- 1 -              Revd 2053/2020-2

Broj: Revd 2053/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza H. G. d.o.o. u stečaju, OIB ..., I.-G., ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženika A. T. d.o.o. (ranije E. T. d.o.o.), OIB ..., Z., ..., kojeg zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica u O. društvu G. & partneri d.o.o., Z., ..., radi isplate iznosa od 3.203.046,44 kn, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1665/2017-4 od 16. lipnja 2020., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2242/2014-53 od 15. prosinca 2016., u sjednici održanoj 15. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

U odnosu na deseto pitanje:

„Je li žalbeni sud dužan odgovoriti na sve žalbene prigovore koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu, kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na pogrešnu ocjenu materijalnih dokaza, te je li dužan obrazložiti i argumentirati na temelju čega je izveo zaključak da predmetna „suglasnost“ predstavlja dodatno osiguranje za buduća kreditiranja, a ne uputu tuženiku na plaćanje obveze prednika tužitelja prema K., kojim plaćanjem je prestala obveza tuženika prema tužitelju po ugovoru o građenju“, tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1665/2017-4 od 16. lipnja 2020., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2242/2014-53 od 15. prosinca 2016.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1665/2017-4 od 16. lipnja 2020., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2242/2014-53 od 15. prosinca 2016.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno deset pravnih pitanja (za koje predlagatelj smatra da su važna).

Prema utvrđenjima ovoga suda, prvih šest pitanja, koja se odnose na prekid i nastavak postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, odnosno zbog brisanja tužitelja iz registra trgovačkog suda, i u svezi s time na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, polaze i od pogrešne pretpostavke da nije doneseno rješenje o prekidu postupka vezano za činjenicu brisanja tužitelja iz registra trgovačkog suda, kao niti rješenje o nastavku postupka, jer su ista donesena i postala pravomoćna - list 79. spisa, pa pitanja vezano za nedonošenje rješenja o nastavku postupka glede otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije pitanje od kojeg bi zavisila odluka u ovoj pravnoj stvari, pa samim time ni ta pitanja nisu važna.

Slijedeća tri pitanja (7., 8. i 9.), koja se odnose na (ne)davanje suglasnosti vjerovnika stečajnoj upraviteljici M. T. za vođenje parničnog postupka iz čl. 159. Stečajnog zakona („Narodne novineˮ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12), prema pravnom shvaćanju ovoga suda, nisu važna jer ni od odgovora na njih ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari. To stoga što se radi o prigovorima koji se svode na nedostatke u zastupanju stranke, ovdje tužitelja, u smislu odredbe čl. 354. st. 3. u svezi čl. 386. st. 2. ZPP-a, pa kako se ne radi o prigovorima stranke koje se ti nedostaci tiču, i kako se oni ni u žalbi ne mogu isticati od stranke na koju se ne odnose, oni se ne mogu isticati niti u prijedlogu za dopuštenje revizije, a uz to se njima osporava utvrđeno činjenično stanje, što u ovom postupku nije dopušteno.

Osim toga sva navedena pitanja se sadržajno temelje na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja pa zbog toga mogu biti od značenja samo za preispitivanje pravilne primjene materijalnog prava u ovoj parnici, ali istovremeno ne predstavljaju i pravna pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, koja bi opravdala intervenciju ovog revizijskog suda i zauzimanje pravnog shvaćanja, moraju imati i opći karakter (značenje, važnost) tako da bi shvaćanje koje ovaj sud izražava u odnosu na njih moglo biti općenito i ubuduće primjenjivo u neograničenom broju slučajeva u primjeni norme na koju se odnosi (važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni).

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u odnosu na ta pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.

Posljednje (deseto) pitanje odnosi se na dužnost drugostupanjskog suda da odgovori na sve žalbene prigovore koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na pogrešnu ocjenu materijalnih dokaza, odnosno je li sud dužan obrazložiti i argumentirati na temelju čega je izveo zaključak da predmetna „suglasnost“ predstavlja dodatno osiguranje za buduća kreditiranja, a ne uputu tuženiku na plaćanje obveze prednika tužitelja prema K., kojim plaćanjem je prestala obveza tuženika prema tužitelju po ugovoru o građenju.

Ovaj sud je ocijenio da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju važnom za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na navedeno pitanje ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP-a, riješeno kao u točki 1. izreke.

Zagreb, 15. rujna 2020.