1              Poslovni broj: Kzd-1/2019-27

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Kzd-1/2019-27

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Višnje Strinić, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika M. Š. i N. Ć., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vesne Šarolić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene M. D. O., zbog kaznenog djela iz članka 191. stavak 3. u svezi sa člankom 191. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00.-Odluka Ustavnog suda, 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07., dalje u tekstu: KZ/97) i dr., nakon održane i zaključene rasprave 10. rujna 2020., u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u S. za mladež, J. S., okrivljene M. D. O., braniteljice Z. B., odvjetnice u S., te punomoćnice oštećenika-žrtve I. Š., odvjetnice u S., uz isključenje javnosti, a objavljene presude 15. rujna 2020. godine,

 

p r e s u d i o  j e :

 

 

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08)

 

OKRIVLJENA:

M. D. O., OIB: …, kći S. i M., rođene T., rođena …. u S., s prebivalištem u K. S., …, državljanka Republike Hrvatske, trgovkinja, sa završenom srednjom stručnom spremom, trenutno nezaposlena, bez imovine, prima socijalnu pomoć u iznosu od 800,00 kuna,  razvedena, majka jednog punoljetnog djeteta, vodi se drugi kazneni postupak pred Općinskim sudom u S.  zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 2. KZ/11,

 

k r i v a   j e

 

1. što je tijekom 2007. i 2008. u stanu u S., na predjelu B., svom sinu, tada djetetu, L. D. O. rođenom … koje joj je bilo povjereno na odgoj i sa kojim je zajedno živjela, u svrhu spolnog zadovoljenja, skidala odjeću i u tri navrata njegov spolni organ stavljala u svoja usta, zbog čega je dijete negodovalo i nastojalo je udaljiti od sebe, čime je  kod istog razvila osjećaj srama i nelagode,

 

dakle, kao roditelj izvršila sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju zlouporabom položaja s djetetom,

 

2. što je u proljeće i ljeto 2018. u K. S. sa svojim sinom, tada djetetom L. D. O. rođenim …. u cilju spolnog zadovoljenja u najmanje desetak navrata s istim obavljala spolne odnose, na što je dijete od straha od fizičkog kažnjavanja i tjeranja iz kuće ponekad pristajalo, a u tom razdoblju je dijete i dirala po  njegovom spolnom organu te ga stavljala u svoja usta i tražila da je dijete mazi i dira po tijelu,

 

dakle, kao srodnik po krvi u ravnoj lozi s djetetom koje je navršilo petnaest godina izvršila spolni odnošaj i s njime izjednačenu spolnu radnju,

 

čime je u stjecaju počinila dva kaznena djela, od kojih jedno kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa - spolnog odnošaja s djetetom - djelo označeno u  članku 192. stavak 3. u svezi sa člankom 191. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00.-Odluka Ustavnog suda, 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., i 110/07., dalje u tekstu: KZ/97), a kažnjivo po članku 192. stavak 3. KZ/97,  djelo pobliže opisano pod točkom 1. izreke ove presude, te jedno kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta– spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina djelo označeno u članku 159. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona/11 („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 159. stavak 1. KZ/11, djelo pobliže opisano pod točkom 2. izreke presude.

 

Stoga se okrivljenoj M. D. O. najprije utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo kako slijedi:

 

- za kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke presude, na temelju članka 192. stavak 3. KZ/97 – kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine

 

- za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke presude, na temelju članka 159. stavak 1.  KZ/11-kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine,

 

Potom se okrivljena M. D. O. na temelju članka 159. stavak 1. KZ/11 u svezi sa člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11

 

osuđuje

 

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljenoj M. D. O. uračunava se vrijeme lišenja slobode, odnosno vrijeme uhićenja od 31. siječnja 2019. do 1. veljače 2019.

 

Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećenik-žrtva L. D. O. se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljena M. D. O. se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u S. podiglo je pred ovim sudom 5. srpnja 2019. optužnicu pod brojem KMP-DO-2/2019 od 4. srpnja 2019. godine protiv okrivljene M. D. O., zbog dva kaznena djela u stjecaju, i to jednog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa - spolnog odnošaja s djetetom - djelo označeno u  članku 192. stavak 3. u svezi sa člankom 191. stavak 2. Kaznenog KZ/97, a kažnjivo po članku 192. stavak 3. KZ/97,  te jednog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta– spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina - djelo označeno u članku 159. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona/11 („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 159. stavak 1. KZ/11, djela pobliže opisanog pod točkom 2. izreke presude.

 

Na raspravi od 16. lipnja 2020., koja je zbog odgode dulje od tri mjeseca sukladno članku 407. stavak 3. ZKP/08 počela iznova, punomoćnica oštećenika-žrtve je predložila da se isključi javnost za cijelu raspravu, a radi zaštite osobnog i obiteljskog života oštećenika-žrtve.

 

Vijeće za mladež je na temelju članka 388. stavak 1. točka 1. ZKP/08 isključilo javnost za cijelu raspravu (list 228 spisa) radi zaštite osobnog ili obiteljskog života oštećenika-žrtve jer je isti osoba mlade životne dobi. Stranke su se odrekle prava na žalbu i prava na pisani otpravak rješenja.

 

Zbog izmjene u sastavu suda rasprava je 13. srpnja 2020. na temelju članka 407. stavak 1. ZKP/08 počela iznova te je ista na temelju članka 404. stavak 3. ZKP/08 održana u izočnosti uredno obaviještene okrivljene. Nadalje, vijeće za mladež je na temelju članka 388. stavak 1. točka 1. ZKP/08 isključilo javnost za cijelu raspravu (list 228 spisa) radi zaštite osobnog ili obiteljskog života oštećenika-žrtve jer je isti osoba mlade životne dobi. Stranke su se odrekle prava na žalbu i prava na pisani otpravak rješenja.

 

Prilikom očitovanja prema optužbi na raspravi od 16. lipnja 2020. okrivljena je izjavila da se ne smatra krivom u odnosu na kaznena djela za koja se tereti predmetnom optužnicom te da će iznijeti svoju obranu na kraju dokaznog postupka i da je voljna odgovarati na pitanja. Kako je rasprava 13. srpnja 2020. počela iznova, a na istu nije pristupila okrivljena, to je pročitano njeno očitovanje prema optužbi s rasprave od 16. lipnja 2020..

 

U dokazne svrhe pročitana je medicinska dokumentacija za okrivljenu te 9 opomena tvrtke P. d.o.o. S. izdanih L. D. O. (listovi 251-259 spisa) te se u dokazne svrhe pregledava i čita liječnička dokumentacija za žrtvu L. D. O. (listovi 11-21 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb S., Podružnica K. od 30. siječnja 2019. (list 25 spisa), medicinska dokumentacija za okrivljenu (listovi 31-33 92-97 spisa), socijalna anamneza obitelji M. D. O. izrađena od strane Centra za socijalnu skrb u S., P. K. (listovi 164-173 spisa), 2 e-mail poruke svjedoka B. O. od 2. srpnja 2020. (listovi 244-245 spisa), 9 opomena tvrtke P. d.o.o. S. izdanih L. D. O. (listovi 251-259 spisa).

 

Stranke nisu imale primjedbi na naprijed izvedene dokaze.

 

Vijeće za mladež je na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 kao nevažne odbio dokazne prijedloge obrane da se pribavi zdravstveni karton i izvadak iz kaznene evidencije za svjedoka Ž. O., te da se pribavi telefonski izlist poziva između žrtve i okrivljene kao i da se provede telekomunikacijsko vještačenje  broja mobitela kojeg koristi oštećenik-žrtva L. D. O.

 

Vijeće ocjenjuje kako su navedeni dokazni prijedlozi obrane suvišni te da se izvođenjem istih ne bi utvrdile činjenice koje su važne za odlučivanje. U odnosu na prijedlog obrane za pribavljanjem zdravstvenog kartona i izvatka iz kaznene evidencije za svjedoka Ž. O. vijeće je stava kako se time ne bi utvrdilo ništa odlučno za ovaj postupak, a osim toga u ovom postupku Ž. O. je samo svjedok, a ne i okrivljenik.

 

U odnosu na prijedlog obrane da se pribavi telefonski izlist poziva između žrtve i okrivljene i da se provede telekomunikacijsko vještačenje mobitela broja kojeg koristi oštećenik-žrtva L. D. O. vijeće ocjenjuje kako se izvođenjem tih dokaza ništa važno ne bi utvrdilo, osim eventualnog postojanja ili nepostojanja kontakata, a što nije bitno za utvrđenje činjenica u odnosu na kaznena djela koja se okrivljenoj stavljaju na teret predmetnom optužnicom.

 

Tijekom dokaznog postupka, a na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledan je i pročitan iskaz svjedoka oštećenika-žrtve L. D. O. s rasprave od 16. lipnja 2020. (listovi 229-231 spisa), prijepis zapisnika o ispitivanju svjedoka oštećenika-žrtve L. D. O. sastavljen u prostorijama Županijskog suda u Splitu 15. veljače 2019. poslovnog broja Kir-9972019 (listovi 99-116 spisa) te je reproducirana snimka tog ispitivanja (omotnica-list 117 spisa), pročitan je iskaz svjedoka Ž. O. s rasprave od 16. lipnja 2020. (listovi 231-232 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka Ž. O. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u S. 16. svibnja 2019. (listovi 128-130 spisa), iskaz stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. S. B. s rasprave od 16. lipnja 2020. (list  232 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. S. B. od 16. svibnja 2019. (listovi 132-139 spisa), iskaz stalnog sudskog vještaka za psihologiju mr. sc. D. D. s rasprave od 16. lipnja 2020. (listovi 232-233 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihologiju mr. sc. D. D. od 12. lipnja 2019. (listovi 174-189 spisa), iskaz svjedokinje A. J. s rasprave od 3. srpnja 2020. (listovi 246-247 spisa), iskaz svjedoka S. N. D. s rasprave od 3. srpnja 2020. (listovi 247-248 spisa), iskaz svjedoka E. B. s rasprave od 3. srpnja 2020. (listovi 248-249 spisa).

 

U daljnjem tijeku dokaznog postupka, a na temelju članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 u dokazne svrhe pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka B. O. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u S. 9. svibnja 2019. (listovi 123-127 spisa).

 

Naime, vijeće je odlučilo sukladno citiranoj zakonskoj odredbi pročitati iskaz svjedoka B. O. Sud je imenovanog u dva navrata pozivao na rasprave (zakazane za dan 16. lipnja 2020. i 3. srpnja 2020.) na adresu njegovog prebivališta koju je isti naveo prilikom ispitivanja u ŽDO S., koje prigode nije naveo adresu svog boravišta u Š., ali su dostave poziva za imenovanog vraćene neuručene s naznakom pošte:“obaviješten, nije podigao pošiljku“. Imenovani svjedok je svoj izostanak ispričao putem e-maila te je naveo kako živi i radi u Š. te da kako zbog bolesti izazvane virusom COVID 19, tako i zbog posla nema namjeru i nije u mogućnosti u skorije vrijeme doći u RH. Iz navedenog je razvidno kako je dolazak ovog svjedoka znatno otežan, odnosno nemoguć jer isti živi u Š. i ne namjerava uskoro dolaziti u RH pa je njegov iskaz kojeg je dao u tužiteljstvu pročitao i bez suglasnosti stranaka (iako je zastupnica optužbe dala suglasnost sa čitanjem, ali obrana nije bila suglasna da se njegov iskaz čita).

 

Zastupnica optužbe nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, kao što ni obrana nije imala prijedloga za dopunu dokaznog postupka osim naprijed navedenih koje je sud odbio.

 

Prije uzimanja obrane okrivljene pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu (list 59 spisa).

 

Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u S. za mladež je prije završetka dokaznog postupka (list 268 spisa) izmijenila činjenični opis kaznenog djela pod točkom 2. u prvom retku na način da umjesto riječi:"od svog sina" treba stajati: "sa svojim sinom", a potom da se nastavlja u odgovarajućem padežu.

 

Izvršene izmjene su predočene okrivljenoj koja je izjavila da je iste razumjela te da ostaje pri svom očitovanju prema optužbi da se ne smatra krivom, i da će iznijeti svoju obranu i da će odgovarati na pitanja.

 

Na kraju dokaznog postupka pristupilo se uzimanju obrane okrivljene (listovi 268-269 spisa).

 

Iznoseći svoju obranu na prvom ispitivanju u Županijskom državnom odvjetništvu u S. 1. veljače 2019. (listovi 154-158 spisa) okrivljena M. D. O. je porekla počinjenje predmetnih kaznenih djela navodeći da je njen bivši suprug, zasigurno njihovog sina L. nagovorio na podnošenje kaznene prijave. Povod toga da je događaj iz mjeseca rujna 2018. kada je ona sina potjerala iz kuće zbog konzumiranja marihuane, od kada on da živi kod djeda i strica u gradskoj četvrti P. u S., dok njegov otac povremeno dolazi iz Š., a L. s njim kontaktira.

 

Na raspravi od 10. rujna 2020. okrivljena je iskazivala jednako kao prigodom ispitivanja u Županijskom državnom odvjetništvu u S. 1. veljače 2019. (listovi 54-57 spisa te omotnica-list 58 spisa). Dodatno je navela kako je L. D. O. dijete s posebnim potrebama i da je isti konstantno bio pod nadzorom liječnika i psihologa. Pored toga, da je L. dijete koje je proživjelo brojne traume u školi jer je u nekoliko navrata bio pretučen od strane svojih vršnjaka što je sve i prijavljeno policiji. Također da je bio zlostavljan od strane svog oca B. O. koji ga je tukao nebrojeno puta zbog čega da ga je ona i prijavljivala policiji, nakon čega da joj je B. kazao: "misliš da ćeš ti mene staviti u zatvor, vidjet ćemo tko će koga".

 

Okrivljena je navela kako ju je bivši suprug prvi put pretukao kada je L. imao 4 mjeseca. Te prigode da ju je nokautirao, a tortura da se nastavila sve do L. treće godine života kada je pokrenula postupak za razvodom braka i tada ju je B. O. pretukao jer je bio nezadovoljan što je pokrenula brakorazvodnu parnicu pa je tada odustala od razvoda i trpjela njegovu torturu još godinu dana.  Kroz to vrijeme  je torturu trpio i njihov sin L. kojeg je B. prvi put udario kad je L. imao 4 godine. Tada ga je uhvatio za uši, čupao za zaliske, a ona te prigode nije bila kući, ali joj je L. rekao da ga je tata istukao.

 

Jednog dana kada je B. otišao na posao da je smogla snage, skupila njegove stvari i izbacila ih iz stana u kojem su tada živjeli te ga je prijavila policiji. Nakon toga je bila ponovno pretučena od strane B. koji ju je vukao za kosu, udario između nogu, kazao joj je da zašto nisu L. i ona ostali na stolu i zašto ih do kraja nije iskasapilo, misleći pritom na porod.

 

Nakon toga da je uslijedilo periodično zlostavljanje L. od strane oca nakon što je on odselio i to jednom do dva puta mjesečno kroz cijelu godinu, a osim L. da je B. tada zlostavljao i nju. Nakon nebrojenog puta premlaćivanja da je odustala od prijavljivanja policiji B. O. pa ga je prijavljivala samo Centru za socijalnu skrb.

 

B. O. da je zadnji put L. pretukao 2016. godine nakon čega je samo bio pozvan u Centar za socijalnu skrb na razgovor i ništa se nije dogodilo jer se on nije ni odazvao pozivu.

 

              Okrivljena je posebno istaknula kako je ona normalna, a ne bolesna žena, te da nije alkoholičarka. Ima svoje veze, ali da je sve to daleko od L. Naglasila je kako je bila i u trogodišnjim ljubavnim vezama, a jedan njen partner da je od 2015. do travnja 2018. živio s njom i L.

 

Ne može zamisliti da bi jedna zdrava i normalna žena, majka koja cijeli život brani svoje dijete mogla i pomisliti napraviti ono što se navodi u optužnici, a pogotovo to i napraviti na štetu svoga djeteta. Napomenula je kako je Ž. O. registrirani nasilnik s kojim je ona u petom mjesecu trudnoće imala problema jer je trčao za njom držeći u ruci kuhinjski nož zbog čega ga je prijavila policiji. I njegov brat, a njen bivši suprug B. O. da je registrirani nasilnik, ovisnik o opojnim drogama, alkoholičar, a u prilog toj njenoj tvrdnji da govori i činjenica da je on pretukao rođenog oca nanijevši mu teške tjelesne ozljede, slomivši mu rebra.

             

Dodala je kako B. O. nije redovito i u cijelosti izvršavao svoju roditeljsku dužnost niti postupao po sudskoj odluci na način da joj je u cijelosti plaćao na ime uzdržavanje njihovog sina iznos na koji je bio obvezan, ali ona nije niti tu razliku neisplaćenog iznosa od 700,00 kuna za svaki mjesec za razdoblje od 2004. do 2011. godine tražila sudskim putem, a niti je izvan suda to tražila od B. O..

 

B. O. i ona da su prestali zajedno živjeti 2004., a formalno pravno da je njihov brak razveden 2011. godine. Misli da je on krajem 2016. odselio u Š., a u posljednje dvije godine da je u RH bio pet do šest puta.

 

Prije pokretanja ovog kaznenog postupka da je imala dobar odnos sa svojim sinom i drži da bi joj on prije 2018. rekao da ga je otac pretukao. Mišljenja je kako je L. sve ovo izmislio i da je isti nagovoren od nekoga odnosno natjeran od strane oca da protiv nje podnese neistinitu optužbu. Misli da se L. boji svog oca.

 

Upitana da se izjasni kako objašnjava nalaz psihologinje koja je navela da je ono o čemu je L. iskazivao rezultat onog što je L. doista proživio, a pri tom imajući u vidu da psihologinja nije članica njihove obitelji niti zainteresirana osoba ili pristrana, okrivljena je kazala da ne zna zašto je takav nalaz psihologinje.

 

Inače, da je sa sinom L. prije 2018. bila u dobrim odnosima, ali da ga nije ni mogla nagovoriti da predmet ove optužbe ne prijavi jer se ništa od toga nije ni dogodilo, niti je uopće o tome s L. razgovarala budući ima i zabrane prilaska.

 

Okrivljena je izjavila kako je ona, nakon što ju je L. nazvao iz Š., njemu poslala poruku na mobitel jer ju je mučilo da on možda ima određenih problema s ocem i to je bio razlog zbog čega ga je kontaktirala.

 

Upitana da se izjasni da li je E. B. normalna osoba, okrivljena je potvrdno odgovorila i dodala da ne misli da je on pred ovim sudom lagao i ne misli da L. njemu možda nije rekao ono što je E. naveo već drži da je L. sve izmislio i to stoga što je nagovoren od strane oca kojega se boji i koji ga je zlostavljao.

 

Na upit da se izjasni kako objašnjava činjenicu da je L. D. O. detaljno opisao radnje, mjesto počinjenja djela, u koliko navrata se to sve skupa događalo, okrivljena je odgovorila da L. laže.

 

Privilegirani svjedoci, S. N. D. i oštećenik-žrtva L. D. O. su prije davanja iskaza upozoreni  sukladno članku 285. stavak 1. i 3. ZKP/08 na blagodat nesvjedočenja kao i da će se, ako odluče svjedočiti, njihov iskaz moći koristiti kasnije u postupku neovisno o njihovoj kasnijoj odluci, ali su isti upozoreni i sukladno odredbi članka 285. stavak 6. ZKP/08 da ne mogu kao privilegirani svjedoci uskratiti iskaz jer je riječ o kaznenom djelu iz kaznenopravne zaštite djece.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz posebno i u odnosu prema drugim dokazima, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljena počinila kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavak 3. u svezi sa člankom 191. stavak 2. KZ/97 i  kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina iz članka 159. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude pod točkama 1. i 2.

 

Na zaključak suda da je okrivljena počinila predmetna kaznena djela upućuje prije svega iskaz svjedoka oštećenika-žrtve L. D. O., koji je detaljno i okolnosno opisao način na koji je majka s njim kao djetetom izvršila sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju kao i način na koji je njegova majka nastavila to činiti i nakon što je on navršio petnaest godina. O dijelu proživljenog se povjerio E. D., kao i svom ocu, a što su ovi svjedoci potvrdili u svojim iskazima. 

 

Iako je okrivljena u svojoj obrani porekla počinjenje oba kaznena djela sud takvu njenu obranu ne prihvaća držeći ju neosnovanom i utemeljenom ka izbjegavanju njene kaznene odgovornosti. Osim toga, obrana okrivljene je suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka i to prije svega iskazu oštećenik-žrtve L. D. O., kao i iskaza svjedoka E. B., B. O., te provedenog psihologijskog vještačenja žrtve po stalnoj sudskoj vještakinji psihologinji D. D.

 

Oštećenik-žrtva L. D. O. je uvjerljivo, detaljno i okolnosno svjedočio opisujući vrijeme, mjesto i način počinjenja predmetnih kaznenih djela kao i kako se on osjećao inkriminiranih prigoda. Naveo je način na koji je okrivljena vršila spolne radnje, odnosno spolno izjednačene radnje kada je imao 7 odnosno 8 godina te 17 godina.

 

Tako je dajući iskaz kod suca istrage Županijskog suda u Splitu (listovi 99-117 spisa) istaknuo kako je kao dijete u dobi od sedam do osam godina pretrpio seksualno zlostavljanje od strane majke tri do četiri puta kada mu je majka skidala gaćice i stavljala njegov spolni organ u svoja usta. U to vrijeme da još nije bio krenuo u školu jer je godinu dana kasnije zbog zdravstvenih razloga krenuo u školu. Sve to da se događalo u stanu na B. na adresi G., i to jednom u dnevnom boravku, u drugom navratu u kupatilu, a treći put u sobi. Opisao je i okolnosti koje su prethodile obavljanju spolno izjednačene radnje pa je tako naveo kako je majka u jednom navratu gledala porno filmove na monitoru kompjutora, a sve to kako mu je radila unatoč tome što joj je on govorio da mu to ne radi. Međutim, kako je bio manji ne sjeća se svega što mu je tada prolazilo glavom. U to vrijeme majka da je često bila alkoholizirana i da ga je tukla te ga izbacivala gologa iz kuće. Dodao je kako ga je majka znala  udarati i pojasom po leđima, po nogama i po stražnjici. Nakon ovoga, seksualne radnje su prestale do njegove sedamnaeste godine. Kada je napunio sedamnaest godina, a nakon što je majka prekinula sa svojim mladićem, jedne večeri da je došla u njegovu sobu, a on je primijetio da se njegov spolni organ nalazi vani i da je vlažan, a majka da kleči pokraj njegovog kreveta. Tada su se već iz S. preselili u K. S. i u kuću gdje se to i dogodilo. Majka da je često bila pijana i znala ga je udarati pojasom i govoriti mu da će ga izbaciti iz kuće, a on joj je govorio da ne želi da mu to radi, ali zbog toga da je bio primoran poslušati ju pa je legao na krevet, a ona ga je počela zadovoljavati, odnosno on je nju morao zadovoljavati nakon čega su imali i spolni odnos. Sve to se događalo pred kraj ljeta i početkom jeseni. Sjeća se kako mu je ista govorila da želi njegov spolni organ, a sve se događalo više puta, iako se ne sjeća koliko, samo zna da je između svakog od tih događaja bilo razmaka tjedan do dva. Istaknuo je kako mu se čini kako se radilo o najmanje deset navrata kada bi ga majka seksualno iskorištavala, odnosno kada su imali spolni odnos. Kako o ovome tada nije govorio jer ga je bilo sram, i jednostavno nikome o tome nije mogao reći i nije se mogao otvoriti, već se otvorio svom ocu. Sjeća se da se jedan od ovih događaja dogodio jednom u njegovoj sobi, a jednom u kupatilu gdje su imali spolni odnos i kada se on tuširao, a majka ga je, dok je izlazio iz tuš kabine sačekala te zadovoljila oralno, a potom su imali spolni odnos. Osim ovoga, majka ga je znala nagovarati da je slikaje, bilo golu ili u čizmama i odjeći bez grudnjaka i slično, a i tada da bi bila u alkoholiziranom stanju.

 

Nakon što se preselio kod strica na P., nešto prije nove godine 2018., došao je njegov otac iz Š. Jedne prilike su zajedno vozilom otišli u shopping centar kada su počeli pričati o ženama pri čemu je odugovlačio razgovor. Otac ga je pitao da li ima curu, zašto ne nađe koju, a on mu je tada ispričao što mu je majka radila, odnosno da je s njom imao spolni odnos. Na to je rekao ocu da nema volje sa ženama, a otac mu je rekao da on ima ozbiljnih problema i da je najbolje da ode kod psihijatra kako bi to riješio da se može oporaviti te mu je rekao da je ponosan što je uspio sve to izdržati. Kako njegov stric poznaje dječjeg psihijatra T. F. otišli su kod njega. Osim njima o ovome je govorio i poznaniku E. B. koji ga je čak pitao da li ga je majka seksualno zlostavljala, a onda je on ispričao njemu ono što je rekao i sudu. Isto tako, on je pričao i s ujakom koji je to saznao jer je E. B. njegov prijatelj, a ujak je od toga ostao šokiran. Nakon 30. rujna 2018. da se ove radnje nisu događale, a osim toga da je on već otišao iz kuće. Sve to da je bilo najmanje deset puta u 2018., a zadnji put je majku vidio kada je došao na sud radi ispitivanja u svojstvu žrtve zbog postupka koji se protiv nje vodi pred Općinskim državnim odvjetništvom u S. zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. Kaznenog zakona.

 

Naveo je kako je želi da majka zbog toga bude kažnjena, te smatra da je najbolje da ode u psihijatrijsku ustanovu i da se liječi jer da od zatvora neće biti ništa. Ona da se nikada nije pokušala liječiti od alkohola niti je ikada išta radila.

 

Ispitivanju žrtve kod suca istrage ovog suda je bila nazočna i sudska defektologinja-socijalna pedagoginja Općinskog suda u Splitu koja je istaknula kako je L. D. O. cijelo vrijeme bio usredotočen i fokusiran te da je ostavljao ozbiljan dojam, dok je emocionalna pratnja kod istog bila suzbijena, i nije došlo do otvaranja. Izjavila je kako je isti uključen u psihoterapeutski tretman te očekuje da će isti polučiti određene rezultate. Dalje je navela kako je žrtva ostavila povoljan dojam u smislu orijentiranosti u vremenu i prostoru te da je temeljem prethodnog razgovora s istim zaključila da razumije svoju ulogu na dokaznom ročištu i da je kao žrtva spreman sudjelovati i dati iskaz.

 

Oštećenik-žrtva je na raspravi (listovi 229-231 spisa) iskazivao jednako kao pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu dodatno navevši da je sa svojim ocem bio i ostao u dobrim odnosima, a do 2019. godine da ga nije često viđao iako su se redovito čuli, a obzirom da on živi u Š. Pojasnio je kako su, nakon što je otišao od majke, njegovi telefonski kontakti s ocem postali češći. Naveo je kako je do sada njegov otac u H. bio tri puta, te da je on jednom kod oca jednom bio u Š. gdje je boravio 7 mjeseci. Sa svojim stricem Ž. O. da je danas u dobrim odnosima i da je u takvim odnosima bio i do 2019. godine, te da su se redovito viđali i družili se.

 

Tijekom djetinjstva da je imao zdravstvenih problema jer je pri porodu zadobio frakturu lubanje, ali sada više nema smetnji koje je imao ranije. Po zanimanju je automehaničar, ali trenutno nije zaposlen niti radi na crno. Svoju majku ne želi pogledati niti u sudnici. 

 

Nakon što je u rujnu 2018. godine napustio dom u kojem je do tada živio sa svojom majkom, da istu nije vidio sve dok nije došao na sud radi ispitivanja u drugom kaznenom postupku koji se vodi protiv njegove majke zbog povrede djetetovih prava. Nakon toga majku više nije vidio, niti je s istom kontaktirao, s tim da mu je ona dok je boravio u Š.  kod oca poslala dvije poruke, a to je bilo 31. srpnja 2019. godine, ali na te njene sms poruke da nije odgovorio.  Naglasio je kako je u vrijeme kada mu je majka uputila te dvije sms poruke bila na snazi mjera opreza naložena majci koja se odnosila na zabranu kontaktiranja s njim. On da majku prethodno nije kontaktirao niti nazivao već da je ona samoinicijativno njemu poslala te dvije poruke.

 

Vezano za sporni događaj da je jednom zatražio stručnu pomoć psihijatra, ali više istog ne posjećuje niti uzima kakvu terapiju. 

 

I dalje je zainteresiran za kazneni progon okrivljene, te postavlja imovinskopravni zahtjev za naknadu štete, ali se nije mogao izjasniti o visini imovinskopravnog zahtjeva.

 

Zastupnica optužbe nije imala primjedbi na iskaz oštećenika-žrtve L. D. O., dok je braniteljica okrivljenog stavila primjedbu na dio njegovog iskaza u kojem opisuje kontakt s majkom na dan 31. srpnja.

 

Iskaz oštećenika-žrtve obiluje specifičnim detaljima o vremenu, mjestu počinjenja djela, interakciji sudionika i proživljenim emocijama žrtve da već i po prosudbi prosječnog čovjeka ukazuje da on govori iz proživljenog iskustva.

 

Utvrđenje suda da je okrivljena počinila predmetna kaznena djela proizlazi i iz rezultata provedenog psihologijskog vještačenja. Stalna sudska vještakinja za psihologiju D. D. je utvrdila kako je oštećenik-žrtva L. D. O. mladić s teškoćama na planu socijalnog i interpersonalnog funkcioniranja te teškoćama slike o sebi što je posljedica zlostavljajućeg i zanemarujućeg ponašanja majke te da na emocionalnom dijelu kulminira izražena tjeskoba i depresivno raspoloženje zbog čega da je kod njega došlo do razvoja procesa izbjegavanja i PTSP-a uznemirenosti te da mu je potreban psihoterapijski proces kod stručnjaka mentalnog zdravlja. Vještakinja D. je utvrdila kako je žrtva opisala ponašanje majke kao zanemarujuće i zlostavljačko te je izjavio da se osjećao grozno, a ponašanje majke je opisivao s puno detalja te je konzistentno iskazivao. Vještakinja D. je zaključila kako se sa psihologijskog aspekta može govoriti o autentičnosti opisanih događaja, odnosno da su situacije koje je oštećenik-žrtva opisao rezultat stvarno proživljenih iskustava.

 

Na raspravi je vještakinja D. pojasnila kako je u pisanom nalazu i mišljenje navela da je L. socijalno zakočen mladić jer je iz nalaza psihologa iščitala da su kod istog uočene poteškoće verbalnog izražavanja posljedica pedagoške deprivacije, te da je dječak u ranijem djetinjstvu bio nedovoljno edukativno stimuliran, izložen uglavnom utjecaju televizije, što je isti tijekom provođenja forenzičkog intervjua vještakinji potvrdio. Vještakinja je zaključila kako se njegovo formiranje ličnosti započelo već u predškolskoj dobi, jer dječak nije imao priliku za socijalizaciju i razvijanje zdravih interpersonalnih odnosa sa svojim vršnjacima, te je polaskom u školu bio nepripremljen za zdrave interpersonalne odnose što je kod njega izazvalo i ponašanje žrtve u vršnjačkim odnosima jer nije bio naučen asertivnom ponašanju i zauzimanju za sebe i smatram da je ovakva struktura ličnosti isključiva odgovornost lošeg utjecaja majke te zlostavljajućih i zanemarujućih ponašanja na strani majke.

 

Upoznata je da je Centar vršio nadzor u ovoj obitelji i na te okolnosti da je  razgovarala s oštećenom osobom koji je izjavio da je dok su živjeli na B. u nadzor često dolazila osoba zadužena za nadzor po imenu Ž., a kasnije kada su se odselili u K. da je povremeno dolazila osoba po imenu A. te da se on nije njima požalio jer se jako bojao majčinih reakcija.

 

              Ovakvo utvrđenje vještakinje D. D. kao stručno i dobro obrazloženo prihvaća i ovaj sud. Osim toga, isto je potkrijepljeno i medicinskom dokumentacijom za oštećenika-žrtvu (listovi 11-21 spisa). Ni optužba ni obrana nisu imale primjedbi kaka na pisani nalaz i mišljenje tako ni na usmenu dopunu vještačenja vještakinje D.

 

Iako neposrednih saznanja o samom događaju nema jer nema očevidaca, ali određene osobe imaju posrednih saznanja. Tako je svjedok E. B. naveo da mu je žrtva L. D. O. kazao da ga je majka seksualno zlostavljala, ali je istaknuo da on nije želio znati detalje tog zlostavljanja jer da mu je bilo mučno to slušati. Naveo je kako mu se L. javio 2018. kazavši mu da više ne živi kod mame, već kod strica u S. jer je mama bila u zatvoru jer ga je maltretirala i tukla i često se opijala.              

 

Posrednih saznanja o inkriminiranim događajima ima i L. otac, B. O. koji je u rujnu 2018. pokušao s L. pričati o muško-ženskim odnosima, te je tražio od L. koji je po tom pitanju bio zatvoren da mu nešto o tome kaže te da je tada od L. saznao da ga je majka seksualno zlostavljala od sedme, osme godine, te da je tada najčešće bila alkoholizirana. Čuvši to bio je uznemiren i potresen te nije imao snage sina pitati o detaljima već mu je predložio posjeti dječjem psihijatru. Kazao je da je saznao kako se L. povjerio njegovom prijatelju E. B. Dodao je kako se u tom razdoblju njegova bivša supruga znala opijati i neprimjereno ponašati, a da  kontakti između njega i njegovog sina nisu bili uredni jer su ovisili o hiru njegove bivše supruge koja zna manipulirati ljudima i pridobije ih svojim šarmom. Istaknuo je kako je saznao da L. tri mjeseca uopće nije dolazio na nastavu, što je prijavio socijalnim radnicima, kao i da mu se L. nije požalio na ozbiljnije probleme koje je imao s majkom, sve do rujna 2018. godine.

 

Ž. O. je kazao da određenih posrednih saznanja ima od svog brata B. O. koji mu je rekao što je L. proživio te da je on L. odveo kod dječjeg psihijatra dr. F. koji mu je preporučio posjetiti dječjeg psihologa što je i poslušao. Psihologinja da je kod L. utvrdila tešku traumu pa je inzistirala da se terapija provodi kod psihijatra dr. F. Naveo je kako L. više ne odlazi na terapije jer mu je dr. F. rekao da izlazi što više i druži se s ljudima kako bi se smanjio problem. Dodao je kako je okrivljena sklona zlouporabi alkohola u što da se i sam više puta uvjerio jer ju je vidio pijanu.

 

Zastupnica optužbe nije imala primjedbi na iskaz svjedoka Ž. O., dok je braniteljica okrivljene prigovorila u cijelosti njegovom iskazu navodeći da isti nema saznanja o djelu koje se okrivljenoj stavlja na teret, te da je više usmjeren protiv okrivljene iz emocionalnih obiteljskih razloga nego li što su njegovi navodi istiniti.

 

Indikativno je i kazivanje svjedokinje obrane J. P. koja je izjavila kako joj je okrivljena kazala da uvijek ima partnera za seks jer da bez toga ne može, te je kazala da je okrivljena bila u ljubavnoj vezi s njihovim susjedom koji je 16 godina bio mlađi od nje. Stranke nisu imale primjedbi na iskaz ove svjedokinje.

 

Svjedok Ž. B. je izjavio da nema saznanja o tome kakav je bio odnos između okrivljene i njenog sina, u ovom postupku oštećenika-žrtve, te je isti naveo kako mu je poznato da je okrivljena u razdoblju od 2015. do 2018. bila nekoliko mjeseci u ljubavnoj vezi s njegovim stanodavcem s kojim se često svađala. Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u S. za mladež, punomoćnica oštećenika-žrtve, braniteljica okrivljenika i okrivljena nisu imale primjedbi na iskaz ovog svjedoka, a čiji iskaz nije od značaja za ovaj postupak jer isti nema saznanja, bilo posrednih ili neposrednih koja se odnose na inkriminirane događaje.

 

U postupku nije utvrđen nikakav uvjerljiv motiv za lažno terećenje okrivljene. Naime, u svojoj obrani okrivljena tvrdi da je žrtva nagovorena od nekoga, odnosno od oca da nju neistinito optuži. Međutim, to je potpuno neuvjerljivo jer to ne proizlazi iz iskaza kako žrtve tako ni svjedoka B. O.. Također, životno je neživotno da bi se žrtva takvim lažnim optužbama i sam izlagao neugodnostima i na koncu, kaznenom progonu.

 

Po stavu ovog suda obrana okrivljene bezuspješno pokušava žrtvu prikazati kao lažljivca, ali upravo suprotno, stav je ovog suda da je žrtvin iskaz uvjerljiv, vjerodostojan i rezultat onoga što je isti stvarno proživio, a o kvaliteti njegovog iskaza je govorila i vještakinja D. koja je još u istrazi napravila psihologijsku obradu žrtve.

 

Pored toga, iskaz žrtve je potkrijepljen kontrolnim dokazima, iskazima odraslih osoba, oca B. O. i nepristranog svjedoka E. B. koji nije u srodstvu s okrivljenikom ni žrtvom te nema nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenu. Osim toga, svjedok E. B. je, kao i svi ostali svjedoci koji su ispitivani za potrebe ovog postupka, upozoren na dužnost kazivanja istine kao i na posljedice ukoliko bi učinio suprotno.

 

Iz socio-anamnestičkih podataka proizlazi kako okrivljena potječe iz cjelovite obitelji, da je završila srednju trgovačku školu i ima godinu dana radnog staža, da živi u obiteljskoj kući roditelja u K. S. te ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Nadalje, ista da je 2000. sklopila brak s B. O. koji je razveden 2011., a 2013. da se preselila u K. S.. Imenovana kako je izjavila da je 24. rujna 2018. zatekla L. sa "travom" u garaži i rekla mu da se odseli kod oca, nakon čega se on odselio kod svoga strica, ali ona smatra da je to neprimjereno jer je on ovisnik i psihički bolesnik.

 

Kazneno djelo opisano i označeno pod točkom 1. izreke ove presude za koje je okrivljenik proglašen krivim počinjeno je tijekom 2007. i 2008. kada je žrtva imao samo sedam, osam godina, odnosno manje od petnaest godina. U smislu KZ/11 osoba mlađa od petnaest godina se smatra djetetom i takva djeca se posebno štite jer se smatra da nisu ni fizički, a ni emotivno dovoljno razvijena.

 

Osim toga, djeci treba prilaziti sa svom dužnom pažnjom uzimajući u obzir sve njihove specifične potrebe i interese.

 

U vrijeme inkriminiranog događaja pod točkom 1. izreke presude okrivljena je kao krvna srodnica, majka žrtve vodila brigu o žrtvi kao svom djetetu koje joj je bilo  povjereno na čuvanje i odgoj i s kojim je živjela. Ona je zlorabila taj odnos kako bi počinila sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje, a kod kojih radnji nema pristanka djeteta.

 

Tijekom postupka je utvrđeno kako je okrivljena tijekom 2007. i 2008. svom sinu, tada djetetu, L. D. O., koje joj je bilo povjereno na odgoj i sa kojim je zajedno živjela, u svrhu spolnog zadovoljenja, skidala odjeću i u tri navrata njegov spolni organ stavljala u svoja usta, zbog čega je dijete negodovalo i nastojalo je udaljiti od sebe, čime je  kod istog razvila osjećaj srama i nelagode.

 

Također je tijekom postupka utvrđeno kako je okrivljena u proljeće i ljeto 2018. u K. S. sa svojim sinom, tada djetetom L. D. O. u cilju spolnog zadovoljenja u najmanje desetak navrata obavljala spolne odnose, na što je dijete od straha od fizičkog kažnjavanja i tjeranja iz kuće ponekad pristajalo, a u tom razdoblju je dijete i dirala po  njegovom spolnom organu te ga stavljala u svoja usta i tražila da je dijete mazi i dira po tijelu.

 

U odnosu na ovaj učin za istaknuti je da je okrivljenica srodnica po krvi u ravnoj lozi sa žrtvom, odnosno sa sinom s kojim vrši spolne odnošaje i s njima izjednačene spolne radnje u više navrata tijekom proljeća i ljeta 2018. kada je žrtva imala više od petnaest, a manje od osamnaest godina i u koje vrijeme je žrtva bila u odnosu zavisnosti od majke jer je nakon razvoda roditelja bila istoj povjereno na čuvanje i odgoj.

             

Ovaj sud je stava kako je do spolnih odnosa i s njime izjednačenih spolnih radnji u odnosu na točku 1. izreke ove presude, te do sa spolnim odnošajem izjednačenih spolnih radnji u odnosu na točku 2. izreke presude, došlo upravo na način na koji je to oštećenik-žrtva opisala.

 

Okrivljena je u odnosu na oba učina, kao majka žrtve itekako bila svjesna dobi žrtve, kao i da joj je bliski srodnik, po krvi, majka te je bila svjesna zabranjenosti i kažnjivosti takvog ponašanja.

 

Zbog svega navedenog sud smatra da su se u radnjama okrivljenog ostvarila sva   subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom i kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina djelo iz članka 159. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

 

Glede subjektivnog odnosa okrivljene prema počinjenim kaznenim djelima treba kazati da je ista postupala s izravnom namjerom jer je svjesna svojih radnji i postupaka i htjela je nastupanje štetne posljedice, na način na koji je to opisano.

 

Što se tiče ubrojivosti okrivljene M. D. O. vijeće u cijelosti prihvaća psihijatrijsko vještačenje sačinjeno po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatru dr. S. B. koja je utvrdila da je okrivljena osoba s emocionalno nestabilnom osobnosti, bazične nesigurnosti uz sklonost impulzivnom reagiranju. Vještakinja dr. B. je dalje navela kako kod iste nije dijagnosticirana teža duševna smetnja, niti privremeni duševni poremećaj, već je uredne inteligencije. Osim ovoga da se ne nalazi ni znakova ovisnosti o drogama ili alkoholu, a konzumacija alkohola kako je na dijagnostičkoj razini zlouporabe. Sama kaznena djela, ako bi bila počinjena, da nisu izravno vezana s emocionalnim poteškoćama okrivljene, te vještakinja ne nalazi elemenata koji bi reducirali okrivljeničinu sposobnost shvaćanja postupanja i vladanja svojom voljom u vrijeme počinjenja kaznenih djela za koja se tereti.

 

Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije prema okrivljenoj, a u odnosu na kaznena djela za koja je proglašena krivom, sud je vodio računa o olakotnim i otegotnim okolnostima.

 

Tako je olakotnim okrivljenoj sud cijenio njenu dosadašnju neosuđivanost, dok je otegotnim cijenjena činjenica da su se te radnje događale u više navrata, i to u odnosu na učin pod točkom 1. izreke presude na štetu djeteta, a u odnosu na učin pod točkom 2. izreke presude na štetu osobe koja je navršila petnaest godina. Djeci je zakonodavac, kao najosjetljivijoj skupini, pružio posebnu zaštitu kaznenopravnom represijom. Općepoznato je da su djeca danas nažalost česta meta seksualnog nasilja. Riječ je o bezobzirnom postupanju prema djetetu koje u toj dobi kao žrtva može ostaviti izuzetno teške posljedice.

 

Kako ne postoje okolnosti koje isključuju krivnji i kazneni progon okrivljene vijeće je okrivljenog M. D. O. najprije utvrdilo pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to za kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke presude, na temelju članka 192. stavak 3. KZ/97 kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke presude na temelju članka 159. stavak 1.  KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

Potom je okrivljena M. D. O. na temelju članka 159. stavak 1. KZ/11 u svezi sa člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.

 

Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, posebno težinu počinjenih kaznenih djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra-spolnog integriteta djeteta, ocjenom okolnosti konkretnog slučaja i ličnosti same okrivljene, sud je okrivljenu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 11 mjeseci. Naime, sud je sud stava kako se svrha kažnjavanja može postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora te da će se ovakvom zatvorskom kaznom u dostatnoj mjeri izraziti društveni prijekor te utjecati na okrivljenu da shvati krajnje neprihvatljivost vlastitih postupaka, ali i upozoriti druge građane da se klone sličnih ponašanja. Tako odmjerena kazna je nužna da bi se njome ostvarile sve zakonom predviđene svrhe, odnosno svrha generalne i specijalne prevencije.

 

U konkretnom slučaju primijenjen je Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja svakog pojedinog kaznenog djela, i to u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. KZ/97, a u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., a obzirom da izmijenjeni Kazneni zakon („Narodne novine“, broj 118/18. i 126/19.) nije blaži za okrivljenu, dok je jedinstvena kazna okrivljenoj izrečena po KZ/11. Isto tako, vijeće je stava kako u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. KZ/11 kako onaj koji je primijenjen u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke tako ni novelirani KZ/11 nije blaži za okrivljenu imajući u vidu da je istim propisana ista zapriječena kazna od tri do petnaest godina pa je primijenjen KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme u počinjenja kaznenog djela.

 

Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljenoj M. D. O. uračunava se vrijeme lišenja slobode, odnosno vrijeme uhićenja od 31. siječnja 2019. do 1. veljače 2019.

 

Tijekom postupka su oštećenik-žrtva L. D. O. i njegova punomoćnica postavili imovinskopravni zahtjev navodeći da se o visini istog ne mogu izjasniti pa je valjalo o istom odlučiti. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećenik-žrtva L. D. O. se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljena M. D. O. se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Splitu 15. rujna 2020.