- 1 -              Rev 556/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 556/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. O.-R. iz K., koju zastupa punomoćnica A. A. B., odvjetnica u K., protiv tuženika S. S. iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-518/14 od 17. rujna 2014., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Krku poslovni broj P-1418/2008-19 od 13. siječnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-518/14 od 17. rujna 2014. i presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-1418/2008-19 od 13. siječnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

III. Revizija tužiteljice protiv odluke o privremenoj mjeri sadržanoj u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-518/14 od 17. rujna 2014. i rješenju Općinskog suda u Krku poslovni broj P-1418/2008-19 od 13. siječnja 2014. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 406.312,16 kn sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, a na ime stečenog bez osnove.

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom protivniku osiguranja da otuđi ili optereti nekretninu sagrađenu na z.č. 1695/2 I z.č. 1695/16 obje upisane u zk.ul. 106 k.o. K., u naravi kuća na adresi ..., K., te je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 55.450,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te su potvrđeni prvostupanjska presuda i rješenje.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu i rješenje na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice kao i prijedlog privremene mjere uz naknadu troškova parničnog postupka i troška sastava revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija protiv presude je osnovana, dok je revizija protiv rješenja nedopuštena.

 

U odnosu na reviziju protiv presude.

 

Sukladno odredbi čl. 392a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je regresni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 406.312,16 kn na ime isplaćenih rata kredita kojeg je sada pok. supruga tuženika i kći tužiteljice podigla u H.-A. A. banci radi kupnje nekretnine u vrijednosti od 121.000,00 eura, a čiji je sudužnik i fiducijarni dužnik bila tužiteljica te koja je prema njenoj tvrdnji isplatila kredit u navedenom iznosu.

 

Prema odredbama čl. 139. st. 1., 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, dalje: ZN) nasljednik odgovora za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a u situaciji kada ima više nasljednika nasljednici odgovaraju solidarno i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

 

Nižestupanjski sudovi su odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temeljili na zaključku da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala postojanje vrijednosti ostavinske imovine koju je tuženik naslijedio nakon smrti pok. J. S., a koja se sastojala od poslovnog udjela u društvu F. T. d.o.o. te prava korištenja grobnog mjesta M.-krematorij, a koja bi opravdavala odgovornost tuženika za utuženi dug ili dio duga.

 

Pritom smatraju sudovi da u ostavinsku imovinu ne ulazi nekretnina upisana u z. k. ul. broj 22296 k.o. G. Z., i to stan u stambenoj zgradi sagrađenoj na kčbr. 4919/13, iako je ta nekretnina rješenjem o nasljeđivanju bila raspoređena na nasljednike ostaviteljice, i to stoga što je u zemljišnim knjigama bilo zabilježeno pravo prijenosa vlasništva radi osiguranja novčane tražbine u korist H.-A. A. banke.

 

Ujedno drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije vraćala kredit koji je podigla njezina pok. kćer iz svoje imovine, već iz prikupljenih prihoda poduzeća F. T. d.o.o. te da poslovni odnosi poduzeća i dugovanja koja bi poduzeće eventualno imalo prema tužiteljici nisu predmet ovog postupka.

 

Pogrešno nižestupanjski sudovi zaključuju da je na tužiteljici teret dokaza vrijednosti ostavinske imovine.

 

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

U situaciji kad je osnovnom odredbom čl. 139. st. 1. ZN propisano da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, tužitelj - vjerovnik ostavitelja treba dokazati da je tuženik nasljednik ostavitelja, a tuženik da bi ograničio ili isključio svoju odgovornost za dugove ostavitelja (čl. 139. st. 3. i 4. ZN) mora dokazati da je vrijednost ostavinske imovine ista ili manja od duga.

 

Stoga osnovano revidentica sadržajno ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 219. st. 1. ZPP.

 

Osnovano tužiteljica ukazuje i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjene pred nižestupanjskim sudovima jer pobijane presude nemaju nikakvih razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa  46.312,16 kn, zbog kojeg nedostatka presudu u tom dijelu nije moguće ispitati.

 

Tužiteljica je svoje tvrdnje da je dio kredita u iznosu od 46.312,16 kn platila na način što joj je navedeni iznos u ovršnom postupku uskraćen s mirovine te je u prilog tome dostavila izvode iz banke.

 

Osnovana je i tvrdnja revidentice o pogrešnom i preuranjenom zaključivanju  nižestupanjskih sudova da nekretnina vlasništvo koje je preneseno radi osiguranja (čl. 274. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99 i 42/00-dalje: OZ) ne predstavlja ostavinu ostaviteljice.

 

Odredbom čl. 274. st. 5. OZ propisano je da na temelju zapisnika iz stavka 1. toga članka i izjave protivnika osiguranja iz stavka 4. toga članka stranke mogu tražiti prijenos prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja, dok je odredbom čl. 276. st. 1. istog Zakona propisano da ako protivnik osiguranja u roku ispuni svoju obvezu prema predlagatelju osiguranja, predlagatelj osiguranja dužan mu je, bez odgode, vratiti vlasništvo stvari ili prenijeti natrag stečeno pravo.

 

U situaciji kad je predlagatelj osiguranja upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja, s obzirom na odredbu čl. 276. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) o obvezi vraćanja vlasništva u slučaju ispunjenja obveze protivnika osiguranja, zaključuje se da je prijenos vlasništva izvršen pod uvjetom. Stoga u slučaju da nasljednici protivnika osiguranja podmire dug ostavitelja radi kojeg je preneseno vlasništvo njegove nekretnine stječu se uvjeti za vraćanje te nekretnine protivniku osiguranja te bi tada nekretninu bilo moguće rasporediti kao naknadno pronađenu imovinu.

 

Zbog ostvarenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

U ponovljenom postupku sudovi će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je upozoreno ovim rješenjem, te će imajući u vidu i revizijske navode o pogrešnom i preuranjenom zaključivanju nižestupanjskih sudova da nekretnina vlasništvo koje je preneseno radi osiguranja (čl. 274. OZ) ne predstavlja ostavinu ostaviteljice, donijeti novu zakonitu odluku.

 

Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u postupku ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi (čl. 166. st. 3. i 154. ZPP).

 

U odnosu na pobijano rješenje:

 

Rješenje o privremenoj mjeri, neovisno o tome što je doneseno unutar parničnog postupka, je rješenje o osiguranju.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. OZ u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP. Dakle, revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP koju je podnijela tužiteljica nije dopuštena.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužiteljice protiv rješenja odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 15. rujna 2020.