Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 57 Pž-725/2018-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 57 Pž-725/2018-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari 1. tužitelja D. d.o.o., Z. B., OIB ... i 2. tužitelja H. Š. iz M. B., OIB ..., protiv 1. tuženika O. D. S. & P., javno trgovačko društvo, Z., OIB ..., 2. tuženice T. S., Z., OIB ... i 3. tuženika E. H. d.o.o., Z., OIB ..., koje zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Z., radi naknade štete u iznosu od 50.000,00 kn, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1921/2012 od 30. svibnja 2014., 15. rujna 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1921/2012 od 30. svibnja 2014. u točkama I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 50.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan (točka I. izreke), naložio tužiteljima naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.426,00 kn (točka II. izreke) i odbio zahtjev tuženika radi nadoknade troškova parničnog postupka u iznosu od 5.074,00 kn kao neosnovan (točka III. izreke).

 

U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugleda i časti uslijed navoda koje je trećetuženik zastupan po drugotuženiku iznio u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se vodio pod poslovnim brojem R1-239/2011 u podnesku od 16. siječnja 2012. u kojem navodi da prvotuženik pokreće postupke protiv zastupnika po zakonu trećetuženika, N. P. je a sve sa ciljem obijesnog parničenja i zloupotrebe procesnih ovlaštenja bez ikakve argumentacije i citira dio obrazloženja presude Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-4555/2009 od 13. srpnja 2011. koji se odnosi na njegovo pokretanje raznovrsnih postupaka te, nesavjesno angažiranje pravosudnog aparata poduzimajući obijesno parničenja i prikrivanje istinitosti o konačnom ishodu pokrenutih postupaka, nije osnovan. Ocjenom izvedenih dokaza i primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio da iz sadržaja podneska proizlazi da su spori navodi izneseni isključivo u konkretnom sudskom postupku i u svrhu vođenja tog postupka, a bez da su izneseni u javnosti posljedično čemu nije povrijeđena čast i ugled tužitelja, a pogotovo ne u mjeri koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

 

Protiv presude tužitelji su podnijeli žalbu navodeći da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Sud je propustio ocijeniti da drugotužitelj, H. Š. nije kažnjen od suda zbog zlouporabe procesnih ovlaštenja u spornom postupku slijedom čega je obrazloženje presude poslovni broj P-4555/2009 od 13. srpnja 2011. u kojem su sadržani navodi upravo o drugotužiteljevom obijesnom parničenju nepotrebno jer ti navodi ne utječu na materijalno pravnu osnovanost drugotužiteljevog zahtjeva. Tužitelji su u podnesku naveli okolnosti koje nisu bitne za predmet spora jer se odnose na druge postupke što moglo dovesti od negativnog mišljenja suda o stranci u postupku. Pogrešno je utvrđenje suda prema kojem navodi izneseni u sudskom postupku nemaju karakter iznošenja u javnosti.

 

Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je žalba tužitelja neosnovana, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu pravične novčane naknade u iznosu od

50.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti i naknade neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, uslijed navoda koje su drugotoženik i trećetuženik naveli u podnesku od 16. siječnja 2012. podnesenom u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se vodio pod poslovnim brojem R1-239/2011.

 

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrđivao, imaju li sporni navodi izneseni u podnesku od 16. siječnja 2012. značajnu težinu povrede prava osobnosti, kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, uvidom u predmetno podnesak te primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Žalbeni navodi svode se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koji nisu ispitani

jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelji nisu dokazali da su upravo navodi iz podneska od 16. siječnja 2012. tužiteljima umanjili ugled u društvenoj sredini u kojoj djeluje prvotužitelj, odnosno živi drugotužitelj jer nisu priložili dokaze na okolnost da se odnos sredine prema njima na bilo koji način promijenio, niti su zbog tih navoda bili izloženi negativnoj reakciji okoline ili izloženosti komentiranju njihovih postupaka, pri čemu je sud pravilno zaključio da predloženi dokaz saslušanja stranaka, sam za sebe, nije adekvatno dokazno sredstvo za utvrđivanje tih činjenica.

 

Na utvrđeno činjenični stanje prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl 1100. ZOO-a ocijenio da navodi koji su izneseni isključivo u konkretnom sudskom postupku i u svrhu vođenja tog postupka, a bez da su izneseni u javnosti, nisu povrijedili čast i ugled tužitelja, a pogotovo ne u mjeri koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, dok ne postoje niti bilo kakve druge okolnosti konkretnog slučaja koje bi opravdavale njezino dosuđenje. Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Zato je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev.

 

Žalbeni navodi kojima žalitelji ocjenjuju sadržaj i kvalitetu sudske odluke donesene u drugom postupku kao i potrebu iznošenja stavova suda u toj presudi nisu od odlučnog značaja za ocjenu pravilnosti pobijane presude i primjene mjerodavnog čl. 1100. ZOO-a (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

 

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini.

 

Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 15. rujna 2020.

 

Sudac

Mirta Matić, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu