Na spornu okolnost postojanja uzročno posljedične veze između smrti prednika tužitelja N. K. i ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi prvostupanjski sud proveo je kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl.ing. N. E. i dr. D. M. iz kojih provedenih dokaza je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je vozilo u kojem se nalazio prednik tužitelja na ravnom dijelu kolnika sletjelo preko sebi lijevog ruba kolnika te je svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na dvostruku središnju metalnu zaštitnu ogradu uz promjenu brzine od najmanje 50 km/h nakon čega se ponovno vratilo na kolnik te se prevrnulo na svoju lijevu bočnu stranu uz promjenu brzine od oko 10 – 20 km/h;
- da je u prometnoj nezgodi prednik tužitelja zadobio rane razderotine na glavi, prijelom II vratnog kralješka s pomakom ulomaka i luksakcijski prijelom IV vratnog kralješka s pratećim oštećenjem leđne moždine koje ozljede su dovele do značajnog narušenja njegovog zdravstvenog stanja;
- da je nakon početne stabilizacije stanja ozljeda tretirana operativno nakon čega je uslijedio dugotrajan oporavak koji je bio nepovoljnog tijeka i zahtijevao kontinuiranu bolničku skrb u više stacionarnih ustanova;
- da se zahvaćenost leđne moždine manifestirala sa stanjem oduzetosti sva četiri ekstremiteta (kvadriplegija) zbog čega je prednik tužitelja tijekom čitavog razdoblja bio liječen kao ležeći pacijent posve ovisan o tuđoj pomoći i njezi s teškoćama gutanja i iskašljavanja, zbog čega je tijek oporavka bio kompliciran brojnim epizodama povišenja tjelesne temperature uslijed razvoja infektivnih zbivanja uzrokovanih različitim sojevima bakterija (upale pluća, upale mokraćnih puteva), kao i razvojem upalnog procesa u trbušnoj šupljini zbog kojeg je učinjen i dodatni operativni zahvat (laparotomija s ispiranjem trbušne šupljine i uklanjanjem nakupljenog slobodnog sadržaja);
- da je po premještaju u bolnicu u V. T., započet proces medicinske rehabilitacije s ciljem poboljšanja tjelesnih funkcija i sprečavanja daljnjih komplikacija na lokomotornom sustavu da bi petog dana po prijemu nastupio smrtni ishod;
- da je uzrok smrti prednika tužitelja zatajenje srca po ozljeđivanju koje u konkretnom slučaju predstavlja komplikaciju koja se razvila tijekom liječenja i oporavka od ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi zbog čega smrt prednika tužitelja stoji u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju;
- da je prednik tužitelja za života bolovao od niza kroničnih bolesti i stanja i to ateroskleroze jakog stupnja, proširenja srca, ožiljno i vezivno promijenjenog srčanog mišića, fibrilacije atrija, povišenog krvnog tlaka i ankilozirajućeg spondilitisa, a povrh toga bio je liječen od zloćudne bolesti prostate koje sve bolesti u svojoj ukupnosti i udružene poodmaklom životnom dobi predstavljaju posebno stanje organizma koje je doprinijelo razvoju komplikacija i vjerojatnosti posljedičnog smrtnog ishoda te da smrtni ishod prednika tužitelja stoji u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te je zajednički rezultat dva činitelja i to ozljeđivanja u događaju i prethodno postojećeg stanja organizma oslabljenog kroničnim bolestima koji je bio podložniji nepovoljnom tijeku i ishodu liječenja time da je prethodno postojeće oštećenja zdravlja pretežniji od doprinosa ozljeđivanja u događaju.
Obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud zauzeo je stajalište da tužiteljima u odnosu na koje je utvrdio osnov na pravo na pravičnu novčanu naknadu pripada ta naknada u omjeru od 45% zbog čega posljedično tužiteljici L. K. supruzi ošt. N. K. dosuđuje naknadu štete zbog smrti bliske osobe u iznosu od 99.000,00 kn što predstavlja 45% od zahtijevane naknade od 220.000,00 kn, a tužiteljima S. K., N. K. V. i V. K. K., djeci oštećenika iznos od 67.500,00 kn što također predstavlja 45% od zahtijevane naknade od 150.000,00 kn i sve sa zateznom kamatom od 10. studenog 2016. primjenom čl.1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO).
Utvrdivši iz iskaza tužitelja da je između mldb. tužitelja i oštećenog – njihovog djeda, postojala emocionalna veza, a da je odredbom čl. 1101. ZOO-a određeno da pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete u slučaju smrti neke osobe ima i unučad ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života, prvostupanjski sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja gdje su unuci živjeli u drugoj državi i boravili sa djedom za vrijeme praznika, ne postoje pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade zbog čega i odbija njihov zahtjev za naknadu štete u cijelosti.
Odlučujući o zahtjevu tužitelja S. K. za naknadu imovinske štete primjenom čl. 1093. ZOO-a, prvostupanjski sud utvrđuje visinu pogrebnih troškova u iznosu od 16.224,28 kn zbog čega tom tužitelju dosuđuje 45% tog iznosa, a što iznosi 7.300,92 kn sa zateznom kamatom od dana kada je račun plaćen 2. kolovoza 2016., a isto tako osnovanim nalazi i zahtjev za naknadu troškova nabave vijenca i to u 45-postotnom iznosu, a što iznosi 225,00 kn i trošak nabavke žalobne odjeće u iznosu od 900,00 kn (45% od 2.000,00 kn) kao i trošak karmina u iznosu od 5.000,00 kn zbog čega tom tužitelju dosuđuje iznos od 2.250,00 kn (45% od 5.000,00 kn) dok zateznu kamatu na dosuđene iznose od dana presuđenja temelji na čl. 1086. ZOO-a.
Iznoseći razloge zbog kojih je odbio zahtjev tužitelja S. K. za naknadu troškova izgradnje nadgrobnog spomenika prvostupanjski sud navodi da je tužitelj dostavio ponudu za izradu obloge grobnice i spomenika dok iz njegovog iskaza proizlazi da je nadgrobni spomenik i izgrađen, međutim kako taj tužitelj nije dostavio račun niti bilo kakav dokaz u pravcu da je uplata po ponudi izvršena, a niti je dokazao visinu tog dijela zahtjeva u smislu dokaza o tome da visina troškova odgovara onoj koju u tu svrhu čine građani prosječnih imovinskih prilika, ako je postavljanje uobičajeno u mjestu sahrane.
U odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja S. K. koji se odnosi na trošak vijenaca i žalobne odjeće za I. tužiteljicu, III. tužiteljicu i IV. tužiteljicu pri čemu taj tužitelj tvrdi da je u njihovo ime kupio vijence i žalobnu odjeću, prvostupanjski sud navodi da isti nije legitimiran za postavljanje tog zahtjevu budući da se radi o troškovima naprijed navedenih tužiteljica zbog čega su i one legitimirane zahtijevati naknadu štete s tog osnova.
Konačno, imajući u vidu da su stranke djelomično uspjele u parnici odnosno da su uspjele u približno jednakim omjerima u pogledu osnove dok visina sama po sebi nije odlučna, prvostupanjski sud je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
U žalbi I. – IV. tužitelji u cijelosti osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da tjelesno ozljeđivanje N. K. u štetnom događaju nije isključivi uzrok njegove smrti jer da do smrtnog ishoda ne bi došlo da je on bio mlad i zdrav i da nije od prije bolovao od čitavog niza teških kroničnih bolesti. Poziva se na sudsku praksu kao i "prakse koja se bavi izučavanjem tzv. teorije uzročnosti kod slučajeva naknade štete" kod koje prevladava stav da kod utvrđivanja uzroka nastanka štete treba uzeti u obzir samo pravno relevantni uzrok štete, a to je onaj koji stoji u direktnoj uzročnoj vezi sa nastalom posljedicom. Ukazuje da nije sporno da je njihov prednik bio stariji gospodin koji je bolovao od raznih staračkih bolesti ali da mu nije prijetila smrt, niti je bilo koja od njegovih dijagnoza trebala završiti smrtnim ishodom te da je isključivi uzrok smrti ozljeđivanje u štetnom događaju jer bi bez ozljeđivanja u tom događaju još bio živ jer njegovo zdravstveno stanje ne bi samo za sebe dovelo do smrtnog ishoda. Nadalje smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP/19) jer da na jednom mjestu gdje prepričava nalaz i mišljenje vještaka navodi "da je vještak u pisanom očitovanju od 17. travnja 2019. naveo da bi i kod zdrave osobe koje je zadobila ozljede kakve je zadobio prednik tužitelja moglo doći do razvoja komplikacija prilikom liječenja do kojih je došlo kod prednika tužitelja i takve komplikacije mogle bi dovesti do smrtnog ishoda" dok na drugom mjestu, citirajući isti nalaz i mišljenje navodi "nije za očekivati da bi se smrtna posljedica dogodila u ovoj fazi oporavka zbog srčanog propuštanja nakon istovrsnog ozljeđivanja kod prosječne, uvjetno rečeno zdrave osobe ozlijeđene i liječene na način kako je opisano u medicinskoj dokumentaciji". Takve proturječnosti u presudi ostavljaju sumnju u to što je vještak svojim mišljenjem želio reći pa je propuštanjem da otkloni takvu proturječnost sud nije postupio sukladno čl. 261. st. 3. ZPP-a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a što je bitno utjecalo na donošenje nepovoljne odluke za I. – IV. tužitelje.
U odnosu na odbijajući dio zahtjeva II. tužitelja za naknadu troškova nadgrobnog spomenika žalba ističe da je sud pogrešno ocijenio dokaze čime je povrijedio odredbu čl. 8. i čl. 219. u svezi s čl. 221.a ZPP-a i time počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a pri tome ističući da izgradnja nadgrobnog spomenika predstavlja jedan od uobičajenih troškova koje posredni oštećenici potražuju u sličnim parnicama i u kojima je ponuda za izgradnju spomenika, uz iskaz stranke uobičajeno prihvaćeno kao dokaz na tu spornu okolnost. Kako prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odstupa od uobičajene prakse, a da to ni na koji način tijekom parnice ne daje do znanja II. tužitelju, prvostupanjski sud da je počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 288. st. 2. ZPP-a i čl. 219. st. 1. istog Zakona jer je povrijedio obvezu otvorenog raspravljanja sa strankama o svim pitanjima spora.
Žalba nepravilnom smatra odluku prvostupanjskog suda kojom ne prihvaća zahtjev II. tužitelja za naknadu troškova kupnje crnine za I., III. i IV. tužiteljice, a zaključak prvostupanjskog suda da on nije aktivno legitimiran za takav zahtjev da je rezultat je pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da je pravo I., III. i IV. tužiteljica da same kupe crninu ili da prepuste da ih za njih kupi njihov sin odnosno brat, a tko je tu crninu kupio, odnosno tko se izložio tom trošku je tuženici irelevantno jer ona mora podmiriti sve troškove koji su nastali tužiteljima zbog smrti njihovog prednika, pa budući se tom trošku izložio II. tužitelj da je tuženica njemu dužna naknaditi ovu vrstu štete unatoč što je crnina bila namijenjena ostalim tužiteljima. U odnosu na dio presude kojom su V. – VIII. odbijeni u cijelosti sa tužbenim zahtjevom žalba ističe da je sud polazeći od pogrešnog tumačenja čl. 1101. ZOO-a pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i temeljem takvog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanje pogrešno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za dosuđenje naknade štete.
Prije svega pobijana presuda i stanje spisa koje je prethodilo donošenju iste ispitano je u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH– dalje u tekstu: ZPP/14) koji se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 117. st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:117/19 – dalje u tekstu:ZID ZPP) te je utvrđeno da nije počinjena ni jedna člankom 365. st.2. ZPP/14 normirana bitna povreda pa tako ni ona iz čl.354. st.2. toč. 11. ZPP/14 jer eventualne proturječnosti u nalazu i mišljenju medicinskog vještaka ne čine proturječnim razloge prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama. Ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbama parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3., čl. 288. st. 2. i čl. 219. st. 1. ZPP, a niti da bi bio ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali je na utvrđeno činjenično stanje djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
Naime, pogrešno je prvostupanjski ocijenio da I. do IV. tužiteljima pripada 55% manja pravična novčana naknada zbog smrti supruga i oca jer da je smrtnom ishodu prednika tužitelja doprinijelo njegovo zdravstveno stanje prije predmetnog štetnog događaja.
Uzročnost kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice (kauzalni neksus). Žalba pravilno ukazuje na adekvacijsku teoriju koja je prihvaćena u našoj sudskoj praksi (npr. Odluka Vrhovnog suda broj:Rev-x 644/2016 od 2. listopada 2018.). Prema toj teoriji koju obrađuju profesori Martin Vedriš i Petar Klarić u svojoj knjizi "Građansko pravo", u nizu pojava i događaja među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći onaj događaj koji je pravno odlučan (relevantan) i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice. Prema toj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok uzima se samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja, a tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu može očekivati nastup određene štetne posljedice. Prema toj teoriji treba isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje te su ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za štetan uspjeh tipični. U prvom redu među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja koja uz aktivnost podrazumijeva i propust. Ako pri nastupu nekog štetnog događaja koje indiciraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta, te dok ta veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje. Uzročna veza između štetne radnje i štete je nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva.
Profesori Martin Vedriš i Petar Klarić u knjizi "Građansko pravo" navode i slijedeći primjer: "Ako se teškom bolesniku koji boluje od karcinoma (raka) namjerno dade prevelika doza morfija, pa zbog toga nastupi trenutna smrt, bit će davanje morfija uzrok smrti bolesnika, premda je sasvim sigurno da bi bolesnik umro, recimo, najkasnije za tri dana."
Nesporno je da je prednik tužitelja u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede (prijelom II vratnog kralješka s pomakom ulomaka i luksacijski prijelom IV vratnog kralješka s pratećim oštećenjem leđne moždine) zbog kojih je ostao nepokretan, da su te ozljede tretirane operativno, a tijek oporavka se komplicirao brojnim epizodama povišenja tjelesne temperature uslijed razvoja infektivnih zbivanja uzrokovanih različitim sojevima bakterija (upale pluća, upale mokraćnih puteva), kao i razvojem upalnog procesa u trbušnoj šupljini zbog kojeg je učinjen i dodatni operativni zahvat. Isto tako nesporno je, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. D. M., ali i obdukcijskog nalaza dr. A. K., da je uzrok smrti prednika tužitelja zatajenje srca po ozljeđivanju (posttraumatski zastoj srca – insufficientio cordis posttraumam) i da, kako to navodi sudski vještak dr. D. M. u svom nalazu i mišljenju, "zatajenje srca u konkretnom slučaju predstavlja komplikaciju koja se razvila tijekom liječenja i oporavka od ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi". Obzirom na takav nalaz na kojem i prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o visini pravične novčane naknade, jasno je da se komplikacija u vidu zatajenja srca ne bi razvila da prednik tužitelja nije zadobio ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi jer se u tom slučaju ne bi provodilo liječenje tijekom kojeg su se uz navedenu sa smrtnom posljedicom, prethodno razvile i ostale komplikacije (upale pluća, upale urinarnog trakta i upalnog procesa u trbušnoj šupljini), niti bi postojeće stanje organizma bilo relevantno jer štetna posljedica (smrt) ne bi niti nastupila.
Posljedično navedenom valjalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu i na temelju čl.373. toč.3. ZPP-a preinačiti pobijane točke VI. i VII. izreke prvostupanjske presude i obvezati tuženicu da I. tužiteljici L. K. isplati daljnji iznos neimovinske štete od 121.000,00 kn, te II. tužitelju S. K., III. tužiteljici N. K. V. i IV. tužiteljici V. K. K. daljnji iznos od 82.500,00 kn, a II-tužitelju S. K. još i daljnji iznos s osnova imovinske štete i to s osnova troškova pogreba od 8.923,36 kn, s osnova vijenca od 275,00 kn, s osnova žalobne odjeće od 1.100,00 kn i s osnova troškova karmina od 2.750,00 kn, odnosno ukupno 13.048,36 kn sa zahtijevanom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.
Pogrešnom primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev II. tužitelja S. K. za naknadu troškova nadgrobnog spomenika. Tužitelji saslušani u svrhu dokazivanja u svojim su iskazima potvrdili istinitost činjeničnih navoda tužbe da je upravo taj tužitelj snosio troškove izgradnje nadgrobnog spomenika dok je visinu troškova II. tužitelj dokazao ponudom tvrtke G. za izradu obloge grobnice i spomenika u iznosu od 40.840,00 kn te provedenim dokazom svojim saslušanjem navodeći u svojem stranačkom iskazu da je nadgrobni spomenik platio oko 40.000,00 kn. Tuženica nije osporila vjerodostojnost ponude kao ni iskaz II. tužitelja, a niti je tijekom postupka argumentirano osporila visinu tužbenog zahtjeva s bilo koje osnove. Kako su izrada grobnice i nadgrobnog spomenika uobičajeni troškovi pogreba, to je ovaj sud i u tom dijelu toč. VI. izreke preinačio pobijanu presudu i obvezao tuženicu na temelju čl. 1093. st.1. ZOO-a da II. tužitelju s osnove imovinske štete isplati i te troškove u zahtijevanom iznosu od 40.840,00 kn sa zahtijevanom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
Protivno navodima žalbe II. tužitelj nema pravo na naknadu štete zbog kupnje žalobne odjeće I., III. i IV. tužiteljici, pa iako je točno da je tuženici irelevantno tko je crninu kupio jer ona mora podmiriti sve troškove koji su nastali tužiteljima zbog smrti supruga i oca, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da II. tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati taj trošak budući se ti troškovi ne smatraju njegovim uobičajenim troškovima pogreba. Isto se odnosi na troškove vijenaca za I., III. i IV. tužiteljice, majku i sestre II. tužitelja, zbog čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl.1093. st.1. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev II. tužitelja Saše Knežića i u tom dijelu.
Odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO-a određeno je da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njegove uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Stavkom 2. istog članka određeno je da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. Saslušani tužitelji L. K. i S. K. te zakonske zastupnice mldb. tužitelja N. K. V. i V. K. K. iskazuju o emocionalnoj vezi između djeda N. K. i njegovih unuka mldb. tužitelja i njihovom povremenom boravku kod djeda i bake u Š. kroz ljeto te povremenom odlasku djeda i bake za Božić malo u S. gdje žive mldb. L. K. i A. M. K. i malo u D. gdje živi mldb. L. V. i A. V.. Međutim, povremeno posjećivanje i boravak unučadi kroz ljetne praznike kod djeda u Šibeniku ne može se smatrati trajnijom zajednicom života unatoč njihovoj emocionalnoj povezanosti, pa stoga ovaj sud ocjenjuje da je odbivši tužbeni zahtjev svih mldb. tužitelja prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
Slijedom svega naprijed iznesenog valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja S. K. i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u toč.VI. izreke u dijelu kojim je odbijen s tužbenim zahtjevom za naknadu imovinske štete u iznosu od 6.600,00 kn sa zahtijevanom zateznom kamatom te u toč.V. izreke kojom su svi mldb. tužitelji odbijeni u cijelosti sa zahtjevom za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika, te na temelju čl. 373. st. 2. i 3. ZPP-a djelomično preinačiti toč. VI. na način da se nalaže tuženici tužitelju S. K. isplatiti daljnji iznos imovinske štete u iznosu od 40.840,00 kn sa zahtijevanom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.
Obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude valjalo je na temelju čl.166. st.2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima u točki VIII. izreke i to primjenom čl.154. st.1. i st.3. i čl.161.st.2. ZPP/14.
Tužiteljice L. K., N. K. V. i V. K. K. čiji tužbeni zahtjev iznosi ukupno 520.000,00 kn uspjele su u sporu u cijelosti, tužitelj S. K. čiji tužbeni zahtjev iznosi 221.164,28 kn nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu (2,98%), a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi dok mlbd. tužitelji A. M. K., L. K., L. V. i A. V. čiji tužbeni zahtjev iznosi ukupno 300.000,00 kn nisu uspjeli u sporu. Stoga je ukupni uspjeh svih tužitelja 71,19 %, a uspjeh tuženice 28,81%.
Tužiteljima su u smislu čl.155. ZPP-a priznati troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i sastava tužbe u iznosima od po 10.420,00 kn sukladno Tbr. 7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa), sastava podneska od 5. lipnja 2017. i 14. studenog 2018. u iznosima od po 10.420,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištima dana 5. srpnja 2017. i 2. prosinca 2019. u iznosima od po 10.420,00 kn, sastav podneska od 21. srpnja 2017. u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife, povećanje od 50% za zastupanje više osoba u iznosu od 31.260,00 kn sukladno Tbr.36. Tarife, PDV na iznos od 94.280,00 kn u iznosu od 23.570,00 kn sukladno Tbr.42. Tarife, pristojbe na tužbu i na presudu u iznosima od po 5.000,00 kn ili sveukupno 127.850,00 kn. Obzirom na udio tužiteljica (I., III. i IV.) koje su uspjele u sporu u cijelosti i udio II. tužitelja koji nije uspio u samo neznatnom dijelu i n cijelosti neuspjeh mldb. tužitelja, to je tuženicu valjalo obvezati da tim tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u visini 71,19 % priznatih troškova, a što iznosi 91.016,46 kn
Neosnovano tužitelji za sastav podneska od 21. srpnja 2017. potražuju trošak u iznosu od 10.420,00 budući tim podneskom dostavljaju adresu obiteljske liječnice pok. prednika tužitelja, pa se radi o podnesku iz Tbr.8. toč.3. Tarife. Nepotrebnim za ishod parničnog postupka ocijenjen je zahtijevani trošak za sastav podneska od 2. listopada 2018. kojim tužitelji požuruju rad suda, a takvim je ocijenjen i trošak sastava podneska od 22. svibnja 2019. kojim ponavljaju navode kojima se očituju na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka. Neutemeljen je i trošak za ročište za objavu presude budući da na isto nije pristupio punomoćnik tužitelja.
Zahtijevani trošak tuženice odnosi se na troškove vještačenja radi utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze između zadobivenih ozljeda i smrtnog ishoda liječenja pok. prednika tužitelja pa kako tuženica tim provedenim dokazom nije uspjela osporiti osnovu tužbe te da joj u odnosu na mldb. tužitelje nije nastao nikakav drugi trošak, to je valjalo tuženicu u cijelosti odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
Osim toga tuženicu je valjalo obvezati da I., II. III. i IV. tužiteljima naknadi razmjerni trošak žalbe od 57,94 % obzirom na vrijednost pobijanog žalbom (728.988,36 kn) i uspjeha žalbe (422.388,36 kn), a koji trošak se odnosi na sastav žalbe u zahtijevanom iznosu od 2.500,00 kn za PDV od 25% (Tbr.10. toč.1. i Tbr.42. Tarife) ili ukupno 3.125,00 kn. Kako 57,94% od 3.125,00 kn iznosi 1.810,63 kn to je u tom iznosu tuženica obvezana naprijed navedenim tužiteljima naknaditi trošak žalbe.
Navedenim tužiteljima nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu budući zahtjev za naknadu tog troška ne odgovora zahtjevu određenosti propisanom čl.164. st.2. ZPP-a.
U Varaždinu 16. rujna 2020.
|
|
Predsjednica vijeća Dubravka Bosilj |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.